Aid el-Karni – Kako su vjerovjesnici zahvaljivali Allahu

IslamBosna.ba-Vjerovjesnici su najčistija i Allahu najbliža stvorenja. Oni su Njegovi bliski robovi i odabrani miljenici. Uzvišeni Allah je s njima razgovarao posredstvom posrednika, a nekada i direktno, bez posrednika. Oni su Allahovi svjedoci među ljudima, Njegovi povjerenici i izaslanici koji donose radosne vijesti i opomene. Vjerovjesnici su očito svjetlo, snažan argument i najbolji primjer ljudima u robovanju, međuljudskim odnosima i plemenitim moralnim svojstvima. Oni su primjer veličanja i zahvalnosti Uzvišenom Allahu, onako kako to On zaslužuje i Allah je posvjedočio da su zahvalni.

Abdullah b. Abbas, r.a., je rekao: „Elhamdulillahi je riječ svakog zahvalnika, a Adem je kazao, kada je kihnuo: ‘Elhamdulillah.’“

Ovo ukazuje na to da je zahvalnost i veličanje Allaha priroda od koje je čovjek stvoren, tajna stvgaranja, tajna čovjekovog spasa i zadovoljstvo Gospodara.

Uzvišeni Allah je pohvalio Nuha, a.s., zbog čestog zahvaljivanja, pa kaže: “I potomci onih koje smo s Nuhom nosili, doista je on bio rob zahvalni”,

Ibn Džerir je kazao: „Učenjaci tefsira se različito izjašnjavaju o razlogu zbog kojeg je Uzvišeni Allah Nuha nazvao zahvalnim robom. Neki kažu da je to zbog toga što je on uvijek zahvaljivao Allahu na hrani koju je jeo”.

U jednom predanju se navodi da bi Nuh, a.s., svaki put kada bi obukao odjeću ili jeo neku hranu, zahvalio Allahu, pa ga je Allah zbog toga i nazvao zahvalnim robom.

U drugoj verziji predaje se navodi da Nuh, a.s., nikada nije obukao novu odjeću niti jeo bilo šta a da nije zahvalio Allahu, zato ga je Uzvišeni Allah i nazvao zahvalnim robom.

Ebu Osman en-Nehdi je rekao: „Nuh, a.s., je nazvan zahvalnim robom zato što bi zahvalio Allahu kada bi obukao odjeću, a zahvalio bi Mu i kada bi nešto pojeo.“

Tumačeći riječi Uzvišenog: I potomci onih koje smo s Nuhom nosili – Mudžahid kaže da se te riječi odnose na sinove Israilove, kao i druge, mimo njih. …doista je on bio rob zahvalni… – on nikada nije obukao novu odjeću, a da nije zahvalio Allahu. Kada bi popio gutljaj, on bi zahvalio Allahu. Govorio bi: ‘Hvala Allahu koji nas je napojio u slasti, užitku i zdravlju.’“

Es-Sa’di kaže, tumačeći ove Allahove riječi: „Uzvišeni Allah u ovom ajetu hvali Nuha, a.s., zato što je bio zahvalan Allahu i kao takvog Uzvišeni Allah ga i opisuje. Također, podstiče i njegove potomke da ga u tome slijede i oponašaju ga. Podstiče ljude da se sjete Allahovih blagodati, kada ih je sačuvao, dao im vlast na zemlji, a njihove protivnike potopio.“

Pojašnjenje

Cilj spominjanja Nuha, a.s., u ovom kontekstu, kao i napomena ljudima da su njegovi potomci jeste da bi se u njega ugledali i da bi ga slijedili, jer je on drugi otac čovječanstva. Uzvišeni Allah nije dao da nakon potopa iko ima potomstvo osim Nuha i od njega je nastavljena loza. Uzvišeni Allah kaže: I učinismo da njegovo potomstvo opstane. Kada Uzvišeni Allah spominje Nuha, a.s., kao zahvalnog roba, On time poručuje njegovim potomcima da se trebaju ugledati u zahvalnosti na svoga oca, jer je on bio rob zahvalni. Zatim, Uzvišeni Allah je naredio Nuhu i onima koji su s njime bili na lađi da hvale Allaha i budu zahvalni zato što ih je spasio. Uzvišeni Allah kaže: I reci: ‘Hvala Allah, koji nas je spasio naroda nasilničkog.’

