Reis Cerić: Ovo je vrijeme našeg nacionalnog buđenja
Napadan i kritiziran sa svih strana zbog “miješanja u politiku, odlaska na Kosovo, zbog izjava o buđenju svijesti Bošnjaka i Bosanaca”…, prozivan da je “glavna politička faca u Bošnjaka” te da ga, kako mu to neki spočitavaju nerijetko, ima i previše u medijima, reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić ipak ne odustaje od onoga što radi već godinama, otkako je preuzeo mjesto “vođe bosanske uleme”.
U intervjuu magazinu “Global”, rađenom s povodom, jer 21. avgusta počinje mubarek mjesec ramazan, reis Cerić, između ostalog, govori o položaju Bošnjaka danas na Balkanu, ali se dotiče i političkih pitanja poput priznavanja Kosova i briselskog “ne” bezviznom režimu za BiH.
Pred nama je ramazan, mjesec posta i odricanja, koji je prilika i da se dublje razmisli o poziciji u kojoj se nalazimo. Vi dosta obilazite džemate i sigurno već imate uvid u to stanje: kakav je položaj Bošnjaka i muslimana danas u BiH?
– Dobro je da ste pitali “kakav je položaj Bošnjaka i muslimana danas…”, ali ne samo u BiH već i na Balkanu. Pošto sam još pod utiskom obilazaka i susreta s Bošnjacima koje okuplja Islamska zajednica u Srbiji (Sandžaku), na Kosovu i u Crnoj Gori, osjećam potrebu da govorim o položaju Bošnjaka na Balkanu. Baš tragom vašeg pitanja u kojem ste ukazali na svojevrsnu razliku između pojma “Bošnjak” i “musliman”. Odmah da kažem da o položaju muslimana s različitim nacionalnostima brine Islamska zajednica u svakoj od balkanskih država. Položaj muslimana na Balkanu nije ostavljen samo na svijest muslimana, kao vjerske skupine, nego je utvrđen i institucionalnim okvirom koji muslimanima osigurava osnovna vjerska prava. Naravno, vjera i nacija su dva različita pojma i zato ih treba različito razumijevati, ali ne i odvojeno posmatrati u procesu formiranja vjerskog i nacionalnog identiteta kod određenog naroda.
Nažalost, nacionalno pitanje Bošnjaka na Balkanu nije ni istraženo ni proučeno i zato postoji mnogo nejasnoća u vezi s položajem Bošnjaka, kao nacionalne skupine, u svakoj od balkanskih država, uključujući i BiH. Raspadom univerzalnih država ili carevina, kao što su Rimska i Osmanska, u Evropi i na Balkanu nastale su nacionalne države. To je povijesna činjenica. Za razliku od Turaka i Albanaca, koji su raspadom Osmanske carevine svu svoju energiju uložili u afirmaciju svoje nacije radi prava na nacionalnu državu, Bošnjaci su posebnost svog identiteta čuvali kroz vjeru – islam, prilagođavajući se, svjesno ili nesvjesno, tuđim nacionalnim programima.
Vjerovatno da Bošnjaci ni sada ne bi isticali svoje nacionalno pitanje da ih nisu markirali kao takve i tražili od njih da se jasno odrede na koji način žele da budu tretirani: kao konstitutivni narod dotične države, ili kao nacionalna manjina. Jer, ako su nacionalna manjina, onda, po svim konvencijama o pravima manjina, imaju pravo na brigu i pomoć za njihove nacionalne i kulturne potrebe od njihove matice, koja ima pravo i obavezu da se brine o njima i pomaže im da sačuvaju specifičnost svog nacionalnog i kulturnog identiteta. Bošnjaci, ma gdje bili, hoće da znaju gdje im je matica! Hoće da se njihova nacionalna prava institucionaliziraju. Hoće da znaju adresu kojoj se mogu obratiti za odgovore na pitanja o njihovim nacionalnim pravima! Svoja vjerska prava Bošnjaci ostvaruju kroz IZ zemlje u kojoj žive. Dakle, pitanje položaja Bošnjaka na Balkanu nije vjersko nego nacionalno. Dakle, ovo je vrijeme našeg nacionalnog buđenja.
Šta su glavni ciljevi i stvari o kojima bi muslimani trebali promišljati tokom ovog mubarek mjeseca?
– Ramazan je prilika da čovjek pogleda u svoju dušu i da testira snagu svoje volje na putu moralne obnove. Post, sustezanje od jela i pića, nije tjelesna, već duhovna vježba, u kojoj se duša snaži da izdrži dunjalučke napore kao pobjednik. Samo kroz ibadet posta čovjek zna vrijednost vlastite vjere. Jer samo vi znate da li postite ili ne postite. I zato je Uzvišeni Allah rekao da je ibadet posta vrijednost koja je neuporediva s bilo kojom dunjalučkom vrijednošću. To je, dakle, glavni cilj o kojem bi muslimani trebali promišljati tokom ovog mubarek mjeseca – moralna obnova kao uvjet za svaku drugu obnovu.
Nedavno ste posjetili Kosovo. Predsjednik Fatmir Sejdiu tražio je od Vas da kod islamskih zemalja lobirate za priznanje Kosova. Šta ste mu obećali? U tom kontekstu, kada bi recimo BiH, ako bi do toga uopće i došlo s obzirom na unutrašnju situaciju, mogla priznati Kosovo?
– Kraljevina Saudijska Arabija je već priznala Kosovo, što znači da je samo pitanje vremena kad će i ostale muslimanske zemlje to isto učiniti. Nije moguće da BiH ostane vječiti talac politike osporavanja i zaustavljanja njezinog općeg progresa i slobodnog komuniciranja sa svim narodima i državama nastalim nakon raspada bivše Jugoslavije. Ako se Grčka otvorila Albancima s Kosova, zašto ne bi i BiH, jer sloboda kretanja je osnovno ljudsko pravo. Kao potpisnik evropskih konvencija o zaštiti ljudskih prava, BiH nema pravo zabranjivati spajanje porodičnih veza, kojih svakako ima u BiH između kosovskih i bosanskih Albanaca. Nadam se da se neće dogoditi da Srbija prizna Kosovo prije BiH, kao što se dogodilo da Evropa Srbiju stavi na listu za slobodni vizni režim prije BiH. Dakle, politika vam je čudan splet nepredvidivih okolnosti nad kojima suvereno vlada nepredvidiva ljudska hipokrizija.
Zbog ove posjete uslijedili su brojni napadi iz Beograda i Banje Luke, pa i tvrdnje da se miješate u unutrašnje stvari regiona. Šta je ustvari bio cilj posjete? Zašto ste se odlučili u “nevakat” posjetiti Prištinu?
– Slažem se. Posjeta je bila u nevakat, jer sam to trebao učiniti mnogo ranije zbog Bošnjaka koji su me više puta pozivali da ih posjetim, jer ih ima veliki broj na Kosovu. No, nije nikad kasno ako postoji dobra volja za susret s braćom i prijateljima. A to smo upravo doživjeli na Kosovu, gdje god smo pošli – dobru volju i bratsku ljubav. Osjećam veliko olakšanje u duši što sam posjetio Kosovo i što sam se susreo s Bošnjacima, koji su uprkos svemu sačuvali svoj jezik, kulturu i nacionalni osjećaj. Tu sam shvatio da su Bošnjaci jedno veliko čudo u smislu samosvijesti o njihovom vjerskom, kulturnom i nacionalnom identitetu. Iako su zaboravljeni, iako se matica ne brine o njima, iako ih svi svojataju za svoje kratkoročne potrebe, Bošnjaci se nisu izgubili u političkim igrama niti su se utopili u povijesnim poplavama. Oni su ostali uspravni, kao neuništivi znak i simbol ljudske izdržljivosti i otpornosti u svojoj vjeri, kulturi i naciji. To je narod kojem ja pripadam i na kojeg sam ponosan, pa je razumljivo da mi je važnije šta mi on kaže nego šta mi govore protivnici moje slobode.
Čini se da su reakcije bile mnogo žešće iz RS nego iz samog Beograda. Kako to komentirate?
– Ne bih to više komentirao!
Bošnjaci i pored svega što im se desilo u proteklom ratu nisu jedinstveni, a u nekim državama su čak i duboko podijeljeni, ili se pokušavaju dijeliti, kao što je to slučaj u Srbiji, u Crnoj Gori se dijele na muslimane i Bošnjake, a neke podjele su vidljive i na Kosovu. Šta treba uraditi da bi se kod Bošnjaka vratilo jedinstvo i da postanu svjesni svog nacionalnog identiteta?
– Treba puno raditi. Prije svega, potrebno je da se odmrzne zamrznuta pamet. Potrebno je da se oslobodimo oikofobije – straha od vlastitog doma, straha od vlastitog imena, straha od vlastite slobode. Potrebno je da shvatimo da se moramo sami brinuti o svojoj sudbini. Moramo svoju sudbinu uzeti u svoje ruke. Više nego ikome, nama treba da bude jasna narodna poslovica “Tuđa ruka svraba ne češe.” Mi smo još u procesu otkrivanja mnogih nepoznanica o našem porijeklu i našem položaju u svijetu. Ja sam optimist zato što u tom otkrivanju vidim smisao našeg života i našeg oslobađanja od straha. Vjerujem u omladinu koja nije opterećena ideološkim predrasudama o sebi i svojoj domovini, čija pamet nije zaleđena u frižideru islamofobije.
Podigli ste i svoj glas zbog neukidanja viznog režima za BiH, tačnije Bošnjake. Zašto je, prema Vašem mišljenju, Evropa još jednom iznevjerila narod-žrtvu?
– Volio bih da nije tako, ali očito Evropa još nije spremna da prihvati ravnopravnost muslimana. Pa ni ovih autohtonih bosanskih muslimana. Pa ipak, u konačnici, Bog upravlja svijetom. Zato molim Boga da nam pomogne da se u ramazanu vratimo pravim moralnim vrijednostima, da se zbližimo u vjeri i ljubavi i da nam Bog dadne da osaburimo pred onim što ne možemo promijeniti, da mijenjamo ono što možemo te da znamo praviti razliku između tog dvoga.
Ramazan šerif mubarek olsun!
Avaz
