Predaje i stavovi o vrijednosti zahvale

IslamBosna.ba- Uzvišeni Allah će zahvalnima dati njihovu nagradu, podići njihove stepene, uvećati sevabe i blagodati učiniti trajnima. Od zahvalnog će Uzvišeni otkloniti kaznu. Zbog toga vjernik treba moliti Allaha da ga učini zahvalnim na blagodatima, kao što je i Allahov Poslanik, s.a.v.s., to molio: Allahu moj, pomozi mi da ti zikr činim, da ti budem zahvalan i na najljepši način ibadetim.

Neki mudraci su kazali: „Kada čovjeku bude darivana neka blagodat, pa on na njoj bude zahvaljivao, neće za tu blagodat polagati računa. Ukoliko zaboravi zahvaljivati Allahu, bit će izložen kazni.“

Ebu Ferve je kazao: „U Tevratu je zapisano: ‘Zahvali onom ko ti dadne neku blagodat i daj blagodat onome ko ti zahvali. Jer blagodati na kojima je čovjek zahvalan su trajne, a blagodati na kojima nije zahvalan nestaju. Zahvalnost donosi povećanje i sigurnost u blagodatima.’“

Sulejman et-Temimi je kazao: „Uzvišeni Allah ljudima daje blagodati shodno Svojoj moći, a zadužuje ih zahvalnošću shodno njihovoj sposobnosti.“

Muhammed b. Salih el-Vakidi je kazao: „Ušao sam kod Jahje b. Halida el-Bermekija, pa mu rekoh: ‘Tu su pristigli neki ljudi koji ti žele zahvaliti na tvom dobročinstvu prema njima.’ On mi reče: ‘Muhammede, oni zahvaljuju na naše dobročinstvo, a kako ćemo mi zahvaliti za njihovu zahvalnost.’“

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Kada Uzvišeni Allah da neke blagodati Svome robu, pa ih na njemu vidi, On propiše: ‘Allahov miljenik, zahvalan na Njegovim blagodatima.’ A kada Allah dadne nekom Svom robu blagodati, pa na njemu ne vidi njihov trag, On, onda, odredi: ‘Prezren kod Allaha, nezahvalan na Njegovim blagodatima.’

Adij b. Ertat je pisao Omeru b. Abdulazizu: „Ja sam u zemlji u kojoj ima blagodati u izobilju, pa se plašim da muslimani ne budu malo zahvalni na njima.“ Omer mu je na to odgovorio: „Kada Allah dadne nekim Svojim robovima neke blagodati, pa oni zahvale na njima, ono što će im biti dato je uvijek veće od onoga što će im biti oduzeto.“

Pouke

Kako su divne ove Omerove riječi, jer dunjaluk i sve što je na njemu nemaju nikakve vrijednosti u odnosu na zikr i zahvalnost Uzvišenom Gospodaru. Uzvišeni dunjaluk daje i onima koje voli, ali i onima koje ne voli. Ali jedino one koje voli On nadahne da mu budu zahvalni. Pogledaj Allahove riječi: “Mi smo Davudu i Sulejmanu dali znanje i oni dvojica rekoše: ‘Hvala Allahu.’ Pa koja je blagodat vrijednija od ove darivane Davudu i Sulejmanu!

Muhammed b. Abdulmelik je kazao: „Kada zahvalnost ne bi imala nikakvu drugu korist osim toga da je između dvije blagodati, prisutne i one koja dolazi, bilo bi dovoljno.“

Ibnu-l-A’rabi je upitan: „Kako ih vidiš – misleći na ove dvije blagodati, prisutnu i iščekivanu – Ebu Abdullah?“ On reče: „Vidim ih ljepšim od dragulja i bisera između kojih je lijepo lice.“

Govoreći o vrijednosti zahvalnosti, kao i ukazujući na manjkavost njenog odsustva, pjesnik je kazao:

Kada bi na svakom mjestu gdje mi je dlaka jezik iznikao

Pa njime Gospodaru zahvalan bio – opet bih Mu malo zahvalio.

Ebu Zerr, r.a., priča: „Rekao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: Šta je s čovjekom koji čini neka djela pa ga ljudi zavole?

Poslanik, s.a.v.s., odgovori: “To je ubrzana radost vjernika.”

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao: “Kada želite vidjeti koje mjesto čovjek zauzima kod Gospodara, pogledajte kakve ga hvale i pohvale prate”.