Es-Sa’di kaže: „Ovim se Uzvišeni Allah obraća njemu i ljudima koji su bili s njime da Ga hvale i zahvaljuju Mu zato što ih je spasio od naroda koji je nasilno postupao u svojim djelima i kažnjavanju.“

Jedan od vjerovjesnika koje je Uzvišeni Allah pohvalio i nazvao ih zahvalnim je i Ibrahim, a.s., Allahov prijatelj. Uzvišeni Allah o njemu kaže: Ibrahim je bio jedan narod pokoran Allahu, čiste vjere i nije bio idolopoklonik. Bio je zahvalan na blagodatima i Mi smo ga odabrali i na pravi put ga uputili. Bio je iskren u zahvalnosti Uzvišenom Allahu na svim blagodatima, nije pripisivao Allahu druga u toj zahvalnosti, kao što su to činili kurejšijski mušrici.“

Uzvišeni Allah je u ovom plemenitom ajetu pohvalio Svoga prijatelja Ibrahima, a.s., kazavši da je on sam bio kao narod, odnosno uzor za kojim se ljudi u dobru povode, bio je pokoran Allahu, odnosno ustrajan u djelima pokornosti i čiste vjere, okrenut isključivo Uzvišenom Allahu, ne obazirući se ni našta drugo mimo Njega. Nakon svih ovoh osobina, Uzvišeni Allah spominje da je Ibrahim bio zahvalan na blagodatima, i tako ističe da je zahvalnost vrhunac i krajnji cilj svega.

Prijatelj Milostivog, Ibrahim, a.s., bio je zahvalan svome Gospodaru i nakon što mu je, u dubokoj starosti, poklonio potomstvo: Hvala Allahu koji mi je u starosti poklonio Ismaila i Ishaka, doista moj Gospodar čuje dove. Ez-Zamahšeri kaže: „Ibrahim, a.s., u ovim riječima spominje duboku starost jer je po pravilu dobijanje djeteta u tom periodu veća blagodat od dobijanja u mladosti. To je vrijeme u kojem čovjek ne očekuje da može dobiti potomstvo. Pobjeda nad očajom u takvoj situaciji je najveća blagodat koju čovjek može osjetiti. Zato što je rađanje potomstva u tim godinama jako teško, to je bio dokaz za Ibrahima, pa je rekao: Doista moj Gospodar čuje dove. Ibrahim je molio Gospodara i tražio potomstvo, govoreći: Gospodaru, pokloni mi čestito potomstvo. I zato je zahvalio Gospodaru koji ga je počastio uslišanjem dove.“

U Allahovoj plemenitoj knjizi navodi se i primjer Allahovih vjerovjesnika Davuda i njegovog sina Sulejmana, a.s. Njihovu zahvalnost nam Uzvišeni Allah prenosi u Svojoj knjizi: Hvala Allahu koji nas je odlikovao nad mnogim od Njegovih robova vjernika.

Ibn Kesir kaže: „Uzvišeni Allah nas je obavijestio o blagodatima koje je dao Svojim robovima i vjerovjesnicima Davudu i Sulejmanu, a.s., obavijestio nas je o brojnim i velikim blagodatima, o obilnim darovima, o lijepim svojstvima i svemu onome što će im donijeti sreću na dunjaluku i Ahiretu. Također, Uzvišeni Allah im je podario vlast na dunjaluku, vjerovjesništvo i misiju u vjeri. Zbog toga Uzvišeni Allah kaže: Mi smo Davudu i Sulejmanu znanje darivali i oni su kazali: Hvala Allahu koji nas je odlikovao nad mnogim od Njegovih robova vjernika.

