IslamBosna.ba-Jedna od najznačajnijih ličnosti islamskoga Andalusa bio je osvajač i vojskovođa Musa b. Nusajr (19-97., g. H., 640-716). On je bio vješt i snalažljivo vojskovođa preko koga je Uzvišeni Allah učvrstio islam u područku sjeverne Afrike. Bio je tabi’in i prenosio je hadise od nekih ashaba poput Temima ed-Darija.
U svome djelu Vefejatu-l-A’jan, Ibn Halkan ga opisuje na sljedeći način: Bio je izrazito inteligentan, plemenit i hrabar čovjek. Sa izrazitim crtama bogobojaznosti. Njegova vojska nikada nije poražena. (Halkan, n.d.: 319/5)
Što se njegovog oca tiče, on je bio Nusajr b. Abdurrahman i bio je veoma hrabar vojskovođa. Učestvovao je u Bici na Jermuku i uživao je veliko povjerenje Mu’avije, r.a. Prema nekim historijskim izvorima bio je šef Mu’avijine policije u Šamu u vrijeme njegovog namjesnikovanja, (Ibn Hadžer; 111/5) dok je prema drugim izvorima bio šef Mu’avijine lične garde (Halkan, n.d.: 319/5).
Ibn Halkan prenosi priču da se Nusajr nije odazvao Mu’avijinom pozivu da se priključi Bitci na Sifinu, velikoj borbi između Alijinih, r.a., i Mu’avijinih, r.a., pristalica, pa ga je Mu’avija kasnije upitao: „Šta te je spriječilo da se pridružiš mojoj vojski, a znaš da u tebe imam povjerenja i koliko sam ti bio na usluzi?” On je na to odgovorio: „Nisam želio biti ti zahvalan tako što ću biti nezahvalan onome ko je preči da mu budem zahvalan.“
„A ko je to?“ – upitao je Mu’avija.
„Uzvišeni Allah“ – odgovorio je on.
Mu’avija, r.a., je malo zaštutio, a onda kazao: „Estagfirullah“. Te je prešao preko ovog njegovog postupka.
I Ummu Musa, majka osvajača Musa’a b. Nusajra, je bila izrazito hrabra i odvažna žena. Učestvovala je u Bitci na Jermuku u društvu svoga muža i aktovno se borila, kako navodi Ibn Hadžer (Ibn Hadžer; 314/8).
Od takvih roditelja potiče i osvajač sjeverne Afrike i vođa pohoda na Andalus, Musa b. Nusajr. On je, kao što vidimo, rastao u blizini dvora i stalno je bio u komunikaciji sa djecom halifa i emira, tako da je, uz svoju hrabrost i odvažnost, brzo napredovao u vojnoj službi. Komandovao je i pomorskom flotom koja je, u vrijeme Mu’avije napala Kipar (ez-Zehebi, n.d.: 496/4) da bi, u vrijeme vladavine Velida b. Abdulmelika uspio 88., ili 89 godine, uspio zauzeti sjevernu Afriku. Njemu pripadaju velike zasluge, ne samo za osvajanje ovih prostora, već i za širenje islama i uspostavu islamskih vrijednosti u oblasti sjeverne Afrike.
Ideja o osvajanju Andalusa
Musa b. Nusajr nije bio prvi vojskovođa koji je razmišljao o osvajanju Andalusa i taj pohod smatrao realnim. Još u vrijeme vladavine trećeg pravednog halife, Osmana, r.a., muslimanska vojska je nastojala opsjedati i osvojiti Konstantinopolj, ali bezuspješno. Osman, r.a., je bio svjestan poteškoće u osvajanju ovog grada, pa je kazao: „Konstantinopolj može biti osvojen sa strane mora, ali ako biste osvojili Andalus, onda biste se mogli priključiti u nagradi onima koji će osvojiti Konstantinopolj (et-Taberi; 598/2; Ibn Kesir; 171/7).“ Dakle, Osman, r.a., je smatrao, da ukoliko muslimani žele osvojiti Konstantinopolj, onda prvo moraju osvojiti Andalus i ideja osvajanja Andalusa potiče nekoliko desetina godina prije njegovog osvajanja.
Poteškoće koje su se ispriječile pred Musa b. Nusajrom
Nakon što se islam učvrstio u područje Sjeverne Afrike, osvajač i namjesnik ove oblasti Musa b. Nusajr je počeo razmišljati o širenju svojih osvajanja preko uskog morskog tijesnaca, koji će kasnije, nakon islamskih osvajanja, dobiti ime Džebelu-t-Tarik ili, uslijed jezičkih varijacija Gibraltar, što u prijevodu znači Tarikovo brdo, ili Tarikova stijena. Prije islamskih osvajanja, ovaj tijesnac se zvao Herkulovi stupovi i pored Bosfora, najkraća je granica između dva kontinenta, u ovom slučaju Afrike i Evrope. Zanimljivo je napomenuti da je ova oblast bliža Evropi od Velike Britanije, koja je od prvog evropskog kopna udaljena 34 km.
Iako je tjesnac bio jako uzak, svega 13 km, pred vojskovođom su se našli brojni problemi koje je morao premostiti da bi osvajanje bilo uspješno.
Nedostatak lađa
Prvi problem sa kojim su se muslimani susreli bio je nedostatak lađa. U principu, većina bitki koje su muslimani vodili do sada bile su kopnenog karaktera, izuzev nekoliko pohoda na Kipar i sl., gdje su muslimani upotrebljavali lađe. Sada je bila potrebna veća pomorska flota kako bi se ostvario cilj zauzimanja Andalusa.
Balearska ostrva
Kao iskusan vojskovođa, Musa b. Nusajr je znao da je jedan od ključnih faktora uspješnih vojnih pohoda osigurati pozadinu vojske i spriječiti neprijatelja da prodre sa leđa. Opasnost koja je prijetila muslimanima u ovom slučaju bio je arhipelag Balearskih ostrva, kojima su upravljali kršćani, a koja su se nalazila tik uz obalu Španije. Prije svakog pohoda, bilo je nužno osigurati se od napada sa njih.
Luka Ceuta
Ova luka se prostire na Gibraltaru i ima izuzetan strateški značaj. U to vrijeme, njome je uravljao kršćanski vladar po imenu Julijan, koji je bio u dobrim odnosima sa prethodnim andalužanskim kraljem, koji je svrgnut u vojnom udaru. Iako je Julijan bio u lošim odnosima sa trenutnom andalužanskom vlastelom i upravom, Musa b. Nusajr se bojao da bi eventualni napad ujedinio razjedninjene kršćane i okrenuo ih protiv muslimana. Trebalo je riješiti i taj problem.
Malobrojnost muslimanske vojske
Musa b. Nusajr je znao da je broj muslimanskih vojnika koji su došli u Sjevernu Afriku jako mali i sa tim brojem ne bi uspio osvojiti Andalus. Pored toga, postojao je i drugi problem, svi ovi borci bili su raspoređeni i održavali su mir u pojasu Sjeverne Afrike. Ukoliko bi s tom vojskom pošao na Andaluziju, izlagao se mogućnosti pobuna lokalnog stanovništva, te bi se tako našao odsječen na evropskom kopnu, bez mogućnosti odstupnice na teritoriju Sjeverne Afrike.
S druge strane, kršćanska vojska u Andaluziji je bila mnogobrojna, znatno snažnija i opremljenija od muslimanskih odreda koji bi mogli prodrijeti u ovu evropsku enklavu.
Andalus je bila nepoznanica za muslimane
Geografski položaj Andaluzije bio je potpuna nepoznanica za muslimansku vojsku, dok je za kršćanske odrede iz Andaluzije bio matični ambijent u kojem su oni navikli. Također, mnoštvo brežuljaka i rijeka, kojima obiluje ova oblast, mogao je predstavljati poteškoće u kretanju muslimanske vojske.
Sve ove stvari predstavljale su probleme o kojima je Musa b. Nusajr razmišljao i koje je morao riješiti prije nego krene u osvajanje Andalusa.
Nastavlja se ….
IslamBosna.ba
Historijski put u Andalus – od osvajanja do pada