Otpušten i jedini ljekar Bošnjak u Srebrenici

Mladi ljekar, Nermin Džanić je Srebreničanin koji se u svoj rodni grad vratio  kako bi pružao ljekarsku pomoć, te na taj način pomogao povratnicima i ostalim građanima u Srebrenici. Nakon završenog pripravničkog radnog staža i položenog državnog ispita, Nermin je dobio status zaposlenika na određeno vrijeme u Domu zdravlja Srebrenica, što je ulilo nadu srebreničkim povratnicima da za mlade ljude u ovom gradu ipak ima nade. Međutim, Nermina je jutros na radnom stolu umjesto jutarnje kahve dočekao otkaz.

„Vremenom je rukovodstvo u Domu zdravlja Srebrenica ukinulo tim porodične medicine koji je trebao meni pripasti, nakon ukidanja samog tog tima usljedilo je prinudni odlazak na odmor, a nakon čega evo i otkaz. Jutros sam radio do 09:00 sati s pacijentima, a nakon završenog rada s pacijentima pozvala me pravnica i uručila mi otkaz“, kazao je Nermin.

U Općini Srebrenica tokom protekle dvije godine bila je velika potreba za ljekarima koji su Bošnjaci povratnici na prijeratnu adresu stanovanja, a kojima je tom prilikom nuđeno stalno zaposlenje u zdravstvenom sistemu RS-a, međutim, u Nerminovom slučaju ova priča od prije dvije godine se pokazala sasvim drugačijom. Rukovodstvo srebreničkog Doma zdravlja odlučilo je da ukine tim za porodičnu medicinu koju je trebao voditi mladi ljekar, uz pojašnjenje da za ovim timom više nema potrebe. Ovakvo diskriminatorno ponašanje rukovodstva pokazatelj je da za povratnike u javnim preduzećima i institucijama nema mjesta. Za mladog čovjeka koji je odlučio da svoje znanje primijeni u radu sa svojim sugrađanima ovakvo bahato ponašanje rukovodstva potvrdilo je sumnju da za povratnike nema mjesta.

„Interesantno je da direktor nije našao za shodno ni da se pozdravi samnom, a kamo li da mi on uruči otkaz, nego je otišao van zgrade, a u njegovo ime otkaz mi je uručila pravnica. Duboko sam razočaran ovom odlukom, jer sam imao ogromnu želju da radim i živim u Srebrenici bez obzira na činjenicu da sam pet mjeseci proveo na evideniciji biroa za zapošljavanje, te sam u Domu zdravlja radio četiri mjeseca bez novčane naknade. Ništa od ovih pomenutih stvari nije umanjilo moju želju da tu radim i pomognem svim građanima ovog grada. Ovo što se desilo je realnost nas povratnika“, kazao je Nermin Džanić.

Ovo je još jedan pokazatelj da je stanje po pitanju osnovnih ljudskih prava u entitetu RS-a daleko od onih koja su zagarantovana svakom čovjeku. Povratnici u ovom entitetu i 21. godinu poslije ratnih dešavanja, imaju životni standard ispod svih evropskih prosjeka i standarda. Povratničke priče iz entiteta RS-a najbolje oslikavaju diskriminaciju, administrativno protjerivanje i omalovažavanje, a čemu svjedoči i priča Nermina Džanića.

Među povratnicima ovaj događaj izazvao je nesigurnost i nepovjerenje u zdravstveni sistem. Većina njih smatra kako je ovaj čin zapravo bila poruka vlasti u RS-u da za one koji teže prosperitetu u ovom gradu nema mjesta.

„Ovo nema nikakvog smisla, da jedan ljekar, Bošnjak, ne može se zaposliti u Srebrenici. Srebreničke porodice koje su simbol stradanja, jedino imaju povjerenje u ljekara Bošnjaka. Mi ne možemo imati povjerenje u one koji su našu djecu ubijali i možda učestvovali u svemu onome što se dešavalo. Ne znam kako ih nije sramota, da samo za jednog Bošnjaka nema mjesta, a za sve ostale da ima“, poručila je Hatidža Mehmedović, predsjednicom udruđenja „Srebreničke majke“ , navodeći da je cilj bio da se ovim poruči da se ovdje život za Bošnjake, povratnike, završio.

Nepostojanje političkih predstavnika koji bi se u ovom dijelu BiH borili za ravnopravnost Bošnjaka i Hrvata dovela je do osuječivanja Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, narušavanja masovnijeg i održivog povratka, ali i same sigurnosti građana koji su se vratili tamo odakle su protjerani, jer se težilo stvaranju apartheida na jednom dijelu nekada cijelovite Bosne i Hercegovine.

Prvi Mart