Cynthia McKinney, ispovijest iz izraelskog zatvora

Cilj putovanja bio je međunarodnoj zajednici ponovo svratiti pozornost na to da su postupci Izraela u Gazi protivzakoniti, te da američka vlada, ali i ostale vlade po ovom pitanju ništa ne poduzimaju. Brod je prevozio medicinsku pomoć i građevinski materijal, jer su u izraelskom napadu na Pojas Gaze u decembru prošle i januaru ove godine uništene hiljade kuća, te desetine bolnica i škola koje je potrebno obnoviti.

Mairead Maguire, irska dobitnica Nobelove nagrade za mir, je iz izraelskog zatvora za emisiju Amy Goodman na ‘Democracy Now!’ izjavila da su izraelske vlasti aktiviste optužile za ilegalan ulazak u Izrael, te da se čini da će aktivisti biti deportirani iz Izraela. Međutim, aktivisti s broda nisu ni željeli ići u Izrael, već su se na njihov brod ukrcali vojnici izraelske mornarice pod punom ratnom spremom za obuzdavanje nereda u trenutku kad se on nalazio 25 milija od obale Pojasa Gaze.

Prilikom ukrcavanja na humanitarni brod, izraelska je vojska aktiviste licima okrenutim prema dolje rušila na pod, što su posebno teško podnijele starije žene, a nekoliko je aktivista i ozlijeđeno. Vojnici su u aktiviste uperili oružje i protiv njihove volje ih odveli u izraelski grad Ašdod, gdje su noć proveli u pritvoru. Nakon toga, pojedini su odvedeni u drugi zatvor Giv’on u gradu Ramla.

Izraelci su od pritvorenih aktivista tražili da potpišu obrasce, koje su oni odbili jer su ispisani na hebrejskom kojeg ne razumiju. Izraelske vlasti su im oduzeli laptope, fotoaparate, mobitele i druge vrijedne stvari. Neki aktivisti se namjeravaju suprotstaviti deportaciji, prije svega zato što će im u slučaju deportacije sljedećih 10 godina biti zabranjen ulazak u Izrael i na Zapadnu Obalu, ali i zato što oni uopće nisu namjeravali dolaziti u Izrael, već su išli u Pojas Gaze, izravno iz međunarodnih voda u teritorijalne vode Pojasa Gaze.

U izraelskoj otmici nenaoružanog međunarodnog humanitarnog broda nema ničeg zakonitog, pa aktivisti smatraju da se trebaju opirati deportaciji jer ne žele prihvatiti i dati legitimitet barbarskoj vojnoj blokadi Pojasa Gaze. Cynthia McKinney i nekoliko drugih aktivista odbili su potpisati dokument kojim bi na pismeno priznali da su prekršili blokadu i bez dopuštenja ušli u izraelske teritorijalne vode. Aktivisti, baš kao i svi drugi ljudi, imaju pravo doći u Pojas Gaze, a to je i glavna poruka putovanja koju je do sada organizirao Pokret “Slobodna Gaza”.

Posebni UN-ov izvjestitelj za stanje ljudskih prava na palestinskim područjima okupiranih od 1967., Richard Falk, osudio je protivzakonito zauzimanje broda ‘Spirit of Humanity’ koji je u Pojas Gaze prevozio lijekove i građevinski materijal. Falk je upozorio da okrutna izraelska blokada cjelokupnog stanovništva u Pojasu Gaze predstavlja kršenje Članka 33. Četvrte ženevske konvencije koja zabranjuje svaki oblik kolektivnog kažnjavanja okupiranog stanovništva i dodao da neprekidna izraelska blokada u trenutnim uvjetima (posebno nakon 22-dnevne izraelske agresije na Gazu) teško krši Ženevske konvencije i predstavlja neprekidni zločin protiv čovječnosti.

Irski ministar vanjskih poslova, Micheál Martin, je pozvao na brzo oslobađanje 2 irska aktivista koje je Izrael oteo: nobelovku Mairead Maguire i Dereka Grahama, kao i na oslobađanje aktivista iz drugih zemalja. Martin je izraelsku vladu pozvao da osigura da humanitarna pomoć s broda ‘Spirit of Humanity’ bude što je prije moguće stavljena na raspolaganje palestinskim vlastima. Trenutnu izraelsku blokadu nazvao je „potpuno neprihvatljivom” i pozvao na otvaranje svih graničnih prijelaza kako bi kroz njih mogla biti dostavljena humanitarna pomoć i omogućen komercijalni promet.

