George i Kurban- bajram

IslamBosna.ba– George je Amerikanac koji ima preko 50 godina, živi u Washingtonu sa suprugom, sinom i kćerkom.

Kako se približavao mjesec zul hidždže, George i njegova  porodica su počeli pomnije pratiti vijesti kako bi znali kada tačno dolazi mjesec zul hidždže. On je gledao TV, njegova supruga je slušala radio, a sin je pretraživao islamske internet  stranice željno iščekujući bilo kakve vijesti.

Kada su saznali da počinje mjesec zul hidždže oni su počeli sa pripremama za Kurban- bajram, koji pada 10. dana mjeseca zul hidždžeta odmah nakon dana Arafata, koji je deveti dan u mjesecu.

Sutradan porodica odlazi na selo kako bi kupili ovcu. Oni pažljivo biraju ovcu u skladu sa islamskim propisima kako bi je zaklali na prvi dan bajrama. Stavljaju ovcu u auto, a na povratku djevojčica izražava svoju radost zbog predstojećeg bajrama. Ona je rekla ocu: „O oče, kako volim bajram! Obući ću novu haljinu, igrat ću se sa novom lutkom i izaći ću sa svojim prijateljicama u park. O, kako želim da su svi dani u godini bajram“.

Kada su se vratili kući, supruga reče Georgeu: „Ja sam pročitala da je propisano da našu žrtvu podijelimo na tri dijela: jednu trećinu dat ćemo siromašnima i nevoljnicima, drugu trećinu dat ćemo našim komšijama Elizabeth, Davidu i Marku, a ostatak ćemo mi pojesti i sačuvati za nekoliko narednih sedmica“.

Kada je došao dan Kurban-bajrama, oni su bili zbunjeni gdje se tačno nalazi kibla.  Pretpostavili su da je Mekka u određenom pravcu i da bi to trebalo biti dovoljno.

George je držao nož, postavio ovcu prema kibli i zaklao je. Njegova supruga je zatim meso podijelila na tri dijela kao što su se dogovorili.

George se odjednom sjetio nečega i povikao svojoj porodici: „Kasnimo u crkvu. Danas je nedjelja, propustit ćemo nedjeljnu misu“.

Geogre nikada ne propušta nedjeljom otići u crkvu. On se uvijek pobrine da njegova supruga i djeca odu sa njim.

 ******

U tom trenutku, kada je govornik završio svoju priču o George-u i njegovoj porodici, jedan od slušalaca iz publike je uzviknuo: „Zbunio si nas s ovom pričom! Da li je George musliman ili kršćanin?!“

Govornik, Ahmed, odgovori: „George i njegova porodica su kršćani. Oni ne vjeruju da je Allah Jedan, oni vjeruju da je On jedan od trojice.Oni također ne vjeruju da je Poslanik Muhamed, s.a.v.s., posljednji poslanik”.

Publika je počela da međusobno pričati i raspravljati, a onda je jedan glas iz gomile rekao: „Nemoj nam lagati Ahmede! Ko bi povjerovao da bi George i njegova porodica sve to radili i uzgred bili kršćani?! Zbog čega bi kršćanin obavio sve te obrede islama i muslimana? Od praćenja vijesti kako bi utvrdili kada je mjesec zul hidždže pa zatim i dan bajrama, pa da kupe ovcu od svog novca te da je zakolju onako kako je propisano islamom, itd.“.

Ahmed je odgovorio sa osmjehom na licu: „Moja draga braćo, zašto vam je tako teško povjerovati u moju priču?  Zašto ne vjerujete da postoji jedna takva kršćanska porodica? Zar u našim muslimanskim zemljama nema Abdullaha, Muhammeda, Halida, Hatidža i Fatima  da slave kršćanske i jevrejske praznike? Zar ne vidimo da muslimani slave Novu godinu, Božić, Valentinovo, Noć vještica, Uskrs, itd? Zašto vas onda priča toliko iznenađuje?

Zašto ne vidimo Jevreje da slave naše praznike ili praznike kršćana?

Zar to nije zbog toga što imaju svoju vjeru, vjerovanja i svoje praznike?

Zašto smo toliko iznenađeni da George kao kršćanin slavi naš bajram i negiramo njegove postupke, dok u isto vrijeme nismo iznenađeni našim vlastitim postupcima?“

Konačno, Ahmed reče: „Ja sam živio u SAD-u više od deset godina. Kunem se Allahom, nikada nisam vidio kršćanina niti Jevreja da slavi bilo koji od naših praznika. Nisam ni čuo da se neko raspituje za naše praznike i svete dane. Čak kada sam ih pozivao u svoj stan za Ramazanski bajram niko nije ni htio doći jer su znali da je to vjerski praznik. To je ono što sam doživio tokom svog boravka na Zapadu, ali kada sam se vratio u svoju musliimansku zemlju pronašao sam da muslimani proslavljaju njihove praznike.

I šta da kažem osim: Nema moći i snage osim kod Allaha”.

Izvor:KFUPM

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba