IslamBosna.ba– Ispričat ću vam priču o jednom pobožnjaku iz generacije tabi’ina. Bio je jako skroman, pobožan, posvećen naređivanju dobra i zabranjivanju zla. Bio je odvažan i smion reći istinu u lice nepravednom namjesniku.
Jednom je čuo Zijada b. Ebiha kako kaže: „Kaznit ćemo zdravog umjesto bolesnog i komšiju umjesto komšije.“ Onda mu on reče: „Zijade, doista Uzvišeni Allah kaže: Niko neće tuđ teret nositi. Allahova odredba je bolja od tvoje.“ Zijad mu reče: „Mi do onoga što želimo možemo doći samo ako malo zatvorimo oči.“ U drugoj verziji se navodi da mu je rekao: „Mi do našeg prava kod vas možemo doći samo uz malo neistine.“
Prenosi se da je jednog dana prošao pored kamile namazane katranom i vidjevši to, pao je u nesvijest. Kada se probudio proučio je kur’anski ajet: A odjeća će im biti od katrana.
Također je bio od ljudi koji su ispunjavali svoje obećanje. U tom kontekstu navodi se da je jednom bila uhapšena jedna grupa zbog udruživanja protiv vladara, a među njima je bio i ovaj čovjek. Upravnik zatvora mu je dozvoljavao da svake noći ide kući, jer mu je toliko vjerovao. Tako je bilo sve dok jednom vladar nije naredio da svi oni budu ubijeni. Uprkos tome što je znao da će biti ubijen, on se ujutru pojavio i tako iznenadio upravnika zatvora. On se, nakon toga, za njega zauzeo kod vladara i vladar ga je izuzeo iz grupe koja je ubijena.
Koliko je bio pobožan, oko njega su se otimale sekte svaka tvrdeći da je njen pripadnik.
Hasan el-Basri ga je jednom čuo kako vazi, pa je rekao: „Spomenuo je islam, i nisam čuo nikoga rječitijeg da govori o islamu od njega.“
Spominje se da je imao i keramete, pa kada je odlučio ustati protiv nasilja i nepravde podigao je ruke i rekao: „Gospodaru, ako je istina ovo što želimo, daj nam znak.“ Tada se kuća zatresla, dok drugi navode da se krov podigao.
Uzrok njegove ustrajnosti u ovakvom ponašanju bila je jedna žena Beldža et-Temimija, koja je vladarima naređivala dobro i odvraćala od zla, te je vladar naredio da joj odsjeku ruke i noge i tako je ostave na pijaci dok nije umrla.
Kada je vidio kako umire, nije mogao održati a da ne kaže: „Želim umrijeti kao što umire ona, svaka druga smrt mi nije prihvatljiva.“
U toj srdžbi odlučio je da se odrekne takvog nasilja pred Uzvišenim Allahom i kloni se ljudi. Napustio je grad i otišao u nenaseljenu oblast Asik, sa četrdeset svojih prijatelja. Naredio im je da se bore samo protiv onih koji se protiv njih bore i da od državnog imetka uzimaju samo onoliko koliko su njihova izdavanja bila i koliko su zaslužili.
Halifa je na njega poslao dvije hiljade vojnika pod komandom Abdullaha b. Hisna es-Sa’lebija, pa su oni poraženi od tih četrdeset vojnika.
Nakon toga je halifa na njega poslao vojsku pod komandom Ibada b. Ahdara koji ih je sve pobio. Kaže se da ih je pobio na prijevaru dok su klanjali ikindiju.
Ne žurite sa presudom!
Znate li ko je ovaj pobožnjak? On je jedan od vođa haridžija, Ebu Bilal Mirdas b. Hadir, poznat kao Mirdas b. Udejje (po imenu svoje majke) et-Temimi i jedan je od haridžija koji su ustali protiv Alije, r.a. Među onim haridžijama je koji su uspijeli spasiti se iz bitke en-Nehran (bitka koju je Alija vodio protiv haridžija). Možete li to vjerovati? To je tako iako su historijski pouzdana i prethodno spomenuta predanja.
Izložimo sada sve ovo spomenuto nakon što smo upoznali ovog čovjeka koji je bio haridžija, koji je išao dotle da i ashabe Allahovog Poslanika, s.a.v.s., tekfiri, kao što je tekfirio Aliju b. Ebi Taliba, r.a.
Mnoštvo ibadeta je jedna od osobina haridžija, kako ih je i Allahov Poslanik, s.a.v.s., opisao.
Također, lijep govor i elokventnost, što za njega spominje Hasan el-Basri, također je od osobina haridžija, jer Allahov Poslanik kaže: „Govorit će poput najboljih ljudi, ali to neće prelaziti njihovo grlo.“ Lijep govor nije pokazatelj znanja, niti imana, a da ne govorimo da je dokaz ispravnosti njegove metodologije.
Njegova pobuna protiv emira nije bila u skladu šerijata iako emirovi postupci nekada nisu bili u skladu šerijata. Njihova pobuna protiv emira ogleda se u sljedećem:
- Oni svoje stavove temelje na tekfiru zbog velikih grijeha. Takva vrsta tekfira je najveća novotarija koja se pojavila i nanosi najveće zlo ovom ummetu.
- Oni su, također bespravno dozvolili prolijevanje muslimanske krvi, a to je potvrđeno predajom koja je dobrog seneda, a prenosi je Hasan el-Basri: „Otišao sam kod Kudame b. Itre el-Anberija i kod njega zatekao Mirdasa Ebu Bilala, Nafi’a b. Ezreka i Atiju b. Esveda. Mirdas je počeo pričati i tako je govorio o islamu da nisam čuo nikoga da rječitije govori. Onda je govorio o vladarima spomenuvši ono što ljudi govore, pa je zašutio. Onda su i preostala dvojica govorili lijepo o islamu i kritikovali vladare. Na to im je Kudame rekao, nakon što je zatražio od nekih svojih ukućana da ga pomognu: „Braćo, sve ovo što sam čuo od vas danas i ja znam kao i vi. Odbacujem ono što i vi odbacujete i ja podržavam vaše stavove sve dok ne podignete oružje na nas. Kada na nas podignete oružje, ja sam čist od vas.“ Svi oni su podigli oružje i bili su vođe haridžija.
- Oni su negirali i kritizirali ono za što nema osnove. Prenosi se da je Zijad b. Kesib pričao: „Bio sam sa Ebu Bekreom, r.a., ispod minbera kada je Abdullah b. Amir držao hutbu u kvalitetnoj odjeći. Na to je Ebu Bilal Mirdas kazao: ‘Pogledajte našeg emira, oblači odjeću griješnika i savjetuje nas.’ Na to mu je Ebu Bekre rekao: ‘Šuti, čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: ‘Ko omalovažava Allahovog vladara na zemlji, Allah omalovaži njega.’“
- Oni su također odbacivali zlo i kritizirali ga, ali na takav način da su time više doprinijeli da se proširi nered i smutnja nego što su odstranili zlo. Što se tiče upozoravanja emira na takav način koji ne pridonosi većoj šteti, onda je to obaveza koja nema veze s načinom kako to rade neznalice i entuzijasti bez znanja.
Jednom prilikom je Hasan el-Basri želio odvratiti ga od onoga što je naumio pa mu reče: „Šta misliš o dvojici ljudi koji krenu na put i zatekne ih noć u putu. Ovaj jedan odluči sačekati dok se ne razbije mrak, a ovaj drugi nastavi putovati, ko je od njih pametnije postupio?“ On je pun oholosti odgovorio: „Ja sam u pravu kako god da postupim, a ti griješiš kako god da postupiš.“
Omladino, nemoj da vas zavara ibadet koji nije utemeljen na znanju. Nemoj da vas zadivi hrabrost i borba za nepravdu. Nemoj da vas nasilje vladara natjera da na zabludu odgovorite zabludom kao što čine haridžije.
Ja sam uvjeren da je Mirdas b. Edije živ, da bi on bio vođa IDIŠ-a umjesto Bagdadija, i da bi ga neznalice opisivale kao šejha, mudžahida koji ljubomorno čuva svetost vjere.
Autor: Šerif b. Hatem el-Auni
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba