IslamBosna.ba– Uoči sastanka arapskih lidera i predsjednika Baracka Obame gdje bi razgovarali o sigurnosti na Bliskom Istoku, dešavanja u Siriji mogu pojačati kampanju za rušenje postojećeg sirijskog režima.
Podrška opoziciji u Siriji je nova veza između Saudijske Arabije, Katara i Turske, ključnih pristalica pobunjenika u sjevernoj Siriji. Ove zemlje su bile u zavadi prije nego što je 2011. počela revolucija u Siriji, a njihove bratoubilačke svađe i posrednički ratovi bili su iscrpljujući za opoziciju. Nasuprot tome, njihov novi savez je pospješio šanse opozicije i doveo ih do velikih dobitaka na bojnom polju.
Partnerstvo po pitanju Sirije izgleda da je potpomogao šejh Tamim bin Hamed et-Tani, emir Katara, vođa Persijskog zaljeva koji ima najbliže veze sa Turskom. Približavanje se izgleda odrazilo i na promjenu politike kralja Selmana, novog saudijskog vladara koji je okrenuo svoju zemlju ka bližoj saradnji sa Katarom i Turskom nakon godina neprijateljstva za vrijeme vladavine njegovog prethodnika, kralja Abdullaha.
Dostavljanjem oružja sirijskim pobunjenicima preko turske granice, tri zemlje su oformile novu opozicionu koaliciju poznatiju kao Vojska pobjede, koja je ostvarila značajne dobitke u protekla dva mjeseca u pokrajini Idlib i u drugim područjima na sjeverozapadu. Režimska vojska, odana predsjedniku Bešaru el-Assadu, čini se da je iscrpljena nakon četiri godine borbe te nije više u stanju da zadrži pojedina sporna područja.
Assadove poteškoće su povezane sa širom situacijom na Bliskom istoku zbog njegove ovisnosti o Iranu. Kao što je Obamina administracija nastojala da postigne nuklearni sporazum sa Iranom, njegovi arapski saveznici su otvorenije krenuli sa izazivanjem Teherana i njegovih saveznika, prvo vojnom intervencijom na Huse u Jemenu, koje Iran podržava, a sada i smjelijom politikom u Siriji. Iran i njegovi šiitski saveznici se suočavaju sa značajnim pritiskom ohrabrenih sunita, nesumljivo po prvi put u posljednjih nekoliko decenija.
Nezgodan problem je to što se pobunjenici bore zajedno sa grupom pod nazivom Džebhat en-Nusra, inače ogrankom el-Kaide. U utorak su izvori naveli da je vrlo vjerovatno da će se u narednim danima Džebhat en-Nusra javno odcijepiti od El-Kaide i pridružiti Vojsci pobjede. U tom trenutku, moglo bi doći do prekretnice na sjeveru, uz širu koaliciju saveznika protiv i Assada i Islamske države dok Jordan i Izrael održavaju tajne kontakte sa članovima Džebhat en-Nusre duž svojih granica.
Još jedan potencijalni igrač koji može promijeniti tok igre je nova američka spremnost da podrži zonu zabrane leta duž granice između Turske i Sirije. Ovo utočište, koje bi podržale zračne snage SAD-a, bi omogućilo izbjeglicama da se vrate kući ujedno pružajući polazno mjesto za očekivani napad nove sirijske vojske, obučavane od strane SAD-a i čije prve jedinice su tek formirane, na glavni grad Islamske države u Rakki.
Uloga Rusije će također biti važna u razvoju sirijske drame. Državni sekretar John F. Kerry je ove sedmice posjetio Rusiju gdje je održao razgovore sa predsjednikom Vladimirom Putinom, gdje se i razgovaralo o mogućoj ruskoj ulozi u političkoj tranziciji udaljavanja od Assadovog režima. Putin se dugo oprirao bilo kakvom dogovoru koji uključuje Assadov odlazak kao preduslov mirovnim pregovorima, ali taj stav se može promijeniti.
Katar, Saudijska Arabija i Turska sarađuju pokušavajući da pronađu nove vođe iz Assadove alevijske manjine koji bi mogli voditi zemlju tokom tranzicije. Ovi kontakti su ubrzani u posljednjih nekoliko dana, uprkos pokušajima režima da slomi bilo kakve alevijske rivale.
Položaj Assada naglo slabi. Najnoviji znak dezorijentisanosti režima je to što se general Ali Mamluk, jedan od šefova obavještajne službe, nalazi u kućnom pritvoru u Damasku. Ovo je uslijedilo nakon nedavne smrti generala Rustoma Gazalija, drugog Assadovog obavještajnog namjesnika.
Uloga Katara u podsticanju saudijsko- turskog približavanja također može poboljšati situaciju u Libiji. Tamo, Katar i Turska podržavaju pristalice Muslimanske braće poznatije kao ‘Libijska zora’ dok Saudijci, Egipćani i Emiraćani podržavaju Tobruk parlament i savezničke snage generala Halife Haftera. Ali izvori navode da se Libijska zora složila da sarađuje sa Hafterom u borbi protiv islamskih ekstremista u državi. Saudijci, također, uslovno podržavaju pregovore u Maroku koji se održavaju uz podsredstvo SAD-a kako bi se formirala prijelazna vlada Libije.
Protiv ovih burnih i brzih promjena regionalne slike, Obama će održati razgovore sa liderima Zaljeva u srijedu u Bijeloj kući i sutradan u Camp Davidu. Iako kralj Selman neće prisustvovati kao i neki drugi lideri, sastanku će prisustvovati katarski emir i njegov kuvajtski kolega. Nakon četiri godine krvavog zastoja u Siriji, lideri će makar moći razgovarati o mogućoj promijeni.
David Ignatius, Washington Post
IslamBosna.ba