Prijatelj koji mu je bio posljednja nada, ali…

IslamBosna.ba- U ranija vremena živio je jedan jako bogat mladić. Njegov otac bio je trgovac draguljima i dragim kamenjem. Mladić je imao puno prijatelja kojima je nemilice dijelio i na njih trošio. Zauzvrat, prijatelji su mu iskazivali poštovanje i divljenje kakvom nije bilo premca.

Vrijeme je prolazilo i mladićev otac je umro. Nedugo nakon toga nestalo je i bogatstva, porodica je izubila prijašnji ugled i imovinu i puno je osiromašila. Tragao je za svojim prijateljima iz mladosti i bogatstva, ali je nailazio na zatvorena vrata. Utom je saznao da je njegov najbolji prijatelj iz prošlosti postao veliki bogataš i jako imućan čovjek. Stekao je ogroman dvorac i veliko bogatstvo.

Pošao je kod njega kako bi našao neki posao ili mogućnost da popravi svoje materijalno stanje. Otišao je kod njega, a kada je pokucao, dočekali su ga sluge i posluga. Kazao im je u kakvoj je vezi i prijateljstvu bio s njihovim gazdom i zatražio da se susretne s njim.

Kada je posluga otišla kod vlasnika doma, on je kroz zastore pogledao i vidio svoga starog prijatelja u poderanoj odjeći, kao siromaha i nevoljnika, i odbio ga primiti. Sluge su mu prenijeli: “Gospodar danas ne prima nikoga.”

Tako zbunjen, razočaran i potresen pitao se kako prijateljstvo tako nestaje? Kako može tako umrijeti, kako ljudskost ne može doprijeti do nečijeg srca? U toj svojoj zbunjenosti i razočarenju, već je stigao u blizinu svoje kuće, kada vide trojicu nepoznatih ljudi, tumarali su zbunjeno, kao da nekoga traže. Upitao ih je: “Šta vam je potrebno?” Oni rekoše: “Tražimo tog i tog čovjeka” – spomenuvši ime njegovog oca.

On reče: “To je moj otac, on je umro već duže vrijeme.” Oni mu izraziše žaljenje i spomenuše njegovog oca kao dobrog i plemenitog čovjeka. Zatim mu rekoše: “Tvoj otac je trgovao dragim kamenjem i kod nas je ostavio kesu s draguljima na povjerenje.” Izvadiše poveću kesicu punu dragulja, predadoše mu je i odoše. Bio je potpuno zbunjen, nije vjerovao svojim očima i ušima.

Ali, sada ga je mučio drugi problem, Kako naći nekoga kome prodati dragulje? Za njihovu kupovinu je bilo potrebno veliko bogatstvo, a ljudi u njegovom mjestu nemaju novca niti za jedan komadić? U takvom razmišljanju naiđe jedna starica, lijepo i bogato odjevena, te ga upita: “Sinko, gdje u ovom mjestu da nađem draguljarnicu?” Mladić, opet začuđeno, zapita je kakve dragulje traži. Ona reče: “Tražim jako skupocjene i lijepe dragulje, ne gledam na cijenu.” Kada je ove dragulje pokazao starici, ona se zadivila, kupila je od njega nekoliko kamenčića i obećala da će naredni put doći po još. Vremenom, ovaj mladić je postao bogat i imućan, pa se jednog dana sjetio svog bivšeg prijatelja koji nije ispunio zavjet prijateljstva prema njemu, te mu u stihovima napisa:

Družih se sa ljudima prezrenim, što prijateljstvo ne poštuju

Što ljudskost svoju kroz varke i prevare očituju

Dok sam bogat bio cijenili su me i voljeli

a kada sam imetak izgubio nisu me ni prepoznali.

Kada je prijatelj pročitao ove stihove, na papiru je zapisao tri stiha i poslao ih svom prijatelju:

Ona trojica, što si ih susreo, ja sam ih tebi poslao

i to je jedina varka kojom sam se prema tebi poslužio.

A starica što je od tebe dragulje otkupila majka je moja

a ti, ti si moj brat i vrhunac nadanja i ljubavi moje.

Nisam te vratio što sam škrt bio i da bih te odbio

već sam te vratio da te svojim davanjem ne bih ponizio.