Omer b. Abdulaziz je rekao: „Kada god Uzvišeni Allah dadne neku blagodat Svome robu, pa on zahvali, njegova zahvala bit će veća od te blagodati. Ako to ne znaš pogledaj Allahovu knjigu, gdje Allah kaže: Mi smo Davudu i Sulejmanu znanje darivali i oni su kazali: Hvala Allahu koji nas je odlikovao nad mnogim od Njegovih robova vjernika. Ima li veće blagodati od one darivane Davudu i Sulejmanu.“

Davud je rekao: „Gospodaru, kako da Ti zahvalim, kad je i za zahvalnost potrebna Tvoja blagodat.“ Tada mu je Allah objavio: „Davude, zar ne znaš da je sve ono što imaš od blagodati od mene?“ „Da, Gospodaru, znam“ – reče Davud. Uzvišeni mu reče: „Ja sam zadovoljan time od tebe kao vidom zahvalnosti.“

Uzvišeni Allah govori posebno o Sulejmanovoj zahvalnosti: I Sulejman naslijedi Davuda i reče: O ljudi, podučeni smo govoru ptica i dato nam je od svega. Ovo je, doista, očita blagodat. Ibn Džerir, tumačeći ovaj ajet kaže: „O ljudi, podučeni smo da razumijemo govor ptica – i dato nam je od svega – dato nam je i darivano svako dobro. Ovo je, doista, očita blagodat – ove blagodati i dobra koja su nam data su blagodati darivana svim ljudima našeg vremena i ona nas obavezuju na stalnu i konstantnu zahvalnost Allahu.“

Sulejman je stalno obnavljao svoju zahvalnost Uzvišenom. Allah, s.v.t., govori o tome: I skupiše se Sulejmanu vojske njegove, džinnovi i ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni, i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: ‘O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijetite!’ I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: ‘Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!’

Ibn Kesir kaže: „Sulejmanu su sakupljene sve njjgove vojske sastavljene od džinna, ljudi i ptica. On je u raskoši jahao među njima. Za njime su prvo išli ljudi, a nakon njih su slijedili džinni. Ptice su letjele iznad njegove glave, a ako bi bila vrućina, svojim krilima su mu pravile hlad. Kada je Sulejman sa svojom vojskom i vojnicima došao u mravlju dolinu, jedan mrav reče: O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne zgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijetite! Sulejman je shvatio i razumio te mravlje riječi, pa se nasmijao i rekao: „Gospodaru, nadahni me da ti budem zahvalan na blagodatima koji si darivao meni, zato što si me podučio govoru ptica i životinja i mome ocu, zbog vjere u tebe i islama, nadahni me da Ti budem zahvalan zato što si mi omogućio da činim dobro koje Ti voliš i čime si zadovoljan i sastavi me, nakon što umrem sa Tvojim dobrim robovima u najodabranijem društvu.“

Sulejman, a.s., je, nakon što mu je donešen Belkisin prijestol i stavljen ispred njega, kazao: “Ovo je blagodat Gospodara moga, da me ispita hoću li biti zahvalan ili nezahvalan. Ko je zahvalan u svoju korist je zahvalan, a ko je nezahvalan, pa Gospodar moj je neovisan i plemenit.”

El-Bejdavi kaže: „Sulejman, a.s., je nakon darivane blagodati postupio kao iskreni Allahov rob, kazavši: ‘Ovo je blagodat koju mi je moj Gospodar dao, a da je nisam ni zaslužio.’ Da me ispita hoću li biti zahvalan – da ukaže na to hoću li to smatrati blagodatima koje mi je On dao bez moje snage i moći i hoću li zahvaliti na tim blagodatima. Ili nezahvalan – ili ću posustati u izvršenju svoje obaveze. Ko je zahvalan u svoju korist je zahvalan – jer čovjek zahvalnošću čini da njegova blagodat bude trajna i da se poveća, obavlja svoju obavezu i štiti blagodat od nestanka koji uzrokuje nezahvalnost. A ko je nezahvalan, pa Gospodar moj je neovisan i plemenit – Uzvišeni Allah je neovisan bilo čije zahvalnosti, a plemenit je u Svome darivanju obilja ni’meta.

