IslamBosna.ba- Jednom dok sam se vraćala sa nekoliko sestara sa predavanja u Kairu jedan stariji čovjek- možda u sedamdesetim- je hodao sporo, mukotrpno po neravnom putu. Odjednom, sapleo je se o nešto i pao. Požurile smo do njega ali je bio ispred dan i dok smo stigle, on je sjeo, oslanjajući se na točkove automobila, i plakao je.
Moje srce se slamalo. Gledajući muškarca u sedamdesetim kako plače bio je jedan od najdirljivijih momenata. Mislila sam da plače jer je povrijeđen. Ali šejha Muslema Purmul je bila tu i objasnila je: “On plače jer je slomio naočale”. Njegova odjeća je bila odjeća osobe koja naporno radi i koja nije baš novčano imućna. Naočale su skupe.Kako se iznenadan teret svalio na njegova krhka pleća. Pokušale smo da mu ponudimo pomoć, ali bilo mu je potpuno neugodno, tako da smo na kraju samo lagano odšetale.
Ali ovaj prizor nisam zaboravila. Njegov bol, njegovu sramotu, a naročito njegovo potpuno pouzdanje u njegovog Gospodara uprkos situaciji, njegov ponos nije prihvatao pomoć.
Drugog dana, hodala sam pored lokalnog mesdžida i ugledala sam čovjeka kako pokazuje na ženu sa dvoje male djece. Kada sam stigla tamo, žena je plakala.Upitala sam je šta nije u redu i ona reče: “Grdi me zbog prosjačenja.A šta treba da uradim? Ja ne želim ovakav život! Ali imam dvoje male djece i moram ih nahraniti! Da mi Allah pomogne!” Osjećala sam se poraženom. Samo sam sjedila s njom pokušavajući da je utješim dok je plakala.
Njen bol i njen stid još uvijek me prate. Ali njena odlučnost još više. Ona je bila spremna da se iz dana u dan bude ignorisana i verbalno napadnuta zbog njene situacije, ona je osjećala da je to najbolje što može učiniti za svoju djecu.
A tokom ramazana otišla sam sa majkom našeg bawaba (osobe koja brine i upravlja stanom, obično siromašna porodica) na teraviju. Ona je bila tako ozarena, čak iako je to bilo zastrašujuče iskustvo za nju jer je bila okružena sa toliko ljudi koje ona obično poslužuje. Njena odjeća je vrlo jasno odavala osobu koja se mnogo bori u životu i imala je poseban miris- miris osoba koje nemaju lagan pristup praonicama rublja.
Udaljila sam se na nekoliko minuta od našeg mjesta i kada sam se vratila, ona je bila utučena. Neke žene su joj navodno rekle da ona ne pripada tu. Otišla sam do njih i rekla im da je sa mnom. Govorila sam na engleskom i objasnila da ona sjajno brine o meni kao Amerikanki koja studira u Egiptu. Pokušale su da se opravdaju sa ‘nismo znale! Žao nam je! Dobrodošla si si ovdje!” Izraza lica majke mog bawaba – njenog bola, njenog stida se još uvijek sjećam. Ali još više- njenog ponosa. Njene hrabrosti da bude tu čak i kada je osjetila da je nepoželjna. Njene istrajnosti.
Ovi trenuci su učinili moju bolesnu dušu poniznom i bili su lijek za nju. Oni su mi također omogućili da iskusim ljudsku stranu davanja i primanja- novčano, ali naročito, razmjene naših srca.
Bez obzira da li se radi o lice u lice ili online, možemo napraviti razliku. Donirajte online kampanjama/ organizacijama. Bez obzira da li se radi o vašem novcu ili osmijesima ili pozivu u vašu kuću ili volontiranju ili slanju poruke da pitate kako je deda/ nana od prijatelja- ili ako ste u Egiptu, pozovite bawaba i njegovu porodicu na iftar.
Donirajte nešto svake noći u ovih deset posljednjih dana ramazana, čak i ukoliko je malo. Poslanik, s.a.v.s., nas ohrabruje: “…Ko provede Lejletul-kadr sa imanom i nadajući se nagradama, bit će mu oprošteni svi protekli grijesi!” (En-Nesai)
A kada tako uradimo, upamtimo lica stvarnih ljudi koje smo podržali i koji, na taj način, su na nas utjecali. Otvorite svoja srca i povežite se sa njihovim i uvidjet ćemo da smo dobili znatno više nego što smo dali.
Po riječima Ibn Kajjima: “Možda ćete spavati dok na vratima Ahireta budu kucale desetine dova za vas od siromaha koje ste pomogli ili tužnih osoba koje ste usrećili ili uznemirenih osoba kojima ste donijeli olakšanje”.. Stoga nemojte podcjenjivati da činite dobro svima”.”.
Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!
Napisala: Merjem Amirebrahimi
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba