Zašto su Japanci uspjeli? Korupcija vs Razvoj

Negdje sam pročitala nešto kao "putovao sam mnogo (autor): dok je Norveška zemlja islama ali bez muslimana, u nekim od arapskih zemalja u kojima sam obitavao ima mnogo ili je velika većina muslimana ali nema islama". Ne ulazeći u korektnost ili čak tačnost same gore citirane rečenice, moram reći da me podsjetila na Japan – rekla bih zemlju ponosa ali istovremeno bez tragova postojanja ikakve oholosti. Da li bi takva trebala biti i zemlja muslimana?

Život nakon atomskih bombi

Japan je, nakon što su im SAD bacile 2 nuklearne bombe, sa u dva dana više mrtvih nego u nas za čitav rat, napravio od njih (od SAD-a) svog osnovnog trgovinskog partnera i to u korist Japana (ogoman trgovinski deficit, ali u korist Japana: naprimjer, u maju 2009. izvoz iz SAD-a za Japan je bio 4,250.2 miliona dolara, a uvoz 6,164.3 miliona dolara, s balansom od -1,914.1 miliona dolara deficita – a ovo je jedan od boljih primjer u 2009. godini za SAD, što znači da je prosjek deficita znatno veći).

Hirošima i Nagasaki se stalno spominju, studiraju, izučavaju, ali ne da bi se sprečavao razvoj Japana (kao što se, čini mi, radi kod nas kad je Srebrenica u pitanju i slični gradovi), već iz razloga da se to nikad više ne ponovi i da zaista bude pouka koja ih je dovela do jedne perfektne discipline i odgovornosti, kao i želje da uspiju, da idu naprijed…

Povlači se pitanje uključenosti Japana u Drugom svjetskom ratu i veza s te 2 atomske bombe ali i to ima svoj posebna objašnjenja što bih ostavila za neki drugi put.

Interesantno je da je Japan naseljen još davne 660. god. prije nove ere, a već od V vijeka tu su prvi pisani dokumenti. Od II do XIX vijeka zemlja je bila u izolaciji, odnosno nije imala nikakvu vrstu kontakta sa spoljašnjim svijetom. Zašto? Odgovor je iznenađujuće jednostavan ali pokazuje i njihovu oštroumnost. Jasno su još tad vidjeli nastojanja velikih kolonijalnih sila za osvajanjem i nisu dopustili da se to isto desi i s Japanom. Šoguni su držali vlast tada ali je egzistirala i stalna borba za vlast između ostalih klanova.

Od V do VII vijeka se osjeti jak utjecaj Kine (vidljiv i danas): Japanci su pravi primjer poruke koja bi trebala biti upućena nama – "traži znanje makar i u Kini". Do XVI vijeka i dolaska Evropljana sa svojim trgovačkim brodovima u ove krajeve, Japan je držao glavne trgovačke kanale u istočnoj Aziji. Imperijalni Japan bio je feudalna zemlja poznata po samurajima (ratnička klasa) i šogunima. Danas, Japan je konstitucionalna monarhija. Zanimljivo je koliko su ekspedicija (naučnih) u ta vremena napravili u Kinu i druge zemlje (kasnije recimo u SAD)  da bi na naki način formirali svoje vlastito pismo, stvorili svoju kulturu i svoju ekonomiju – koja je prerasla u jednu od vodećih svjetskih ekonomija.
Nisu se libili putovati, istraživati, zapisivati sve što im se činilo imalo važnim i onda po povratku u Japan sve to zajedno, nakon duboke analize, "japanizirati" – tako da danas imamo zemlju koja broji najviše svjetskih patenata, koja je jedna od prvih u inovacijama i koja ima prednosti na pretek. Zemlja koja u osnovi nema značajnija prirodna bogatstva – osim jednog: LJUDSKI RESURS u pravom smislu te rijeci. Stalna istraživanja, rad i njihove riječi "budi onaj koji misli pozitivno" …

Tako je osmišljen i program JICA-e (Agencije za internacionalnu kooperaciju Vlade Japana) – Vlade koja hoće da pomogne na jedan human i profesionalan način zemljama u razvoju iskazujući tako i svoju zahvalnost za sve ono što su na neki način dobili od drugih (tada najrazvijenih zemalja svijeta). U jednom od programa JICA-e našla sam se i ja – u ovoj iznenađujuće skromno-modernoj i jednoj od najrazvijenih zemalja svijeta – zemlji zajednice, timskog rada s uvijek identificiranim liderom tima – rekla bih zemlji gdje zaista postoji ono što zamišljam džematom.

Od momenta apliciranja i dolaska u Japan pa preko pohađanja nastave i kasnije pisanja mnogobrojnih zadaća, pripremanja prezentacija i slično, postalo mi je shvatljivo zašto su uspjeli: uz sve gore navedeno, postoji još jedna mala sitnica ali koja čini da lanac koji vodi uspjehu ne pukne: ONI POŠTUJU SEBE ali još više poštuju tuđi rad i trud: očekuju od učesnika da povratkom u svoju zemlju manifestuju ili bolje reći implementiraju ono što su naučili te da ta znanja prenesu na druge – tu je ta tako vidljiva malena ali tako krucijalna razlika između njih i većine participanata – ne samo participanata s naših prostora nego i šire. Japanci zaista cijene znanje i prenose ga s lakoćom ne bojeći se da će neko drugi to iskoristiti ili zloupotrijebiti (između ostalog, jako su stroge kazne, novčano gledano, kada su pitanju autorska prava, patenti itd.)

Još jedna bitna odlika ovih ljudi (koja bi trebala biti sastavni dio života svakog muslimana) jeste profinjena ljubaznost – oni to zaista imaju. Svugdje i svako: nježni, ljubazni, pažljivi, odlučni ali i jako odgovorni, te na svaki način nastoje i od učesnika to na neki način dobiti…Često im nije lako.

Uz predavanja po oficijelnom programu (ekonomija Japana, direktne strane investicije, uvoz-izvoz, zaštita patenata, inovacije, porezi i slično), počastili su nas i mnogim drugim časovima: čas ikebane, ceremonija čaja, crtanje, posjete razlicitim manifestacijama, turistički obilasci, kimono-čas – i svuda se osjeća jedna njima svojstvena osobina: ono što radiš uradi najbolje što možeš. I opet je ta veličanstvena skromnost koja izbija iz svake pore svuda vidljiva – u posjetama njihovim najjačim kompanijama kao što su Toyota, Mazda ili posjetama općinama: sve što možeš zamisliti da ti treba je pri ruci ali nema raskoša, nema pretjerivanja.

Sami njihovi domovi su opet drugi pokazatelj već opisanog – sve imaju a izgledaju tako skromno jer nema onog lažnog i pretjeranog takmičenja u materijalnom kao što je isto vidljivo u skoro svim zemljama zapada: do sada nisam primjetila da postoji i jedna kuća a koja nema jako dobro i savremeno opremljenu garažu, auto ili dva, bicikl, motocikl, lijepo uređeno malo dvorište, a sve na neki jako jednostavan način prikladan čovjeku koji pored ovog života očekuje i nešto više, ili bolje rečeno, prikladno čovjeku koji traži u skladu s potrebama ali ne i pustim željama.

U početku mi se činilo da je Tokyo nasuprot svemu opisanom – ali samo Tokyo izvana jer kad uđete "unutra", ista ona skromnost vlada svuda a sve potrebno je tu, nadohvat ruke…

Velikodušnost – za sve ono što su oni do sada dobili sada kao da žele da se "očiste", a zaista daju znanje obilato, pozivaju sve zainteresovane širom svijeta (prije svega državne službenike a zatim i predstavnike srednjih i malih preduzeća, studente, istraživače itd.)…

Za kraj

Ukoliko bi dalje nastavila pisati o tome koliko i kako ulažu u istraživanje i razvoj, trebalo bi mi još dosta prostora kao i za sve gore pomenuto o čemu sam samo, čini mi se, tek počela pisati…

Jedna od zemalja s najmanjim procentom kriminala ili korupcije – Japan sa svojih 127,288,416 stanovnika je zemlja blagostanja, zemlja islama. Molim Allaha, s.v.t., da njima pomogne u njihovim nastojanjima a da muslimani počnu učiti od onih koji imaju znanje potrebno za razvoj ovoga svijeta i isto počnu potpuno primjenjivati – a za onaj svijet da se očiste putem posta i zekata ili na drugi način dostojan vjernika.

Za Islambosnu napisala: mr. D. Mustafić