Selman el-Auda – Tihi šapati pred Uzvišenim Allahom

IslamBosna.ba – U nekim trenucima, dok učim Kur’an osjećam izrazito snažnu duhovnu energiju. Takav osjećaj je posljedica moje svijesti o Onome ko je ovaj Kur’an objavio i u tim trenucima imam dojam da se Uzvišeni Allah direktno meni obraća. Tada su moje riječi precizne, a svijest prisutna… doista, zadivljujuća je svijest da je Uzvišeni Allah blizu, da se odaziva dovama onih koji Ga mole i da čuje, čak, i tihe otkucaje srca: Allah je čuo riječi one koja se tebi žalila na svoga muža. (El-Mudžadela, 1)

Nekada, pak, ne osjećam ovu duhovnost jer tekst Kur’ana izgovaram po navici, recitirajući ga iz svoje memorije.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prenio hadisi kudsi u kojem Uzvišeni kaže: Podijelio sam namaz između mene i Moga roba na dva dijela i Mome robu pripada ono što traži. Kada rob kaže: ‘Elhamdulillahir-Rabbi-l-alemin – Uzvišeni Allah odgovori: ‘Moj rob Me veliča i hvali.’ Kada čovjek kaže: ‘Er-Rahmani-r-Rahim’ Uzvišeni Allah kaže: ‘Hvali me Moj rob.’ Kada čovjek kaže: ‘Malik jevmi-d-din’ Uzvišeni odgovori: ‘Slavi Me Moj rob.’ Kada čovjek kaže: ‘Ijjake na’budu ve ijjake neste’in’ – Uzvišeni kaže: ‘Ovo je između Mene i Moga roba. Mom robu pripada ono što traži. Kada čovjek još kaže: ‘Indina-s-sirata-l-mustekim, sirata-l-lezine en’amte alejhim, gajri-l-magdubi alejhim vele-d-dalin’ Uzvišeni Allah odgovori: ‘Ovo pripada Mome robu i njemu pripada ono što traži.’ (Muslim)

Da, Uzvišeni Allah sluša tvoje učenje Kur’ana u namazu, i, ako si srcem u njemu prisutan, odgovara ti na svaku tvoju riječ koju izgovoriš! Kada se čovjek okrene od Allaha, Uzvišeni Allah ga ostavi tako.

I dok učim, tako, Fatihu, nekada nastojim svojim srcem čuti Allahov odgovor, takav prizor u srcu je veličanstven i prelijep. Sjećam se, dok sam bio dijete, imama koji je predvodio namaz u našoj džamiji. Sjećam se njegove skrušenosti i pobožnosti, dok bi Fatihu prekidao plač i glasni jecaji.

I znaj, dragi brate, tvoje tihe riječi, tvoj tihi zov, ne čuje onaj što je pored tebe, ali čuje Uzvišeni Allah!

Kada su upitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Je li naš Gospodar daleko ili blizu, kako ćemo ga dozivati? Objavljen je kur’anski ajet: I kada te robovi Moji za Mene upitaj, reci: Ja sam blizu, odazivam se dovi onoga ko Me doziva. Pa neka se oni Meni odazovu i u Mene vjeruju, da bi bili na pravome putu. (El-Bekara, 186)

I ovdje se ogleda pravo značenje i prava suština namaza.

U tom smislu, Uzvišeni Allah je propisao i istiharu-namaz. Šta je istihara? Istihara je potpuna predanost Uzvišenom Allahu, prepuštanje odluke Njemu, priznanje svoje nemoći i nesposobnosti i Allahove moći i savršenstva, jer jedino Uzvišeni Allah zna šta je na koncu svega.

Nekada čovjek može nakon istihare usniti nešto, osjetiti blizinu ili kolebljivost prema nečemu, ali suština istihare jeste da se čovjek ne zadovolji samo svojim promatranjem i svojim stavom, već da to prepusti Allahu. Ukoliko ga Allah usmjeri prema tome, on zahvali Allahu, a ako se desi nešto drugo, mimo toga, onda sebe ne kori, jer je razmišljao, savjetovao se i na kraju prepustio odluku Allahu, a sve ono što On odluči je apsolutno dobro.

Sjetimo se Poslanikove dove na Taifu, poznate taifske dove: “Gospodaru moj, Tebi se žalim na slabost moje snage i moju nemoć. Tebi se žalim na to što nemam utjecaj na ljude. O, Najmilostiviji, Ti si Gospodar potlačenih! Ti si moj Gospodar. Kome me prepuštaš? Dalekom koji me zanemaruje ili neprijatelju kome si vlast nadamnom dao? Ali, ako Ti na mene nisi srdit, onda ni za šta ne marim. Svjetlošću Tvoga lica kojim si obasjao tame i na kojem Si izgradio dobrobit dunjaluka i Ahireta, tražim zaštitu od Tvoje srdžbe i Tvoje ljutnje. Gospodaru moj, postupi onako kako si Ti zadovoljan, i nema snage ni moći osim s Tobom.” Ova dova je žalba ranjena srca, posljedica bola koji je Poslanik, s.a.v.s., osjećao uslijed odbacivanja, uslijed odbacivanja onih koje je smatrao sebi bliskima, zato je tiho pozvao svoga Gospodara, jer je bio svjestan da ga Uzvišeni Allah najbolje poznaje… i to je priroda insana, da u poteškoćama se obraća Gospodaru, da Ga moli za olakšanje i spas…

Znaj, dragi brate i sestro,d a su male riječi promijenile tok historije: Ja sam poražen – ti ih kazni. (Kamer, 10) Bile su to Nuhove riječi protiv nasilnika, pa se Allah zakleo Svojim veličanstvom i uzvišenošću da će kazniti nasilnike i zulumćare i da će se odazvati onome kome je nepravda nanesena: Oni pletu zamke, a Allah ih njima postavlja, jer Allah to najbolje zna.

Sudbina teče, život ide, poput puteva kojima ne znaš cilj, sve do trenutka kada ti ne bude sve jasno, dok ti ne bude jasna i očigledna Allahova mudrost zbog čega je nešto tako. To se događa na nivou zajednice: Oni pletu zamke, a mi im ih vraćamo, i oni toga nisu ni svjesni. Pogledaj kakva je bila sudbina njihovih spletki, Mi smo i njih i narod njihov potpuno uništili. To su njihove nastanbe koje su puste ostale zbog nasilja koje su činili. U tome su, doista, znakovi, za one koji znaju. (En-Neml, 50-52)

Takva situacija je i na nivou individue: I Ejjub, kad zavapi svome Gospodaru: Mene je nedaća pogodila, a Ti si od milostivih najmilostiviji. Pa smo Mu mi dovu uslišalii otklonili mu nedaću.