Neki mudrac je upitan: „Koje su to stvari najbesmislenije?“ On je odgovorio: „Blagodarna kiša koja pada na neplodnu zemlju koja niti upija niti daje plodove, svjetiljka koja sija naspram Sunca, lijepa robinja koja se ukrasi pred slijepcem i dobročinstvo koje uradiš nezahvalnome.“

Šebib b. Šejbe je podsticao Mehdija, halifu, na zahvalnost, pa mu je govorio: „Uzvišeni Allah je blagodati koje je tebi dao mogao dati nekom drugom, ali nije, već ih je dao tebi i tako te izdvojio nad Svojim robovima, zato ti nemoj dozvoliti da iko od Njegovih robova bude Njemu zahvalniji od tebe!“

Ebu Firas el-Hamdani je ispjevao:

Kada god sam učinio nekome dobro

Pa mi nije zahvalio – nije me spriječilo da mu opet učinim dobro.

Lijepim će mi se vratiti ono što sam učinio,

Jer ako me je zahvala minula – nije me minula nagrada.

Mudrac je kazao: „Nemojte se truditi oko trojice, oko nevaljalog, jer je on poput slane zemlje, bestidnog, jer on misli da sve što uradiš za njega, činiš iz straha prema njemu i ahmaka, jer on ne zna vrijednost onoga što uradiš za njega. Ako učiniš dobro plemenitome, onda si zasijao dobro i požnjet ćeš zahvalnost.“

Neki čovjek je poželio drugom čovjeku beduinu dobro, pa mu ovaj reče: „Neka te Allah ne iskuša iskušenjem na koje se ne možeš strpiti, niti ti podari blagodat na koju se ne možeš zahvaliti.“

Neki pjesnici su ispjevali:

Zahvalit ću, ne zbog toga da bih nadoknadio dobročinitelju

Već da bi se zahvalnost povećala.

Drugi pjesnik, iskazujući svoju nemoć da adekvatno zahvali, kaže:

Gospodaru moj ti mi uvijek i iznova blagodat daješ

A ja sam nemoćan na blagodatima Tvojim zahvalan biti.

Ako pred tobom ima ikakvog opravdanja i argumenta

Onda je jedino moje opravdanje to što priznajem da nemam ga.

Mahmud el-Verrak je kazao, aludirajući da je priznanje manjkavosti u zahvaljivanju, također jedan vid zahvalnosti i da Allah to voli i hvali:

Bože, Tebi pripada hvala kako Tebi dolikuje

Za blagodati koje nikada zaslužio ne bih.

Kako povećam svoje manjkavosti, Ti povećaš blagodati

Kao da svojom manjkavošću ja zaslužujem Tvoje blagodati.

Rečeno je: „Zahvali onome ko ti učini dobro, i povećaj dobro prema onome ko ti zahvali, tako ćeš kod Gospodara steći povećanje, a kod brata ljubav.“

Neki od selefa su govorili: „Blagodati su poput divljači, zato ih privežite zahvalnošću.“

Mudar čovjek je kazao: „Nijekanje blagodati je znak objesnosti i jedan od uzroka njihovog nestanka.“

Neki su kazali: „Plemeniti je zahvalan ili je njemu zahvalno, a loši je onaj ko ne zahvaljuje i kome se ne zahvaljuje.“

Neki rječiti su kazali: „Nema nestanka blagodati koje prati zahvalnost, niti opstanka onima koje prati nezahvalnost.“

Onaj ko zahvali na dobru koje mu je učinjeno i istakne dobročinstvo koje mu je pričinjeno, taj je izvršio svoju obavezu prema blagodatima. On treba u toj svojoj zahvalnosti ustrajati kako bi zaslužio još više blagodati i postigao još više dobročinstva.

Prenosi se da je Hadžadžu dovedene grupa haridžija, i među njima je bio neki njegov prijatelj. Naredio je da svi budu pogubljeni osim tog prijatelja, oprostio mu i pustio ga. Kada se ovaj vratio kod vođe haridžija, on mu reče: ‘Vrati se u borbu i bori se protiv Allahovih neprijatelja,’ ali mu on odgovori: daleko od toga, ne želim izdati ruku koja me je oslobodila niti porobiti vrat koji me je spasio.’

Prenosi se od nekih mudrih ljudi da su govorili: „Dobročinstvo koje ti neko učini je ropstvo, a izbavljenje iz tog ropstva je zahvalnost onome ko ti je učinio dobro.“

Također je rečeno: „Ko zaniječe dobro koje mu se učini, zaslužio je da mu se to dobro uskrati.“

Rečeno je još: „Ko zaniječe dobro koje mu se čini, zaslužio je da mu se to na najgori način prestane činiti.“