Dvije hiljade dolara za mrtvo afganistansko dijete
Nakon što se Obama ispričao za napad u kojem je, prema tvrdnjama afganistanske vlade, poginulo preko 100 običnih ljudi, civila, stigao je izvještaj da se familije ubijenih, kao i svaki drugi Afganistanac koji je stradao od američke ruke, i prije i u budućnosti, mogu prijaviti da bi primili 2.000$ kao kompenzaciju.
Ovo je cijena koju su velike Sjedinjene Američke Države postavile za afganistansko i pakistansko ljudsko biće, dok daju 100.000$ familijama Amerikanaca koji poginu boreći se ili ubijajući.
Šokantno? Sramotno i provocirajuće? Nije li sramotno da afganistansko i pakistansko dijete, ili njihovi roditelji, nemaju nikakvih ljudskih prava, uključujući pravo da ne budu raznešeni na komadiće od strane američkih bespilotnih letjelica? Zar nije krajnja uvreda da se njihovi životi procijene na samo 2.000$ od strane najbogatije nacije u historiji? Ne, ne među javnosti, koja manje-više prihvata ovakve procjene ljubljenog glavnokomandujućeg predsjednika Obame, i prihvataju kalkulacije njegovih generala i visokih oficira.
U imperijalističkoj Americi ne postoji ni najmanji interes za takve „ratne žrtve”, koje se smatraju „neizbježnim” od strane američke vlade, koju sada vodi Obamina administracija, dok nastavljaju da reaguju širom svijeta zbog onih Saudijaca (i jednog Alžirca i Jemenca) koji su izvršili samoubilački napad (navodno) u zidove Pentagona i WTC 2001.godine.
I zašto se mučiti dalje da se istakne poenta ovoga članka? Zašto se mučiti i podsjećati ljude da je premijer Pakistana zahtijevao od SAD-a da prestane ubijati njihove građane u napadima iz zraka? Američki marionetski predsjednik Hamid Karzai od Afganistana je takođe tražio da se bombardovanje zaustavi, već godinama, ali bez uspjeha. Njegova administracija već godinama poziva na pregovore sa talibanima, koji su nekad vladali zemljom, amnestiju za sve, te povlačenje američkih i drugih stranih snaga.
Zašto podsjećati ljude da je iračka administracija tražila to isto, godinama prije? Ko se toga sjeća? Sve su ovo izvješća Associate Press-a, ali se pojavljuju samo na internetu. ( U Iraku cijena „isplate” iznosi- prema izvješćima iz 2005.godine- nešto oko 6.000$. Možda je veća u Iraku zbog toga što Irak ima više nafte.) Ali, u svakom slučaju, koga briga? Možda samo onih koje nazivaju preosjećajnim i mekim, progresivcima, socijalistima ili antiimperijalistima poput Chaveza, Castra, Moralesa, Ortege itd.
Riječi, riječi, riječi – dok bespilotne letjelice nastavljaju da ispaljuju rakete po naredbi najpopularnijeg izabranog političara u Americi. Nikada neću zaboraviti moment kada se ruka Baracka Obame podignula u zrak kao odgovor na pitanje Wolfa Blitzera, koji je nadgledao demokratsku predsjedničku kampanju:” Podignite svoju ruku ako bi naredili napad raketom na važnog vođu El-Kaide, a ako bi u njemu bilo i civilnih žrtava.”
Da li bi Dennis Kucinich ili Mike Gravel bili danas takvi predsjednici. Oni nisu podigli svoje ruke. I sve ovo treba posmatrati u kontekstu činjenice da je predsjednik Obama takođe voljeni otac dvoje male djece. Šteta što Blitzer nije upitao:” Podignite svoje ruke ako bi naredili raketni napad na važnog vođu El-Kaide, ako bi znali da bi vaša sopstvena djeca bila žrtve tog napada.” Ono što je još zbunjujuće jeste to da su djeca država pod američkom vojnom okupacijom Obamina i američka odgovornost, kaš što je to Isus „Obamin spasitelj” učio, što je još važnije od ženevskih konvencija i drugih sporazuma oko zaštite civila.
Izvor: Minber/Opednews