Da li je došlo vrijeme da se Kina bojkotuje?
IslamBosna.ba- Pitanje bojkota je izuzetno kompleksno. Ako se ne postave određeni uslovi i granice, ubrzo bismo morali bojkotovati i vazduh koji udišemo, međutim, bojkot u određenim uslovima itekako ima smisla i uticaja.
Kina odvajkada dokazuje svoje neprijateljstvo prema muslimanima, i tu se dijametralno razlikuje od npr. Sjedinjenih Američkih Država. Dok SAD daje pune slobode muslimanima u svojoj državi, dopušta im gradnju džamija i islamskih centara i poziva ih čak na iftare u Bijelu Kuću, u inostranstvu on porobljava čitave države, gura ih u haos, otima im njihova prirodna bogatstva i zlostavlja na najgore načine njihove stanovnike i borce otpora.
Kina, naprotiv, njeguje odlične odnose s muslimanskim zemljama, preplavljuje ih svojom jeftinom robom i niko ih ne percepira kao ugnjetavače i neprijatelje muslimana, kao što je slučaj sa SAD-om. I čini se da u ovoj trci za dobrim glasom među muslimanima na ovaj način mnogo bolje prolaze u odnosu na SAD. Dakle važi maksima: Ako već hoćeš da ugnjetavaš muslimane, čini to u svojoj državi a ne u tuđim.
Povremeni izvještaji o opresivnim mjerama protiv populacije Ujgura u zapadnoj Kini brzo napuste kolektivnu svijet muslimana. Prije par dana mogli smo čitati o ponovnoj zabrani ramazanskog posta u Kini. Istu smo vijest mogli čitati i 2012 (vidi članak), i 2011 (vidi članak) itd. Svako malo čemo pronaći, istina samo u par pasusa, da su kineske vlasti ubile desetine Ujgura na protestima. Pa ipak, skoro nikog od nas, mada mnogi na robi traže dokaz Izraelskog porijekla, natpis “Made in China” ne pokoleba da nešto kupimo čisto iz moralnih razloga.
Nekog možda ne raduje omamljujući miris kancerogenih omekšivača u kineskoj gumi i plastici, neko možda smatra da kineska roba nije kvalitetna, ali skoro niko na kinesku robu ne gleda kao na proizvod jedne ekonomije koja zabranjuje i najosnovnije vjerske slobode muslimana.
Vratimo se još jednom na bojkot: muslimani su u prošlosti pozivali na bojkot protiv raznih država: npr. protiv Izraela (i taj se čini najdužeg daha) ili Danske, nakon objavljivanja karikatura Muhammeda s.a.v.s. Zatim protiv kompanija, koje opet podržavaju Izrael, ma gdje se one nalazile, itd. Ipak, većina tih bojkota nema nekog smisla. Ukoliko pogledamo generalni stav svih nemuslimanskih zemalj prema islamu, vidjećemo da je on općenito negativan. I to je bilo odvajkada. I to nikada dosad nije uticalo na trgovinu između zemalja. Sama činjenica da određene države dozvoljavaju objavu karikatura Muhammeda s.a.v.s. nije dovoljna za bojkot. U njima se već decenijama objavljuju karikature Isusa (Isa a.s.) i niko zbog toga nije dizao prašinu. Ni muslimani, mada je to i njihov poslanik.
Zatim, sama činjenica da su određene kompanije poželjele dio svog kolača u Izraelu pa tamo ulažu svoja sredstva, nije automatski dokaz da one podržavaju opresivnu politiku Izraela.
Međutim, bojkot može da se primijeni na države ili kompanije koje nedvojbeno i direktno provode/podržavaju opresivnu politiku. A Kina je bez sumnje jedna od tih država. I tu ništa ne mijenja to što je kineska roba jeftinija.
I za kraj, za bojkot kineske robe nije potrebno da po internetu tražite dokaz da određene kompanije podržavaju opresiju muslimana. Dovoljno je da pročitate “Made in China”, ili “Made in P.R.C” (People’s Republic of China.
Halil Senusija
