IslamBosna.ba: Kako se osjećate sada kada ste se konačno vratili porodici?
Ejmen Avad: Teško je opisati osjećaj slobode jer štagod da kažem, malo je. Ali mogu reći ovo: hvala Onome koji nam je obećanje Svoje ispunio jer je On obećao da će pomoći Svoje robove.
Planirate li tužiti državu za štetu koja vam je nanesena neosnovanim oduzimanjem državljanstva i neopravdanim držanjem “pod nadzorom”?
Treba čekati konačni ishod jer oni još uvijek mogu igrati prljave igre i zagorčati nam život, zato čekam inšallah da se okonča proces i onda je sasvim logično da tužimo sve učesnike i to poimenično – ne radi materijalne odštete nego radi kažnjavanja onih koji krše ljudska prava.
Kakav je bio tretman prema vama tokom boravka u Imigracionom centru?
Što se tiče tretmana prema zatvorenicima, sve zavisi od smjene i ko je u toj smjeni od čuvara. Ima njih koji stvarno svoj posao obavljaju profesionalno, a ima onih koji su puni mržnje prema nama bez obzira koje su nacionalnosti. Najgori su bili jedan Sanel Puce iz Mostara, a još gori od njega Nedim Hadžić koji se ponašao gore od životinja. Zamislite da ova dvojica Bošnjaka odbijaju probuditi pritvorenike na sabah namaz – mi nismo imali satove niti budilice i obično smo molili stražare da nas probude na sabah. To su htjeli učiniti svi osim ove dvojice Bošnjaka! Allah će im to vratiti na Sudnjem danu. Štaviše, Nedim je bio taj koji je izazvao ovaj najnoviji incident s Ebu Hamzom jer je namjerno pušio ispod prozora Ebu Hamzine sobe, a kada se reagiralo na to, ljutito se obratio braći i rekao: „Hoćemo li sad krv prolijevati? Marš u svoje zemlje, đubrad!” I kad je Ebu Hamza u ljutnji krenuo da pomjeri klupu ispod svog prozora, na njega su navalili drugi stražari i savili mu ruke iza leđa, jedan mu je profesionalno držao ruku, a drugi je pun mržnje toliko stegao da mu je ruka povrijeđena.
Moram, također, priznati da je najbolja smjena ona na čijem je čelu stražar Zoka, Srbin iz Doboja, koji se veoma profesionalno odnosi prema svima, više je od drugih imao razumijevanja za sve i pomagao nam…
U kakvom su zdravstvenom stanju ostali pritvorenici?
Što se tiče zdravlja pritvorenika, sada je stanje vrlo loše, oni već 9 dana štrajkuju glađu zbog loših uslova u zloglasnom zatvoru „Guantanamo Lukavica”.
Da li smatrate da su ove mjere pritvaranja zapravo priprema za deportaciju ljudi čija su državljanstva oduzeta?
Zasigurno su mjere pritvaranja prvi korak ka deportaciji i to ne krije direktor zloglasne službe za poslove sa strancima, SDS-ovac Dragan Mektić.
Čiju podršku u cijelom ovom procesu ste najviše osjetili?
Imali smo podršku braće i sestara, da Allah ukabuli njihov trud, ali najviše od aktivistkinje Amnesty Internationala Nađe Dizdarević.
Zamjerite li nešto Bošnjacima?
Bošnjacima ne mogu zamjeriti jer su i sami u teškom stanju; najveći problem je što nemaju dobre vođe pa su potpuno izgubljeni bez identiteta, nemaju svoje ‘ja’…
Smatrate li da su muslimani u BiH dovoljno uradili da do ovoga ne dođe?
Muslimani u BiH se ne znaju snalaziti u datoj situaciji jer je sve ovo za njih novina. Oni su izabrali svoje predstavnike, ali nažalost, ti predstavnici su ih prodali za sitne pare. Bošnjaci trebaju na sljedećim izborima dobro razmisliti kome da daju svoje glasove.
Koliko su međusobne podjele i sukobi unutar muslimanske zajednice u BiH doprinijeli ovakvom stanju?
Svakako podjele i razjedinjenost među muslimanima je kobna; nažalost, ljudi ne mogu shvatiti da su i oni na redu, isto kao i 1992. godine kada je napadnuta Bjeljina, Foča.. Ljudi su govorili “to je daleko od nas, to se nas ne tiče.” Nije prošlo puno vremena, svi su imali istu sudbinu.. kao da se historija neće ponoviti.
Ima li neko u vladajućim strukturama ko vam je izašao u susret, i koga biste mogli izdvojiti kao svijetlu tačku?
Apsolutno niko nam nije izašao u susret. Naprotiv, svi šute kao da se ništa ne dešava.
Da li vas je neko posebno razočarao, neko od koga ste očekivali pomoć ili barem podršku, a okrenuo vam leđa, ili čak bio saučesnik u postupku protiv vas?
Nedavni izbori na Kongresu Stranke SDA su pokazali kakvu budućnost Bošnjaci žele, da Allah nam okrene stanje na hajr! Kad logoraš koji je pretrpio teror u logoru smatra da je ovo što se nama radi “po zakonu”, onda šta možete očekivati od lešinara.
Šta je još potrebno uraditi da bi se pomoglo i ostalim pritvorenicima u Imigracionom centru, kao i svima onima kojima se isto sprema?
Da bismo im pomogli, trebamo ujediniti svoje napore i koordinirati akcije. Ali najbitnije u tome da budemo maksimalno iskreni u pomaganju, a ne da to činimo zbog određenih interesa, kako bi Allah dao milost i uspjeh u tom radu.
Da li biste napustili BiH i otišli u neke treće zemlje kada biste bili u mogućnosti?
Vrlo rado bih to učinio ali ne mogu ostaviti braću na cjedilu. Trebam dati svoj doprinos u ovoj lijepoj sahvi (procesu islamskog buđenja).
Hvala vam što ste izdvojili vrijeme za ovaj intervju.
Allah vas nagradio! Posebna čestitka braći i sestrama na IslamBosni za njihov trud i anganžman.