Šta stoji iza kampanje ‘Save Darfur’? PR trik ‘lažnog’ genocida (Bruce Dixon)

IslamBosna.ba – Profesor na Columbia univerzitetu i stručnjak za Ugandu, Mahmud Mamdani, je prilikom izlaganja na Howard univerzitetu održanog 20. marta, izjavio da se afričke tragedije dešavaju skrivene od očiju i ušiju zapadnih društava. Ali, kako naglašava s jednim izuzetkom, Darfur. Mamdani ne analizira situaciju samo iz svoje akademske učionice nego je nekoliko puta bio u Darfuru gdje je radio kao savjetnik za Organizaciju Afričkih Zemalja, koje su htjele mirovnim putem riješiti konflikt.

Mamdani je kampanju “Save Darfur” naveo kao primjer „najuspješnije organizacije okupljene oko jedne teme poslije antiratnih protesta zbog vijetnamskog rata”. Ali iako “Save Darfur” sa svojim parolama “izađimo iz Iraka, uđimo u Darfur”, kao i stalnim zahtjevima da se uvedu zone za zabranu letenja, izgleda kao pokret za mir, oni to nisu.

Donatori i osnivači pokreta “Save Darfur” su dobrostojeći krugovi američke elite i američkih vanjskih poslova. Prema podacima Washington Posta “koaliciju ‚Save Darfur‘ su osnovale dvije grupe koje su zabrinute za genocid u toj afričkoj zemlji – American Jewish World Service (američko-jevrejski svjetski forum) i US Holocaust Memorial Museum (američki muzej sjećanja na holokaust).

Za njih radi 30 aktivista s iskustvom u politici i odnosima s javnošću. Njihov godišnji budžet iznosi 15 miliona dolara.

“Save Darfur” ne navodi iznose koje su utrošili za reklamu u kojoj pokušavaju da ocrne Kinu koja je domaćin Olimpijskih igara 2008. godine i da utiču da prestane podržavati Sudan. Ali jedan glasnogovornik koalicije kaže da suma iznosi nekoliko miliona dolara.

Iako “Save Darfur” u svojoj kampanji koristi TV spotove koji su napravljeni za studente pa čak i za afro-američke blogere, oni nisu pokret koji ima utemeljenja u širokoj masi ljudi, kao što je to bio slučaj s pokretom protiv aparthejda u Južnoj Africi, Namibiji, Angoli ili Mozambiku.

“Save Darfur” je u savezu s evangelističkim kršćanima koji su poznati po svojoj slijepoj podršci Izraelu i radi se o jasnoj propagandnoj kampanji američkog establišmenta koji svakog mjeseca troši milione dolara da bi stvorio pogodno tlo za američku vojnu intervenciji u Africi i to pod plaštom zaustavljanja genocida.

Kako izvještavaju Washington Post i New York Times, nijedan fening sredstava kojima raspolaže pokret “Save Darfur” do sada nije stigao ugroženom stanovništvu u Darfuru.

Apel “Save Darfur” američkoj javnosti

Apel kojeg “Save Darfur” upućuje američkoj javnosti, Mamdani objašnjava time da “Save Darfur” ne traži da razumijemo složene odnose, historiju, etnografiju, niti da moramo priznati bilo kakvu sopstvenu krivicu, za razliku od miliona ubijenih Iračana.

“Save Darfur” je za američku publiku konflikt stavio van historijskog i političkog konteksta i predstavlja ga kao pojednostavljeni moralni pozorišni komad, u kojem svaki Amerikanac može biti junak.

A ima li većeg junačkog poduhvata od bitke rame uz rame sa nevinašcima koja se bore u jednom rasnom konfliktu, kako ga “Save Darfur” predstavlja? Problem je samo, što se radi o ekstremno pogrešnom komadu. Historijske i trenutne primjene pojmova i definicija o “rasi” u Americi se ni izbliza ne mogu uporediti s onima u Africi. Većina pripadnika paravojnih formacija “džandžavid”, koji čine odvratne masakre nad civilima u Darfuru su crne puti kao i njihove žrtve. Državni tužioci na Međunarodnom Sudu u Hagu, koji su podigli optužnicu protiv sudanskog predsjednika zastupaju samo interese bogatih članica UN-ovog Vijeća Sigurnosti.

“Save Darfur” preuveličava broj žrtava.

U jednom odgovoru članovima komisije GAO, koja u američkom senatu ima zadatak da provjerava tačnost informacija koje će se koristiti u zvaničnim dokumentima, Mamdani je trebalo da provjeri koja od dvije brojke o visini žrtava je tačnija. Zločini u Darfuru su dosegli kulminaciju u periodu od 2004-2006. godine. Za ovaj vremenski raspon je UN-ova Svjetska Zdravstvena Organizacija baratala podacima od 50.000-70.000 mrtvih, a “Save Darfur” je plasirao brojku od 200.000-400.000. Mamdani je odgovorio da je UN-ova brojka tačna. Tu je brojku onda i američka vlada koristila u svojim dokumentima za ocjenu situacije.

Ali ministarstvo vanjskih poslova je izdalo izvještaje s dvije različite brojke: nižu koju su koristili političari i višu koju su producirali “Save Darfur” i koje su bile namjenjene za upotrebu u javnosti.

Mamdani tvrdi da je američka javnost do danas bombardovana s nerealistično velikim brojkama žrtava. Također je spomenuo i razgovor sa zapovjednikom vojske Afričke Unije koji je izjavio da je u cijeloj 2008. godini bilo tek 1.500 žrtava. Onoliko koliko “Save Darfur” i američka vlada tvrdi da ih bude svakog mjeseca.

Uporedba između Darfura i Konga

U međuvremenu, malo ko sumnja da u Americi u stvari postoje dvije stranke koje podržavaju vojno-industrijski kompleks koje služe da stvore potrebno raspoloženje u javnosti da bi se naišlo na razumijevanje za planirane intervencije diljem svijeta. Koalicija “Save Darfur” je djelo političkog establišmenta kojem je očajno potreban “humanitarni” razlog da bi zadovoljio svoje ambicije kontrolisanja afričke nafte i drugih prirodnih resursa.

Očigledna dvoličnost pokreta “Save Darfur” se najjasnije vidi kada se uporedi tobožnja briga za 50.000-70.000 mrtvih u  Darfuru s, ni manje ni više, pet miliona žrtava u obližnjem Kongu. Intervencijom u Darfuru bismo postali junaci. Ali u Kongu smo podržali ljude koji su otpočeli invaziju i opljačkali istočni Kongo. Ispod Sudana se nalazi more nafte, najveći dio njega je baš ispod Darfura. Ali ovu naftu ne eksploatišu BP ili EXXON, nego Kinezi.

Selektivna i cinična upotreba pojma “genocid” u slučaju Sudana, a ne Konga, gdje je ubijeno 10 do 20 puta više ljudi pokazuje količinu licemjerstva pokreta “Save Darfur”. U Kongu lokalni kriminalci i plaćenici zajedno s invazijskom vojskom iz Ugande, Ruande, Burundija i Angole učestvuju u masakriranju, silovanju i protjerivanju lokalnog stanovništva u jednom obimu koji je neuporediv s onim šta se dešava u Darfuru. Ali ovi zločinci istovremeno garantuju nesmetanu eksploataciju koltana koji je neophodan za proizvodnju računara, urana, dijamanata, zlata, bakra, šume i drugih resursa.

Bivši američki ambasador pri UN-u, Andrew Young, i George Bush su obojica bili u upravi Barrick Gold-a, jednog od najvećih koncerna aktivnih u Kongu. Očigledno da tamo gdje američke firme eksploatišu prirodne resurse ne postoji “genocid” koji bi bio vrijedan pomena, a kamoli da bude zaustavljen. Amerikanci bi kongoanski model mogli čak i smatrati idealnim sredstvom krađe afričkih bogatstava, izlažući se pri tome minimalnim troškovima i rizicima – bez da ijedna američka čizma stane na kongoansko tlo.

Napisao: Bruce Dixon, izdavač novina Black Agenda Report i bio je osnivač “Black Panther Party”
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
Naslov originala: “Is There a Save Darfur Industrial Complex?”
Članak objavljen u Magazinu Saff 22.05.2009.