Strategija „Islam protiv islama“

Anegdota koja slijedi omogućava nam da bolje shvatimo ono što se danas događa:

“Kako baciti Turke na koljena: Treba im uzeti  Knjigu iz ruku!”

Gladstone, premijer engleskog Carstva nad kojim sunce ne zalazi, u posljednjim godinama 19. stoljeća u engleskom parlamentu održao je govor u kojem je rekao: “Mi ove Turke ne možemo pobijediti na borbenom megdanu. Postoji samo jedan put da se oni pobijede: Treba im uzeti ovu Knjigu (Kur’an) iz ruku!”

Ove Gladstone’ove riječi nisu riječi koje je slučajno izgovorio neki političar i da bi se mogao shvatiti projekat “Islam protiv islama”, započet 1989. godine, dobro je da se zadrže u nekom dijelu pamćenja.

“Islam protiv islama” predstavlja jednu ratnu strategiju koju je globalni sistem razvio kako bi održao i još više unaprijedio svoje postojanje. Zapadni impreijalisti, još koliko jučer, pokorili su islamski svijet tako što su ga de facto kolonizirali spolja. Međutim, danas je islamski svijet napadnut iznutra. U procesu koji će uslijediti nakon ovoga, ovaj pokušaj pokoravanja iznutra, ova strategija “Islam protiv islama”, bit će primjenjivana korak po korak i spuštajući se po dubini sve će više dobijati na brzini.

Postoje tri osnovna oslonca strategije “Islam protiv islama”:

1.     Poistovjećivanje islama sa terorizmom i islamofobija

Prvi korak jeste projekat poistovjećivanja islama sa terorizmom koji ima za cilj da široke mase omrznu islam. Islamofobija je razvijena kao nezaobilazni rezultat ovog projekta. Premda i Zapadnjaci veoma dobro znaju da je islam posljednja vjera koja se može poistovjetiti sa terorom. Jedan od najvažnijih savremenih mislilaca Jean Baudrillard, 2008. godine, neposredno prije smrti, protiv ovog projekta izrazio je svoju pobunu sljedećim riječima: “Uništavamo jedini izbor koji se nalazi pred čovječanstvom!”

2.   Forsiranje “umjerenog islama”

Ovaj projekat je i na Zapadu i u islamskom svijetu postigao ciljani uspjeh i muslimanska društva gurnuo je u naručje “umjerenog islama”. Na taj način oformljeno je pogodno tlo zaprotestantiziranje islama, drugim riječima za umjereni islam. Tokom ovog procesa izmišljene su veštačke percepcije kao što su “politički islam”, “radikalni islam”, “umjereni islam” i sl. Globalni sistem do kraja je otvorio vrata umjerenom islamu, islamu koji se neće buniti protiv globalnog sistema i koji će se na duge staze transformirati.

3.   Slamanje kičme Ehl-i Sunneta

Nakon ovoga s lahkoćom se moglo preći u treću fazu: Formira se projekat slamanja kičme Ehl-i Sunneta, trećeg oslonca projekta “Islam protiv islama”. Zbog toga će u narednom periodu na nevjerovatan način biti otvoren put Iranu i za slamanje kičme Ehl-i Sunneta koju su Selčuci 500 godina gradili, a Osmanlije 500 godina štitili, muslimanska društva podijelit će se u mezhebske i plemenske kampove.

Glavni put ovog projekta za postizanje konačnog uspjeha jeste da se Turskoj onemogući da dođe u poziciju u kojoj iznova može organizirati ovu oblast i u kojoj će igrati ključnu ulogu u kreiranju historije. Zbog toga globalni sistem još od sada pokušava na sve načine da Tursku baci na koljena. Uistinu, ako se Turska ne baci na koljena, oni veoma dobro znaju da će biti teško da ova tri projekta postignu uspjeh.

Globalni sistem veoma dobro zna da će voz ispasti iz šina i da će (na duge staze) propasti onog trenutka kada iz ruku ispusti sekularnu Tursku. Da voz ne bi ispao iz šina potrebno je da se Turska drži pod kontrolom. Ova bolna istina, s vremena na vrijeme, na jedan vrlo otvoren način spominjana je od strane nekih lidera uglednih zapadnih zemalja. Naprimjer, predsjednik SAD-a, Bill Clinton, u svome govoru kojeg je održao u turskom parlamentu rekao je da će u slučaju da Turska odbije ulogu Trojanskog konja koju joj je dodijelio globalni sistem, to za nju biti katastrofalno i zaprijetio joj je gledajući je u sred očiju (u sred turskog parlamenta)!

Posebno u posljednje tri godine Turska je, po prvi put, akterima globalnog sistema pokazala da odbija ulogu Trojanskog konja i da je odlučila da sama sebi određuje put. I još je rekla: “Ovaj svijet više ne može ovako funkcionirati!”

Zaista i ne funkcioniše. Oformit će se jedan novi svijet i u njegovom formiranju Turska će igrati jednu konstruktivnu ulogu. Zbog toga se Turska tri posljednje godine gura u veliki haos.

Tursko društvo jeste društvo koje je u bliskoj historiji sve izgubilo. Najprije zaustavljanje Osmanlija, nakon toga udaljavanje Turske od islama, sekularizacija i predaja iznutra te svojevsrna samokolonizacija, rezultirali su napuštanjem cjelokupne turske historijske zaostavštine. Uprkos gubitku svega, tursko društvo nije dozvolilo okupaciju sopstvene zemlje, primilo je šamar od unutrašnjih kolonizatora, pretrpilo je puč za pučem, ali je na kraju uvijek znalo da se pribere i da dođe k sebi.

Turska je cijelom svijetu pokazala da u oblikovanju budućnosti ove oblasti, na srednje i duže staze, iznova može igrati ulogu kreatora i čuvara.

Naravno, još uvijek se nalazi na početku puta, ali nikako ne treba minimizirati tačku do koje je stigla i historijske korake koje je u stanju pružiti u narednom periodu (ukoliko se ne napravi neka greška).

Zašto je Turska određena kao meta? 

Može se zaključiti da su zapadni imperijalisti vidjeli da Turska pruža korake ka ponovnom ulasku u historiju i zbog toga su odlučili da prvu veliku primjenu projekta “Islam protiv islama” primijene upravo nad njom. Već tri godine se u Turskoj provdi projekat kojim se želi zaustaviti njen hod. Pokušava se uništiti politička stabilnost, društveni mir, unutrašnji spokoj i samopouzdanje koje je polako počelo puštati korijen.

Zbog toga su sukobljeni akteri, kako oni kažu, “umjerenog islama” i akteri kojima su nalijepili etiketu “političkog islama”. Ukoliko se dobro ne utvrde historijski i intelektualni korijeni ovog sukoba, ne treba zaboraviti de se može upasti u još veću katastrofu.

Ukratko, Turska je glavna baza i osnovni cilj strategije “Islam protiv islama”. Da, baš Turska! Zbog toga što je Turska jedina zemlja koja posjeduje historijsku dubinu koja može probuditi islamski svijet, koja posjeduje civilizacijsko iskustvo koje svim različitostima priznaje pravo na život i koja posjeduje samopuzdanje za koračanje u budućnost.

Uistinu, došlo je vrijeme da se gleda naprijed…

Priredio: Avdiya Salković