U međuvremenu, zarobljeni su aktivisti odlučili vrijeme koje su prisiljeni provesti u zatvoru korisno upotrijebiti, pa prikupljaju izjave i informacije o slučajevima ostalih zatvorenika koje su susreli u zatvoru, a od kojih su mnogima prekršena temeljna ljudska prava. Jedan od aktivista zatvorenike uči engleski, a kapetan broda im priča o pomorskom životu. Zatvorenica Cynthia McKinney je svoj boravak u zatvoru opisala u pismu koje objavljujemo:

Pismo iz izraelskog zatvora
Cynthia McKinney, Tim Slobodna Gaza

Ja sam Cynthia McKinney i govorim iz izraelske zatvorske ćelije u Ramli. Ja sam jedna od humanitarnih radnica iz pokreta “Slobodna Gaza 21”, koji su trenutno zatvoreni zbog toga što su pokušali dostaviti medicinske potrepštine i građevinski materijal u Gazu, ali i pastelne bojice za djecu, jer sam ih imala punu torbu za djecu Gaze. Dok smo bili na našem putu prema Gazi, Izraelci su prijetili da će pucati na naš brod, ali se nismo vratili. Onda su Izraelci oteli brod i uhapsili nas zbog toga što smo djeci htjeli dati pastelne bojice. Zatvorili su nas,i želimo da svi ljudi svijeta vide kako se postupa prema nekome samo zbog toga što želi dostaviti humanitarnu pomoć Gazi.

Prije izraelske operacije „Cast Lead” (decembra 2008. godine), opskrbila sam jedan brod i pokušala, kao predstavnik SAD-a u multinacionalnoj delegaciji, dostaviti 3 tone medicinskih potrepština opkoljenoj i razrušenoj Gazi. Za vrijeme operacije „Cast Lead” (izraelski napad na Gazu početkom godine), američki avioni F-16, koje su Izraelci dobili uz američku pomoć, ispaljivali su projektile na zarobljene i opkoljene ljude. Etničko čišćenje je doživljelo svoj puni intenzitet. Korištena su mnoga oružja koja su dostavili Amerikanci, bijeli fosfor, osiromašeni uranijum, robotska tehnologija, kasetne bombe, DIME-oružja (eksperimentalni tip eksploziva malih gelera, velikog radijusa eksplozije i sa biološkim efektom), nova oružja koja su stvarala ozljede nepoznate jordanskim i norveškim doktorima. Kasnije su mi doktori koji su bili u Gazi rekli da je Gaza, za vrijeme izraelske agresije, postala izraelska laboratorija za testiranje oružja, iskorištena da testiraju i poboljšaju ubitačnost svojih oružja.

Svijet je vidio izraelske zločine koji su vrijedni prezira, zahvaljujući El-Džeziri i Press TV-u koji se emituje na engleskom jeziku. Vidjela sam te izvještaje, ne iz SAD-a, već iz Libana, gdje je završio moj prvi pokušaj da uđem u Gazu zbog toga što je izraelska vojska nasrnula na naš brod dok se nalazio u međunarodnim vodama… Čudo je da sam ikako ovdje, da pišem o svom drugom pokušaju ulaska i drugom sukobu sa izraelskom armijom, u ponovnoj humanitarnoj misiji koju je prekinula izraelska vojska. Izraelske vlasti su nas pokušale natjerati da priznamo da činimo zločin… Ja sam sada poznata kao izraelski zatvorenik broj 88.794. Kako mogu biti u zatvoru zbog prikupljanja pastelnih bojica za djecu?

Cionizam je sigurno ostao bez ikakvog legitimiteta ako je ovo ono što radi sa ljudima koji duboko vjeruju u ljudska prava za sve i koji stavljaju život na kocku zbog djece drugih ljudi. Izrael je krajnji izraz cionizma, ali ako se Izrael boji za svoju sigurnost zbog toga što će djeca Gaze dobiti pastelne bojice, onda ne samo da je Izrael izgubio i zadnji djelić legitimnosti, nego se Izrael mora proglasiti propalom državom. Suočavam se sa deportacijom iz zemlje koja me dovela ovdje nakon što nam je zarobila brod. Dovedena sam u Izrael protiv svoje volje. Drže me u ovom zatvoru zbog toga što sam imala san da djeca u Gazi mogu bojiti i crtati, da rane u Gazi mogu zacijeliti i da se razrušene kuće Gaze mogu popraviti.

Ali ja sam naučila interesantnu stvar boraveći u zatvoru. Kao prvo, zatvor je strašno „crn”, u njemu su većinom Etiopljani koji su također imali san… kao i moja kolegica u ćeliji koja je trudna. Svi oni su u ranim dvadesetima. Mislili su da dolaze u Svetu zemlju. Imali su san da će im životi biti bolji… Nekada ponosna, nikada kolonizirana Etiopija je bačena u stražnji džep SAD-a i postala je mjesto torture, izručenja i okupacije. Etiopljani moraju osloboditi svoju zemlju jer politika supersile je postala važnija od ljudskih prava i samoopredjeljenja.

Sve osobe koje su se nalazile sa mnom u ćeliji došle su u Svetu zemlju da bi se oslobodili teškog položaja nastalog zbog sprovođenja politike supersile. Nisu počinili nikakav zločin, osim što su imali san. Došli su u Izrael jer su mislili da će Izrael održati obećanje koje im je dao. Njihovo putovanje kroz Egipat i Sudan je bilo tegobno. Mogu samo da zamislim kako im je bilo. I nije bilo jeftino. Mnogi od njih predstavljaju kolektivne želje svojih familija za samoispunjenjem. Došli su do UNHCR-a. Dobili su svoj žuti identifikacioni papir. Dobili su svoj certifikat za policijsku zaštitu. Oni su izbjeglice od tragedije i uspjeli su doći do Izraela nakon čega im je Izrael rekao da „nema UN-a u Izraelu.”

Policija ovdje ima dozvolu da ih pokupi i ubaci u „crne rupe”, farse koju zovu pravosudni sistem. Ove prelijepe, vrijedne i ponosne žene predstavljaju nade cijelih familija. Ideja o Izraelu prevarila je i njih i sviju nas. U širokoj organiziranoj propagandnoj kampanji Izrael se predstavio kao mjesto sigurnosti za prve svjetske Židove i kršćane. I ja sam vjerovala u te laži i propustila da malo dublje ispitam situaciju.

Istina je da je Izrael lagao svijetu. Izrael je lagao familijama ovih mladih žena. Izrael je lagao i ovim ženama koje su sada zatvorene u Ramli. I šta da radimo? Jedna od mojih drugarica iz ćelije je danas plakala. Ovdje je već šest mjeseci. Kao Amerikanki, nije dovoljno da ja samo plačem. Politika SAD-a mora biti bolja, i dok gledamo kako predsjednik Obama daje 12,8 triliona dolara finansijskoj eliti SAD-a, trebalo bi biti jasno da su slogani “nada”, “promjena” i „da, mi možemo” bile moćno inscenirane slike ponosa i ispunjenja, osobnog i nacionalnog, u koje su potlačeni širom svijeta vjerovali.

Bila je to lukava marketinška kampanja, lukavo prezentirana svijetu i glasačima u Ameriki. Prevarila nas je sve, a pogotovo ove žene. Mi se moramo potruditi i informisati glasače o boljim kandidatima koji nas trebaju voditi. Nekada sam čitala, i to više puta, pisma dr. Martina Luthera Kinga Juniora iz zatvora u Birminghamu. Ni u najluđim snovima nisam mogla zamisliti da ću i ja jednog dana pisati takva pisma. Očigledno je da oni koji plaćaju poreze u Evropi i Ameriki moraju uraditi mnogo toga da se iskupe, zbog onoga što su uradili drugima širom svijeta.

Koja ironija! Moj sin počinje studirati pravo zbog toga što sam ja u zatvoru, pokušava biti bolji u mojim očima, pokušava uraditi nešto za djecu drugih ljudi. Oprosti mi, sine. Mislim da doživljavam tešku realnost zbog koje ljudi i trebaju snove. Ali ja sam sretna. Napustit ću ovo mjesto. A je li Izrael postao mjesto gdje snovi umiru? Pitajte ljude Palestine. Pitajte ove crne ljude i Azijce koji se nalaze u zatvorima Ramle. Pitajte žene koje se nalaze u mom zatvorskom bloku. I pitajte sebe: “Šta smo mi spremni uraditi?”

Promijenimo svijet zajedno i povratimo ono što je potrebno svim ljudskim bićima, dostojanstvo. Apeliram na UN da izbavi ove žene iz Ramle, koje nisu uradile ništa pogrešno osim što su vjerovale u Izrael kao „čuvara Svete zemlje”. Apeliram na State Department da uključi ovo u svoj izvještaj o ljudskim pravima. I apeliram ponovo na predsjednika Obamu da ode u Gazu: „Pošaljite svoga specijalnog izaslanika George Mitchella i prihvatite Hamas kao izbor palestinskog naroda.”

Posvećujem ovu poruku onima koji se bore da postignu slobodnu Palestinu i ženama koje sam srela u zatvoru u Ramli. Ovo je Cynthia McKinney, 2. juli 2009. godine, poznata kao i zatvorenica u Ramli broj 88.794.

Originalnu verziju pisma možete pročitati ovdje:
http://freegaza.org/en/home/56-news/986-letter-from-an-israeli-jail-by-cynthia-mckinney

Cynthia McKinney je bivši kongresmen američkog Kongresa, predsjednički kandidat Stranke zelenih, i veliki borac za ljudska prava i socijalnu pravdu. Prva Afroamerikanka koja je predstavljala državu Džordžiju (Georgia). McKinney je provela 6 mandata u Zastupničkom domu američkog Kongresa, u periodu 1993-2003. i 2005-2007. Uhapšena je i prisilno oteta u Izrael pri pokušaju dopremanja humanitarne pomoći, i građevinskog materijala u Gazu, 30. juna ove godine. Na njenu sreću, iz izraelskog zatvora puštena je 5. jula, ali njenu sreću ne dijeli većina zatvorenika, žena i muškaraca, koje je srela za vrijeme svog kratkog boravka, od kojih mnogi ne znaju ni zbog čega su zatvoreni. Još tri osobe koje su skupa s njom uhapšene i odvedene, čekaju da budu puštene iz zatvora “demokratskog Izraela”.

IslamBosna