IslamBosna.ba– Za vrijeme halife Omera, r.a., jedan njegov drug se vratio iz eš-Šama (Sirija/Palestina) te saopćio Omeru dobre vijesti o tome da je puno naroda u ovoj novoj muslimanskoj zemlji i među generacijom novih muslimana počelo učiti Kur’an i pamtiti ga. Zvučalo je kao jako dobra vijest, ali to nije zadovoljilo Ibn ‘Abbasa, r.a., kojeg je Omer, r.a., upitao: „Šta ti misliš?“ Ibn ‘Abbas, r.a., mu odgovori: „Vladaru pravovjernih, Jevreji i kršćani su imali svoje knjige, ali ih to nije spriječilo da se podiijele i bore jednih protiv drugih. Volio bih da to nisu uradili prije nego što su ga razumjeli. Bojim se da će se podijeliti zbog Kur’ana i da će se boriti jedni protiv drugih baš kao što su to uradili sljedbenici knjige“. Omer, r.a., se složio sa Ibn ‘Abbasom i njegovim riječima. Ova predaja tačno opisuje kako će se ummet podijeliti.
Kur’an i sunnet Poslanika, s.a.v.s., su izvori naše vjere, ali kako da ih praktikujemo i koje metode trebamo koristiti u njihovom razumijevanju?
Ashabi su izravno uzimali od Poslanika, s.a.v.s., gledajući ga kao praktični primjer koji je bio ispred njih. A’iša, r.a., kaže: „Kur’an ga je odgojio” a ashabi su svjedočili da je Poslanik, s.a.v.s., živio Kur’an u svom svakodnevnom životu. Kur’an je objavljen na jeziku ashaba, i objavljen je u okvirima njihovog kulturnog okruženja. Uz njihovu povjerljivost, koja je spomenuta u Kur’anu, sa svim ovim data im je velika prednost nad svima ostalima. Svaka osoba, koja je došla nakon ashaba, mora proći kroz dugotrajan proces prije nego što izvede bilo kakvu fetvu na osnovu hadisa, na primjer. Prije nego donesu bilo kakvu fetvu, oni moraju razmotriti autentičnost predaje, proučiti kulturu vremena, zatim se upoznati sa historijom priče, ocijeniti šta su učenjaci rekli o tome, pogledati to kroz principe usula (metodologije islamskog prava) , ali ashabi nisu morali proći kroz ove korake. Zbog toga su ashabi postali uzor za muslimanski ummet, a slijeđenje njih znači slijeđenje Kur’ana i sunneta. Oni nisu imali imama, mezheba niti drugog izvora osim samog Poslanika, s.a.v.s. Oni su naši prethodnici, selef, i oni su primjer svima ostalima. Ibn Mes’ud, r.a.., kaže: „Oni (ashabi) su bili najpobožnija srca ovog ummeta. Imali su najveće znanje a najmanje ograničenja. Oni su bili oni koje je Allah izabrao za prijatelje Svog Poslanika, s.a.v.s., slijedite njihov karakter i put, tako vam Gospodara Ka’be, oni su na pravom putu!“
Ne tako dugo nakon Ibn ‘Abbasovih, r.a., riječi upućenih Omeru, r.a., njegov strah je postao stvarnost. Muslimani su počeli da koriste Kur’an i sunnet kako bi podržali vlastite ideje, i tumačili su ga drugačije od načina na koji su to radili ashabi. Najpoznatiji primjer u historiji islama je primjer haridžija i šija, koji su se protivili putu ashaba i čak su većinu ashaba smatrali nevjernicima. Haridžije su, na primjer, podigle oružje protiv halife Alija ibn ebi Taliba, r.a., jer su pogrešno razumjeli ajet koji kaže: “Allah je Jedini sudija“. Oni su razumjeli da to znači da nije dozvoljeno posredovanje i čin posredovanja smatraju činom nevjerovanja. Kada se Ibn Abbas, r.a., sa njima raspravljao o ovom njihovom mišljenju, on je rekao: „Ne vidim s vama nijednog od ashaba“. Drugim riječima, on je rekao da nijedan od ashaba nije shvatio ovaj ajet na onaj način na koji su ga oni shvatili a da je razumijevanje ashaba kriterij.
