IslamBosna.ba- Trideseti je dan ramazana. Sjedim u Mesdžidul haramu u Mekki sa iftarom ispred sebe čekajući ezan kako bih prekinuo post i završio mjesec dana pokušavanja da ibadetim Allahu i da steknem Njegovo zadovoljstvo. Gledam oko sebe i svi su nasmiješeni i sretni što se ovaj mjesec privodi kraju, ali tada sam primjetio jednog čovjeka koji je dovio. Kako su minuti prolazili i što smo bliže bili akšam- namazu njegova dova kao da je postajala intenzivnija, a njegov dah mnogo teži. Onda je mujezin počeo učiti ezan kako bi objavio kraj mjeseca ramazana i ulazak u noć bajrama.
U tom trenutku očekivali biste da ova osoba spusti ruke i počne sa iftarom. Međutim, umjesto toga, on je počeo plakati. Kada kažem plakati, ne mislim da su mu se samo suze slijevale niz obraze, mislim na nekontrolirani plač, kao da je izgubio nekog vrlo dragog rođaka. Onda je stavio hurmu u usta pokušavajući da prestane plakati. Pretpostavljam da je to uradio znajući da je sunnet požuriti sa iftarom i da je jeo jedino pokušavajući da se pridržava sunneta, jer bilo je jasno da zaista ne želi da jede.
Razmišljanje o ovoj osobi me je doveo do uzroka njegovog nekontroliranog plača. On je plakao jer je zapravo izgubio dragog prijatelja, a njegov prijatelj je ramazan. Mjesec milosti je završen. Mjesec oprosta je završen. Mjesec u kojem smo oslobođeni vatre je završen. Šejtan je sada oslobođen iz svojih okova da širi zlo zemljom. Šansa da budemo među onima koji su spašeni od Vatre je prošla. Šansa da pronađemo lejletul kadr je prošla i niko nije siguran da li su njegova djela primljena.
Ukoliko stvarno shvatamo ramazan zašto onda ne bismo plakali kada se završi? Kako da ne budemo tužni kada se završe svi blagoslovi koji se nalaze u ramazanu i koji se neće vratiti do sljedeće godine? Da ijedan blagoslov ramazana ode od nas je dovoljan razlog za tugu. Da li smo ikada razmišljali da li nam je oprošteno zbog ramazana ili smo propali? Svima nam je poznat hadis Poslanika, s.a.v.s., kada se popeo na minber i rekao tri puta amin, a onda je pojasnio zbog čega je rekao amin, jer Džibril uči tri dove, jedna od njih je- “Neka propadne svako onaj ko dočeka ramazan, a ne bude mu oprošteno”.
Moja braćo i sestre, ovo je situacija pobjede ili poraza, i nema treće kategorije. Ili će vam biti oprošteno u ramazanu, ili ste od onih protiv kojih su Džibril i Poslanik, s.a.v.s., učili dovu. To je zbog činjenice da moramo se više pripremati u svom pristupu prema ramazanu, i kako da osiguramo da nam nijedan trenutak ne bude izgubljen. To je razlog zbog čega vidimo da veliki broj ljudi plače kada se ramazan završi jer nisu sigurni da li im je prihvaćen ili nije, i da li im je oprošteno ili nije.
Da li stvarno doživljavamo ramazan kako bismo trebali? Da li ga u potpunosti iskoristimo? Zamislimo da su nam rekli da nam dolazi voljeni gost i da će nas posjetiti jedanput svake godine, i svaki put kada ovaj gost dođe on donosi poklone za nas, neke koje ćemo iskoristiti tokom njegove posjete, a mnoge nakon što ode. Kako bismo se pripremali za njegov dolazak? Kakvo bi bilo naše gostoprimstvo? Koliko pažnje bismo posvetili ovom gostu? Kako bismo se ponašali u njegovom prisustvu? Kakvo bi bilo korištenje njegovih poklona, znajući da će neke ponijeti sa sobom? Koliko bismo bili tužni kada bi se posjeta približila kraju? Koliko bismo bili tužni kada zapravo ode?
Ovaj gost je zaista sveti mjesec ramazan, i on dolazi sa velikim brojem blagoslova koja nisu na raspolaganju u bilo koje drugo vrijeme. Kada ramazan ode, mi nikada nismo sigurni da li ćemo biti živi kada ponovo dođe, tako da ga moramo maksimalno iskoristiti dok smo živi i dok je ovdje. Želim da se vratite i pročitate odjeljak iznad, zamišljajući ovog gosta kao pravog insana, i zamislite svoju reakciju na njegovu posjetu.
Sada, želim da se zapitate, da li ste se ponašali prema ramazanu kao što biste se ponašali prema ovom gostu? Da li ste se pripremili za njegov dolazak pokajanjem i čišćenjem sebe od svih zlih osobina koje imate? Da li su vaša djela u ramazanu djela poštovane i pobožne osobe, ili psujete, gubite vrijeme, ismijavate druge i radite loša djela? Da li ste iskoristili blagoslove ramazana- zaključavanje šejtana, nagradu klanjanja cijele noći klanjanjem teravije, lejletul kadra? Da li se osjećate tužnim kako ramazan prolazi?
Moja draga braćo i sestre to je stvarnost ramazana. Ako zaista pogledamo sebe, doći ćemo samo do zaključka da smo ravnodušni u pokušavanju da pružimo svoj maksimum tokom ovog mubarek mjeseca. Jako smo nemarni prema njegovim blagoslovima i rijetko ih koristimo, a oni dolaze samo jedanput godišnje. Moja draga braćo i sestre, ramazan je tek počeo i prije nego što osjetimo bit će pri kraju, pa iskoristimo njegove blagoslove dok je još tu. Potrudimo se da od sada planiramo unaprijed, i osiguramo da nam se prošli ramazan ne može čak ni uporediti sa dobrom kojeg smo učinili tokom ovog ramazana.
Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!
Autor: Abul Beraa
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba