IslamBosna.ba- U knjigama arapske književnosti bilježi se anegdota o jednom vitezu koji je putovao pustinjom na svome konju. Susreo je čovjeka koji je jedva preživljavao. Ponudio mu je vode i napojio ga. Nakon toga je primjetio da ga ovaj čovjek želi nešto upitati, ali se ustručava.
Konjanik mu reče: “Želiš li jahati sa mnom i otići do grada?”
Čovjek reče: “Da, želio sam te to pitati ali sam se stidio.”
Još ga zamoli: “Molim te, ja nisam vješt jahač, ja sam seljak i ne znam uzjahati na konja, pomozi mi.”
Konjanik siđe i pomože mu da uzjaše na konja, a ovaj kako uzjaha konja tako i odjaha s njim. Konjanik ga je dozivao, a ovaj mu reče: “Šta hoćeš?”
On mu kaza: “Molim te, nemoj nikoga obavijestiti o ovome, ne želim da za ovo niko sazna?”
Lopov mu u smijehu odvrati: “Šta je, bojiš se za svoju reputaciju iako znaš da ćeš ubrzo umrijeti.”
Čovjek mu odgovori: “Ne, ne bojim se za to, bojim se da ljudi kada čuju takvu priči neće prestati činiti dobro drugima.” Lopov odjaha, a konjanik ostade u pustinji da umre od žeđi.
IslamBosna.ba