Pošto su oni bili prvi u našem ummetu, oni koji su nam prethodili, slijeđenje ashaba postalo je poznato kao ‘selef’ (prethodnici) a njihov način razumijevanja vjere i prakse je postao poznat kao metodologija es-selefijja Imam el–Evza’i (umro 157. po Hidžri) kaže: „Strpljivo se ograničite na sunnet, zaustavite se gdje su se ashabi zaustavljali, govorite ono što su oni govorili i uzdržite se od onog od čega su se oni uzdržavali. Idite putem es-selef es-saliha (ispravnih prethodnika) jer zaista za vas je dovoljno ono što je za njih bilo dovoljno“. On je također rekao: „Držite se ezera selefa, čak i ako vas ljudi napuste. Čuvajte se mišljenja ljudi, bez obzira koliko oni uljepšaju svoj govor, jer zaista stvari će biti očigledne sve dok budete na ispravnom putu u vezi toga“.
U godinama koje su uslijedile pojavile su se na desetine grupa i sekti sa raznim ideologijama i stavovima, ali sa jednim zajedničkim čimbenikom, svi oni nisu pratili put es-selefa. Oni su ga odbacili i oslobodili ga se. Šejhu-l-Islam ibn Tejmijja kaže: „Poznato je da je karakteristika novatora njihovo razilaženje sa sljedbenicima selefa“. U isto vrijeme, bilo je uvijek onih koji su slijedili put ashaba kako su to Allah i Njegov Poslanik naredili.
Allah, s.v.t., je rekao:
Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh“ (Et-Tevba, 100.)
On je također rekao:
„Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem – a užasno je on boravište!“ (En-Nisa,115.)
U vrijeme objavljivanja ovog ajeta nije bilo dugih vjernika osim ashaba, i njihov put nam je naređeno da slijedimo.
„Pa, ako budu vjerovali u ono u što vi vjerujete, na Pravome su putu; …..“ (El-Bekara, 137.)
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Uistinu, ko bude živio poslije mene vidjet će mnoga razilaženja. Držite se moga sunneta i sunneta pravednih halifa, koji su na pravom putu poslije mene. Držite se toga, uhvatite se toga (čvrsto) svom snagom. I čuvajte se inovacija (u vjeri) jer svaka inovacija u vjeri je novotarija (bid‘at), a svaka novotarija je zabluda.“ (Et-Tirmizi, Ebu Davud)
Također, on je rekao: „Jevreji su se podijelili na 72 grupacije i sekte, a moj ummet će se podijeliti na 73 grupacije i sekte. Sve će ići u džehennemsku vatru izuzev jedne grupe muslimana! Bi rečeno: Koja je to spašena skupina muslimana o Allahov Poslaniče? Reče: Spašena skupina muslimana su oni koji budu na onome na čemu sam ja i moji ashabi!“ (Et- Tirmizi)
Na osnovu toga, učenjaci koji odbijaju da slijede bilo koji drugi put osim slijeđenja puta ashaba u razumijevanju i praktikovanju vjere bili su poznati kao ‘sljedbenici es-selefa’ ili ‘selefije’. Oni možda sebe nisu nazvali tim imenom, tako da se ne bi hvalili ili podijelili zajednicu zbog imena koje se ne spominje u Kur’anu i sunnetu u tom smislu, ali ovaj naziv se koristi samo da bi razlikovali oni koji slijede put selefa od onih koji to ne čine.
Imam Ahmed bin Hanbel (umro 241. po Hidžri) je rekao: „Temelji Sunneta kod nas su: Pridržavanje onoga na čemu su bili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijeđenje njihovog primjera, ostavljanje bid’ata (novotarija), jer svaka novotarija je zabluda.“
Abdullah ibn ebi Zejd el Kairavani (umro 386. po Hidžri) je rekao: „Spas počiva u traženju zaštite u Knjizi Svemoćnog Allaha i sunnetu Njegovog Poslanika i slijeđenju puta vjernika i to najboljih generacija iz najboljih zajednica koje je čovječanstvo imalo. Oslanjanje na to je zaštita. Spas leži u slijeđenju ispravnih selefa”.
Ebu el-Kasim el-Lalika’i (umro 418. po Hidžri) je rekao u uvodu svoje knjige Šerh usul i’tikad ehl es-sunnah vel-džema’a, kada je govorio o razumijevanju tevhida i Allahovih atributa „Najveće izjave i najjasniji dokazi i obrazloženja su Allahova knjiga, Čista istina, onda govor Poslanika,s.a.v.s.., i njegovih ispravnih ashaba, onda ono po čemu su se dogovorili pobožni selefi, onda se toga pridržavajte do Sudnjeg dana, i izbjegavajte novotarije i slušanje novotarija od onih koji su zalutali“.
