Svi smo mi Islamska zajednica

IslamBosna.ba–
Svi smo mi Islamska zajednica
Piše: Mr. Semir Imamović
Stanje u IZ, kao i u drugim bošnjačkim institucijama, je daleko od zadovoljavajućeg, i nije potrebna neka posebna analiza da bi se to ustanovilo. Jednostavno stvari ne funkcionišu onako kako bi, u jednoj vjerskoj instituciji koja pledira na vodeću poziciju u bošnjačkom korpusu, morale funkcionisati: mnogi vjerski službenici svojim ponašanjem i odnosom prema vjeri ostavljaju u javnosti loš dojam o vjernicima i instituciji koju predstavljaju.

Mnoštvo je praktičnih primjera koji to potvrđuju, a posebno bih izdvojio:
– slab i nedovoljan rad sa ljudima a posebno omladinom (dovoljno je prisustvovati onome što se pretenciozno naziva hatmama i vidjeti da djeca koja uče petu, šesti hatmu ne znaju čestito ni bismilu proučiti, što bi naš narod rekao “po istilahu”, a o poznavanju vjerskih propisa da i ne govorimo);
– borba za karijeru i poziciju i neprezanje od korištenja najprizemnijih metoda na tom putu (bitno je doci do pozicije, a da li je to u skladu sa moralom i pravednoscu, nije vazno); udaljenost i distanca od običnog čovjeka i njegovih problema;
– nebriga za opće političko i društveno stanje;
– indolentan odnos prema djelovanju raznih sekti, prije svega šiitskih misionara, koji su dobili posebne termine u ramazanskom programu na nekim lokalnim televizijama, uz Preporod se dijeli šiitska literatura koja otvoreno promiviše tekfir ashaba (primjer Muavije radijallahu anhu), s druge strane bez ikakvog racionalnog razloga zatvaraju se ehlisunnetske škole (Darul-Kur’an iz Mostara), koje su izvele na desetine hafiza i vrijednih radnika za islam (da se razumijemo ja sam za poštivanje sistema i sve organizacije koje se bave vjerskim aktivnostima trebaju na ovaj ili onaj način biti uokvirene u sistem, ali je za to potrebno vremena , ali i fleksibilnosti i razumjevanja od strane zvaničnih institucija).
Dakle, stanje u nasoj IZ je takvo da zahtijeva hitnu i iskrenu akciju, puno iskrene dove Allahu dželle šenuhu, vlastitog zalaganja i samožrtvovanja na planu njenog unaprjeđenja, jačanja i popravljanja, udruživanja snaga i potencijala, odlučnosti i ustrajnosti u savjetovanju, izgradnji mostova povjerenja. Zapravo, stanje u IZ-u je naše ogledalo, naša slika i prilika, i ono je samo refleksija našeg općeg duhovnog i moralnog stanja. Želim, također, reći da ni oni, koji navedene mahane i mnoge druge koje nisam spomenuo, koriste za širenje nepovjerenja i neprijateljskog stava prema IZ-u i njenim kadrovima i nametanje svog tumačenja kao jedinog ispravnog i autentičnog i svojih autoriteta kao jedinih mjerodavnih, nisu u pravu, iz prostog razloga što nepoštivanje institucija i institucionalnog tumačenja vjere i vrhovnih vjerskih autoriteta, vodi u vjersku anarhiju, stvara ambijent nepovjerenja i otvara vrata raznim vjerskim egzibicionistima i avanturistima za širenje čudnih i iznimnih mišljenja, devijantnog ponašanja, pa i rasturanja muslimanske porodice (neki dan sam putem facebooka primio pitanje u kojem me zabrinuta muslimanka pita kako da se odnosi prema muzu koji je tjera da sehuri 40 minuta duze i iftari 10 minuta ranije nego sto je to naznaceno u vaktiji, obzirom da je ona duboko u svom srcu ubjeđena da je takva praksa pogrešna, a ukoliko ne postupi prema njegovim instrukcijama nužno dolazi do svađe i prepirke).
Oni koji sebe nameću kao alternativu IZ-u, iako tako ne misle, često rade gore stvari od onih zbog kojih kritikuju IZ, unutar sebe su podjeljeni i iscjepkani na stotine grupacija, svaka sebe vidi pravim predstavnikom izvornog islama, a druge falsifikatorima, prema drugima su grubi i nemilostivi, a za sebe uvijek nađu opravdanje, bili u pravu ili krivu, toj istini oni jednostavno moraju pogledati u oči.
Rješenje nije ni jedno ni drugo, nego negdje u sredini: u dorađivanju i popravljanju već izgrađenog a ne u njegovom rušenju, u popravljanju narušenih bratskih veza, a ne u daljem raslojavanju, u savjetovanju naših vjerskih autoriteta a ne u njihovom degradiranju, u borbi za interes zajednice a ne protiv nje.

Piše: mr. Semir Imamović