Pouke

Uprkos mnoštvu blagodati koje su darivane Sulejmanu, sinu Davuda, a.s., on se nije osilio i uzoholio, što je slučaj sa većinom ljudi kojima Uzvišeni Allah daruje blagodati i bogatstvo. Sulejman je priznavao da su to blagodati od Allaha. Svaki put kada bi mu se obnovila neka blagodat, on bi spominjao Allaha. Lijepo je postupao, pa mu je Uzvišeni Allah povećao blagodati koje je imao, na njega izlio Svoju plemenitost i zadovoljstvo.

Uzvišeni Allah naređuje i Svome vjerovjesniku s kojim je razgovarao Musau, a.s., da bude zahvalan na tome što ga je Uzvišeni Allah odlikovao poslanstvom i sa njime razgovarao. Uzvišeni kaže: O Musa, doista sam te odabrao nad ostalim ljudima Mojom poslanicom i Mojim govorom, pa uzmi ono što ti se daje, i budi zahvalan. Odnosno, odabrao sam te nad svim ljudima tvoga vremena tako što sam ti dao svoju poslanicu i time što sam s tobom razgovarao bez posrednika, zato, prihvati čast vjerovjesništva i mudrosti koju ti dajem i zahvali se Gospodaru na veličanstvenim blagodatima koje ti je dao.

Es-Sa’di kaže: „Budi zahvalan Allahu na poslanici koju ti je dao i na tome što te je počastio svojim govorom, što ti je omogućio da Mu budeš pokoran u onome što naređuje i zabranjuje, kao i onome što te vodi Njegovom zadovoljstvu.“

Prenoseći priču o Jusufu i njegovom tamnovanju, Uzvišeni Allah kaže: “I ispovijedam vjeru predak svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna.”

Jusuf, a.s., je u ovom plemenitom ajetu priznao Allahove blagodati koje su darivane njemu i njegovim precima. Prije svega to je uputstvo na tevhid, a onda davanje vjerovjesništva, zavhaljujući tako na veličanstvenim božanskim darovima.

Nakon toga, on, a.s., kritikuje nezahvalnike koji ne znaju vrijednost Allahovih blagodati, kao što je slanje poslanika, objavljivanje nebeskih knjiga koje čovjeka vode putu istine, dobra i spasa.

Naš vjerovjesnik, Muhammed, s.a.v.s., koji je bio predvodnik i imam svih zahvalnih Allahovih robova, najbolje je poznavao Gospodara svijetova, najviše Ga se bojao, bio Mu najzahvalniji i kod Njega bio na najvećem stupnju. Ebu Ejjub el-Ensari, r.a., je rekao: „Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., jeo ili pio, on bi kazao: ‘Elhamdulillahi-l-lezi at’ame ve seka ve sevvegahu ve dže’ale lehu mahredža – Hvala Allahu koji je nahranio i napojio, koji je olakšao ulazak hrani i koji je za nju dao izlaza iz tijela.’“ Postoji i hadis koji iskazuje obaveznost zahvaljivanja Allahu na hrani i piću koje daruje čovjeku bez njegove moći i snage, kao i na potpunosti Allahovog stvaranja, Koji je stvorio čovjeka u najljepšem obliku, i dao mu način kako da iz svoga tijela izbaci višak i otrovne supstance, nakon što bude jeo i pio”.

Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi vidio nešto što mu se sviđa, rekao: „Hvala Allahu čijim blagodatima se upotpunjuje svako dobro.“ Kada bi vidio nešto što mu ne godi, kazao bi: „Hvala Allahu na svakoj situaciji.“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio zahvalan Allahu i na onome što mu je drago, ali i na onome što mu nije drago. To ukazuje da je zahvalnost obavezna i u okolnostima i situacijama kada je čovjek zadovoljan i radostan, ali i u okolnostima kada to nije. Čovjek treba biti zahvalan i u gorkom i u lijepom, mora nastojati steći Allahovo zadovoljstvo i zaraditi Džennet.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je puno zahvaljivao svome Gospodaru. Podučio nas je da nakon svakog namaza govorimo: „Allahu moj, pomozi mi da Te spominjem, budem Ti zahvalan i na najljepši način te obožavam.“ Njegova glavna preokupacija i briga bila je zahvalnost i zikr Uzvišenog Allaha u svakoj situaciji i vremenu. Nikada to nije zapostavljao bez obzira koliko problema i obaveza imao u nekom trenutku.

Majka vjernika Aiša, r.a., prenosi da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao noću sve dok mu stopala na nogama ne bi otekla. Ona bi ga upitala: „Allahov Poslaniče, zašto to činiš? Allah ti je oprostio i prijašnje i potonje grijehe?“ Na to joj je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: „Zar da ne budem zahvalan rob?“

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ovdje verbalnu zahvalnost Allahu pretočio u praktičnu. Nije se zadovoljio pukom zahvalnošću jezikom iako mu je Uzvišeni Allah oprostio sve, i prijašnje i potonje grijehe. To je vidio kao blagodat svoga Gospodara na koju je dužan stalno zahvaljivati i verbalno, ali i praktično. Zbog toga je uložio dodatni napor i trud kako bi bio dostojan primjer svima kako treba biti zahvalan.

Njegovu zahvalnost Uzvišenom Allahu možemo rezimirati u nekoliko tačaka:

1. Allahov Poslanik, s.a.v.s., se trudio u svim vrstama ibadeta, bez obzira što mu je bilo oprošteno sve ono što je uradio i što će, eventualno, tokom života uraditi. Na to smo već aludirali spominjući hadis koji prenosi Mugire b. Šu’be, od Aiše, r.a., u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: „Zar da ne budem zahvalan rob.“

2. Njegova uputa i uputa njegovih ashaba bila je i sedžda zahvalnosti, koju čovjek obavlja u trenucima radosti, kada se dogodi nešto što voli ili kada se od njega otkloni nešto što mu predstavlja nelagodu ili problem. U hadisu koji prenosi Ebu Bekre, r.a., stoji da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi mu došla neka vijest koja bi ga obradovala ili njome bio obradovan, pao na sedždu iz zahvalnosti Uzvišenom Allahu.

Abdurrahman b. Ka’b b. Malik prenosi da je njegov otac učinio sedždu zahvalnosti nakon što mu je Uzvišeni Allah primio pokajanje.

Ovi hadisi otklanjaju sve špekulacije onih koji tvrde da sedžda zahvalnosti nema potpore u sunnetu. Što se prve predaje tiče, za nju ez-Zehebi kaže da je vjerodostojna, a Albani je smatra hasenom, dok za drugu predaju autor ez-Zevaida kaže: „Ova predaja je mevkuf, ali je vjerodostojnog lanca prenosilaca, i njegovi prenosioci su pouzdani. Prenosilac ove predaje je prenosio hadise i od Ebu Bekra i Alije, r.a.“ Albani je smatra vjerodostojnom

3. Allahov Poslanik, s.a.v..s, je usmjeravao svoje ashabe na zahvalnost i ukazivao im na vrijednost zahvalnosti. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio nekog čovjeka poderane odjeće, upitao ga je: „Imaš li kakvog imetka?“ Čovjek je odgovorio: „Da, imam kamila, ovaca, konja i robova.“ Poslanik, s.a.v.s., mu onda reče: „Kada ti je Allah dao imetka, neka se, onda, na tebi vide tragovi Allahoviih blagodati i počasti.“

Amr b. Šu’ajb prenosi od svog oca, on od njegovog djeda, merfu’ predaju da Uzvišeni Allah voli vidjeti tragove Svojih blagodati na robu.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ko kada osvane kaže: ‘Allahu moj, ove blagodati s kojima sam osvanuo su jedino od Tebe. Ti nemaš sudruga, Tebi pripada zahvala i hvala – izvršio je obavezu zahvalnosti za taj dan. Ko to kaže i kada omrkne, izvršio je obavezu zahvalnosti za tu noć.“

Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v..s, rekao: „Kojem god čovjeku Uzvišeni Allah podari neku blagodat, pa on kaže: ‘Hvala Allahu,’ ono što mu je dao, bit će bolje od onoga što mu je uzeo.“

Iz prethodnih hadisa vidimo Poslanikove, s.a.v.s., smjernice ashabima kako da budu zahvalni i koje riječi da koriste da njima zahvale Allahu.

I zato, neka je Allahov salavat i selam na njega, kao i salavat svih meleka, poslanika i svih ljudi.