Uskoro kraj prekograničnom bježanju od pravde?

Ovakav sporazum, koji nije mijenjan od kraja rata naovamo, trebao bi označiti kraj prebjezima osuđenih osoba iz jedne zemlje u drugu, kako bi, zahvaljujući dvojnom državljanstvu, izbjegli izdržavanje kazne.

“Taj sporazum praktično čeka od kraja rata: mi smo prvi put zaključili sporazum, Republika Hrvatska – Federacija, 1994. godine i kasnije je ugovor zaključen sa čitavom zemljom, tako da praktično od kraja rata do danas taj sporazum nije mijenjan.
To znači da nijedna osoba neće moći da izbjegne izdržavanje kazne na koju je osuđen. Svaka osoba koja je osuđena u jednoj od ovih zemalja, kad ode u drugu zemlju mora tu odluku i izvršavati, bez obzira je li se nalazi u BiH gdje su sudovi izrekli tu kaznu, ili u Republici Hrvatskoj, gdje također može izdržavati tu kaznu,” objašnjava savjetnik ministra pravde BiH Jusuf Halilagić.

Član Zajedničke komisije za odbranu i sigurnost BiH Slobodan Šaraba pozdravlja ovakvu inicijativu uz konstataciju da će se na ovaj način uvesti red u pravosudne probleme ove vrste.

“Mi smo sada u situaciji da osuđena lica ili lica protiv koji se vodi postupak veoma lako u regionu prelaze iz jedne u drugu državu i u tom slučaju stvaraju velike probleme pravosuđu. A budući da znamo da je institucija dvojnog državljanstva jako prisutna u regionu, onda to u svakom slučaju dovodi do toga da pravosudno osuđena lica dovodi u situaciju da izbjegavaju izvršenje sankcija. Zato smatram da svaka inicijativa u regionu između zemlja koje se nalaze na prostoru bivše Jugoslavije je dobra i da takvu inicijativu treba podržati, rekao je Šaraba.

Kako prema postojećim zakonima Bosna i Hercegovina ne izručuje svoje državljane, jednako kao ni Hrvatska kojoj to ne dozvoljava Ustav, važeći sporazum zahtijevao je saglasnost osuđenog da kaznu izrečenu u jednoj izdržava u drugoj zemlji. Promjenama sporazuma ta saglasnost više neće trebati. Identičan ugovor zaključen je i sa Srbijom, a oba bi u Parlamentu BiH trebala biti ratificirana najduže za tri mjeseca.

Pozitivan utjecaj na pravosuđe susjednih zemalja

Osobe na koje se odnosi ovaj ugovor su svi pravosnažno presuđeni, a iz BiH ih u susjednim zemljama ima više od 200, napominje Halilagić.

“Radi se ukupno o 282 osobe, od čega ih je 109 u Hrvatskoj, 97 u Srbiju, 11 u Crnu Goru i 54 osobe za koje se ne zna u kojoj se zemlji nalaze – ili u Hrvatskoj, ili u Srbiji, ili u Crnoj Gori. Što se tiče Republike Hrvatske kazne su nešto malo kraće nego u Republici Srbiji. Radi se o jednoj kazni gdje je osoba osuđena na devet godina jednom presudom, godinu dana drugom presudom. Ta kazna nije objedinjena. Zatim imamo jednu presudu koja je izrečena kazna od devet godina, zatim osam godina, sedam godina itd. Međutim, što se tiče Republike Srbije, tamo su kazne značajno duže. Imamo osobu koja je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, tri osobe po 15 godina, nekoliko osoba od 10 do 12 godina,“ rekao je Halilagić.

S obzirom da se među osuđenim bjeguncima nalaze opasni kriminalci, sigurnosna situacija u regionu bila je ugrožena, što bi se ovim sporazumom trebalo riješiti, smatra Halid Genjac, član Ustavnopravne komisije BiH čiji je zadatak upravo razmatranje pravnih pitanja i provođenje međunarodnih i domaćih krivičnih zakona.

“Bilo je slučajeva da se izubjegava doseg pravosuđa na način da se bježi i u Hrvatsku i u Srbiju. To je sve skupa ugrožavalo cjelokupnu sigurnost u svim ovim državama. BiH je možda najviše bila izložena tome zbog specifičnosti koje su nam poznate, ali ove mjere, sasvim je izvjesno, bi doprinijele podizanju cjelokupnog stepena sigurnosti,“ rekao je Genjac.

Osobe koje prebjegavaju a nisu pravosnažno osuđene čekaće dok Hrvatska i BiH ne potpišu ugovor o izručenju, na kojem se radi već godinama. Potpisivanje i ovog ugovora značilo bi pozitivan uticaj na integritet pravosuđa susjednih zemalja, ističe Genjac.

“Mislim da postoje krivična djela za koja je potrebno ostvariti i ostaviti mogućnost – naravno uz poštivanje postojećih ustavnih i zakonskih normi u sve ove tri države i uz poštivanje suverene mogućnosti da te države odlučuju koja su to vrsta djela – u slučaju izbjegavanja dosegu pravosuđa u jednoj od ovih država, da se ostvari ta saradnja i da se ipak omogući procesuiranje u zemljama iz kojih je osumnjičeni ili optuženi pobjegao.“

Jedan od važnih faktora jeste i činjenica da će po ratifikaciji sporazum biti primjenjivan na sve osuđene osobe, bez obzira na to kad su osuđene. Tako bi se moglo dogoditi da Branimir Glavaš i Ognjen Šimić zatvorsku kaznu, od koje su pobjegli u Hrvatskoj, nakon što postane pravosnažna, služe u BiH. Isto bi trebalo važiti i za Antu Jelavića kojeg je Sud BiH osudio, a koji se nalazi u Hrvatskoj.

Slobodnaevropa.org