IslamBosna.ba-Kontroverza oko odluke američkog Brandeis Univerziteta da povuče odluku o dodjeljivanju počasne diplome bivšoj članici parlamenta Holandije, Ayaan Hirsi Ali, je zagonetan. Ne zbog toga što to nije prava odluka već zbog dva specifična načina na koji su je opisali škola, glavne medijske kuće te pristalice i kritičari.
New York Times, Boston Globe, Los Angeles Times, CNN, Fox News, BBC i na desetine drugih medija posmatraju Alijevu kao ‘kritičarku islama’.
Kritičarka, teško.
Isuviše blag opis nekoga ko je zastupa ideju da se islam porazi, pobijedi i to ne ekstremisti već cijela vjera, vojnim sredstvima ukoliko je to potrebno.
Ayaan Hirsi Ali je rođena u Somaliji, gdje je, u dobi od 5 godina, pretrpjela mučenje uslijed mutilacije ženskih genitalija od strane njene porodice. Kad se 1992. pojavila u Holandiji i zatražila azil, tvrdila je da se rodila 1969., a rodila se 1967. Njeno pravo ime nije Ayaan Hirsi Ali, nego Ayaan Hirsi Magan. Svog oca prikazala je kao islamskog fanatika, što on nije bio. Tvrdila je da je porodica u izbjeglištvu u Keniji jako teško živjela, čak gladovala, a njezin se otac uspješno bavio poslovima, dok je ona u Keniji završila školu. Njeno vjenčanje sa daljim rođakom nije bilo aranžirano između porodica, nego je ona tog svog rođaka poznavala, pa je vjenčanje dogovoreno uz njen pristanak. Ona je u službenom zahtjevu za azil tvrdila da je došla iz Somalije gdje je bjesnio građanski rat i vladala opća glad, a ne iz Kenije, gdje je njena porodica mirno živjela, a ona pohađala školu. Prešutjela je svoje pravo ime i lagala o svojoj godini rođenja, kako holandska vlast ne bi mogla provjeriti njezin identitet.
U intervjuu za Evening Standard, ona je uporedila islam sa novim fašizmom: ”Kao što je nacizam počeo sa Hitlerovom vizijom svijeta, islamska vizija svijeta je hilafet – društvo kojim vlada šerijatsko pravo – u kome su žene koje imaju seks prije braka kamenovane do smrti, homoseksualci prebijani, a ”izdajnici” kao ja ubijani bez razmišljanja. Država ustrojena po šerijatskim zakonima je inkompatibilna sa demokratijom koliko i nacistička država.”
Po njenom mišljenju nije tačna tvrdnja da je problem u ”maloj grupi fanatika koji bacaju ljagu na islam, a da je većina muslimana zapravo umjerena. “Nasilje je duboko ukorijenjeno u toj vjeri – u pitanju je destruktivni, nihilistički kult smrti, koji daje legitimitet ubistvu. Dakle, ne samo radikalni islam, već islam kao takav mora biti pobijeđen, a jednom kada bude pobijeđen, možda će moći da mutira u nešto miroljubivo. Teško je danas sa njima razgovarati o miru, jer oni nisu zainteresovani za mir,” kazala je ona.
Da bude što jasnije, ovakve mjere ne predstavljaju kritiku već se Alijeva opasno približila zagovaranju genocida.
Brandeis Univerzitet u svom saopćenju opisuje Hirsi Ali kao ‘borca za prava žena’. Drugi je opisuju na isti način, uključujući i New York Times i USA Today. U redu je biti kritičarom muslimana, njihove pogrešne prakse i primjene Kur’ana i sunneta ali generalizovanje je preopasna stvar. A Hirsi je prešla granicu. Nejasno je kako neko može biti zagovornikom prava muslimanki, a istovremeno pozivati na otvoren poraz njihove vjere. Njena lična, tragična, iskustva izgleda da su izazvala u njoj animozitet prema islamu tako da vjeruje da sve žene koje imaju sudbinu sličnu njenoj moraju dijeliti isti stav. U njenom pokušaju da ih ‘spasi’ od te prakse (koje su većinom zasnovane na kulturnoj, a ne vjerskoj pozadini), ona negira pravo da tumače svoju vjeru drugačije, da vjeruju u ispravnost svoje vjere i da osude stroga tumačenja iste. Umjesto toga ona insistira da je ‘nihilistički kult smrti’ pravi krivac.
Govoriti u ime muslimanki (ili bilo koje grupe) nije isto kao i zagovarati u njihovo ime.
Nije teško uvidjeti da su ekstremni stavovi Hirsi Ali doprinijeli negativnoj javnoj percepciji islama u SAD-u i Evropi, čiji rezultat se očituje u nasilju ka pokrivenim ženama, grupaciji koja doživljava više napada od muškaraca- muslimana. Ne bi smjelo da se dogodi da zagovornici ljudskih prava podrivaju pravo bilo koje grupe sa svojim ‘kritikama’.
Da bude jasno: Ono što je fiktivno u Alijinoj retorici, i u logici, je sama ideja da je islam generalno podložan nasilnom tumačenju, i da su samim tim svim muslimani potencijalno sumnjivi i potencijalni teroristi.
Ukoliko mislite da je islam neprijateljski raspoložen prema sekularnim demokratijama, dovoljno je samo pogledati rat u BiH. Izvještaj CIA-e iz 1995. godine procjenjuje da su 90 odsto ratnih zločina počinili pravoslavni Srbi u svom pokušaju etničkog čišćenja koje su blagoslovili ne imami, već sveštenici.
„Na pitanje da li samoubilački bomaški napadi mogu smatrati sredstvom odbrane islama, 26 odsto američkih muslimana u dobi od 18 do 20 godina odgovorio je potvrdno. To je jedna četvrtina odraslih američkih muslimana mlađih od 30 godina, i bez obzira koliko računate da ima muslimana u Americi (procjene variraju od 2 do 8 miliona), to je veliki broj ljudi“, piše Alijeva.
Sad pogledajmo malo sa druge strane. Gallup anketa iz avgusta 1945. otkrila je da 85 odsto Amerikanaca odobrava upotrebu atomske bombe nad japanskim gradovima. Zapravo, anketa u časopisu Fortune navodi da se 22,7 odsto ispitanika složilo sa sljedećim ‘Trebali smo što prije iskoristiti što više atomskih bombi prije nego što je Japan imao priliku da se preda“. Što je sad još gore, decembar 1944. Gallup anketa pokazala je da se 13 odsto ispitanika slaže za ubijanjem svih Japanaca nakon rata: muškaraca, žena i djece, ili po riječima predsjedavajućeg američke agencije War Manpower Commission, koji kaže : „Potpuno istrebljenje Japanaca“. Ovo se ne odnosi samo na protekla vremena. Do danas većina ispitanih Amerikanaca smatra da bacanje atomske bombe na Japan, tokom Drugog svjetskog rata, je bila prava stvar“. Nije teško ni prosuditi da bi znatan dio Amerikanaca ukoliko dođe do ankete da li baciti atomsku bombu na Mekku, Medinu i/ili Kabul odgovorio pozitivno. Štaviše bilo bi sasvim pristojno bombardovati sve muslimanske gradove, mada to je ono što već američka vojska radi.
Međutim, ovdje treba spomenuti i da veliki procenat Amerikanaca, različitih vjera, porijekla i sl,, opravdava ubijanje i ciljanje civila. Po Gallupu Jevreji i kršćani češće od muslimana opravdavaju ubijanje civila. Ovo pokazuje da velika većina američkih muslimana (78 odsto) tvrdi da nikad nije moralno opravdano ciljati i ubijati civile, u odnosu na samo 38 odsto protestanata, 39 odsto katolika, 43 odsto Jevreja, 33 odsto Mormona, i 56 odsto ljudi koji se izjasnili da su bez vjere ili kao ateisti ili agnostici.
Ayyan Hirsi Ali nije ni ‘kritičar islama’ niti pravi zagovornik prava žena, legitimno je treba označiti kao najobičnijeg manipulatora i osobu koja širi mržnju.
IslamBosna.ba