Imam el-Zehebi (umro 748. po Hidžri) u svojoj velikoj zbirci biografija pod naslovom Sijar a’lam el-Nubala’ prenosi od el-Darakutnija (umro 385. po Hidžri): „Jasno je prenešeno od el-Darakutnija da je rekao: „Ništa više ne mrzim od umjetnosti el-Kalema (filozofskog načina razumijevanja prirode Boga i Njegovih božanskih atributa). Ja kažem, el-Daragutni nikad nije koristio bilo kakve argumente koji su se temeljili na bilo kakvim argumentima zasnovanim na kalemu, niti ih je ikada koristio. On je zaista bio selefija“.
Ibn Hadžer el-Askelani (umro 851. po Hidžri) je rekao: „Sretan je onaj koji se drži onoga na čemu su bili selefi i izbjegava ono što su uveli halefi“ (halefi su oni koji su došli nakon vremena selefa, nasljednici).
Kroz historiju, oni koji su bili na putu selefa (protiveći se putu drugih) nazivani su raznim imenima kao što su ehli-sunnet vel-džema’a, ehlu-hadis, ehlud-ezer, el-firkah el-nedžja, selefije, a jedno vrijeme bili su poznati i kao el-Hanbeli ne zbog toga što su slijeditii mezheb imama Ahmeda u fikhu, već što su slijedili njega a ne Mu’tazilije koji su tvrdili da je Kur’an jedna do Allahovih kreacija i da On ne govori. Ovi nazivi nikada nisu opisivali članove grupe, već metodologiju i način razumijevanja vjere prema putu Poslanika, s.a.v.s., a kojeg su oni slijedili. Iz tog razloga naziv je jedino korišten kada je postojala potreba da se napravi razlika između razumijevanja, a drugačije naziv nije korišten. El-imam Malik je upitan o tome šta definiše ehli es-Sunah ve el-džema’a?“ On je odgovorio: „Sljedbenici sunneta nemaju poseban naziv po kojem se poznaju, nisu džehmije, ni kaderije, ni rafidije”.
Prije stotinu godina muslimanski narod se udaljio od puta selefa i zasigurno od sunneta Poslanika, s.a.v.s., u svim područjima: fikhu, akidi, manirima, duhovnosti, politici pa čak su počeli da shvataju načela vjere na besprimjeran način. To je dovelo da veliki broj poziva muslimane da se vrate na put selefa i ostave ekstremizam koji uništava ljepotu islama. Robusni sufizam je opljačkao iz vjere njenu snagu i ljepotu zasnivajući je na novotarijama i izmišljenim pričama. Pojava svetilišta i mjesta gdje se obožavaju mrtvi i džini postala je uobičajena praksa u muslimanskom svijetu, čak iako je u suprotnosti sa monoteizmom islama. Sljedbenici mezheba su lišili šerijat njegove snage zatvaranjem vrata idžtihadu i transformišući ljepotu različitosti u prokletstvo podjele. To je došlo to te mjere da su u Mekki klanjana četiri namaza, čula su se četiri ezana i klanjane su četiri džume. Pronaći ćete u knjigama hanefijskog fikha da je sljedbeniku hanefijskog mezheba dozvoljeno da se oženi kršćankom ili Jevrejkom ali to nećete pronaći u šafijskom. U knjigama šafijskog mezheba pronaći ćete da je dozvoljeno klanjati iza hanefije samo u slučaju nužde. Pred kraj osmanske države pojedine halife su zamijenile islamski zakon sa zapadnim sekularnim zakonom, a veliki dio muslimanskog ummeta je bio pod okupacijom, a poziv na džihad i otpor postao je stran. Veliki je broj učenjaka, aktivista i lidera među muslimanskim ummetom od planina Dalekog istoka do obala Zapada, od hladnog sjevera do toplih prašuma Afrike, gdje postoji interes za promjenu stanja muslimana. Naziv selefija i oživljavanje metodologije es-selefa je potrebnija nego ikada ranije. Veliki broj pokreta i grupa u Indiji, Iraku, Arabiji, Siriji, Egiptu i Sjevernoj Africi poziva na obnovu islama u svim aspektima života na način koji je postojao za vrijeme Poslanika,s.a.v.s., i ranih muslimana, odnosno da se slijedi način es-selefa. Imam Malik je rekao: “Preporod zadnjih generacija ovog ummeta moguć je jedino s onim s čime je bio u prvim generacijama“. Nisu svi ovi glasovi koji pozivaju na promjene i korekcije nužno na putu es-selefa u svim aspektima, pojedini od njih su usmjereni na pojedina područja na uštrb drugih iz raznih razloga. Naša vjera je akida, fikh i suluk (ponašanje, odnos prema ljudima). Veliki broj savremenih pokreta, u pokušaju da se vrate na put selefa, koncentrisala su se na selefi metodologiju u pojednim područjima a zanemarila su razumijevanje selefa u drugima.
UZMIMO POUKU IZ HISTORIJSKE POZADINE SELEFIJA
- Slijeđenje es-selefa nije opcija, to je imperativ!
- Slijeđenje puta selefa ne znači slijeđenje određenog učenjaka ili grupe učenjaka, niti to znači biti članom određenog pokreta. Umjesto toga to je slijeđenje onoga o čemu su se ashabi dogovorili i onoga što je shvaćeno i praktikovano od strane prve tri generacije islama.
- Kao što označavanje sebe ‘selefijom’ automatski ne čini čovjeka sljedbenikom es-selefa, također je i istina da onaj ko se ne označi ‘selefijom’ nije uklonjen iz es-selefa. To nije specifična grupa koja je poznata po svojim članovima niti koji su, po defaultu, nazvani selefijama na osnovu članstva.
- Greške koje počine oni koji su povezani sa es-selefom ne treba nikada pripisati njima. Takvo generalizovano kritikovanje es-selefijja je zaista uznemirujuće i puno predrasuda, a uzrokovano je nerazumijevanjem razlike između es-selefijja kao metodologije i selefija kao pojedinaca i grupa.
- Što je sigurno ne znači da svi koji se povezuju sa es-selefom moraju da budu složni po svakom pitanju koje se odnosi na fikh ili politički stav koji je zasnovan na evaluaciji el-Masalih vel-mafasid (koristi i štete). Selefijski (samim tim i selefija) konsenzus po pitanju opće metodologije ne znači da moraju biti složni sa detaljima. Es-selef es-salih se nisu slagali po mnogim fikhskim pitanjima zbog razlike u vaganju koristi i štete koja može proizaći iz takvih problema. Ovo definitivno ne znači kritiku bilo kojeg od njih zbog razlika, sve dok je se svaki njih pridržavao općih načela i metodologije. Naprotiv, razlika u mišljenju je znak snage i fleksibilnosti selefijske metodologije.
- Greške ne izvode iz es-selefijja sve dok se pojedinac čvrsto drži principa i osnova es-selefijja, dok nastoji da primjenjuje takve principe u svom stvarnom životu. Jedini izuzetak je kada se protivi osnovnim principima sunneta, na mjestima gdje pojedinac može zalutati od slijeđenja njihovog puta. Važno je napraviti razliku između ovog pitanja kao pravila i njegovog primjenjivanja na određenu osobu.
- Gledanje na es-selefijje kao metodologiju a ne grupu, čini nužnim po defaultu da su svi muslimani sljedbenici es-selefijja, na osnovu toga od svakog muslimana se zahtijeva da slijedi islam zasnovan na dokazima i prema metodologiji ashaba Poslanika,s.a.v.s.. Es-selefijja kao takav postaje defaultno stanje svih muslimana i svako odstupanje od toga postaje izuzetak. Stoga, pokušavajući da se ograniči na grupu ili nekoliko specifičnih pitanja je ništa drugo do neznanje pojedinaca ili možda osveta nad es-selefijjama određenih grupa i pojedinaca koji imaju svoje vlastite planove.
- Es-selefijja kao metodologija, a ne grupa, ne znači da sva ljudska nastojanja da se razumiju i tumače tekstovi vode do prihvatljivog i ispravnog ishoda cijelo vrijeme. Es-Selefijja je metodologija koja ima svoje principe i smjernice sa širokim prostorom za idžtihad. Međutim, es-selefijja u svom prostranstvu, fleksibilnosti i bogatstvu ne dovodi do nejasnoća u pronalaženju rješenja među svim prihvatljivim pokušajima idžtihada i prepoznavanju suprotnog neprihvatljivog idžtihada.
Molim Allaha da nam pomogne da slijedimo sunnet Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba i da nam podari dobar život, dobar kraj i da nas uvede u Džennet.
El-Hasan el-Basri (umro 110. po Hidžri) je rekao:„Zaista, vi ćete pronaći vjernika koji uvijek ostaje isti, bez obzira na vrijeme i situacije, dok ćete pronaći licemjera koji se mijenja prema vremenu, pokušavajući da bude kao oni oko njega, mijenjajući se sa svakim vjetrom“.
Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!
Autor: Velid el-Basjuni
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba