Svjedok: Ratko Mladić se slobodno kretao po Beogradu
“Mi smo štitili Mladića od kriminalaca i lovaca na ucijenjene glave, a ne od države”, rekao je Puhalo…
Bivši šef obezbjeđenja haškog bjegunca Ratka Mladića, Branislav Puhalo, izjavio je danas pred Okružnim sudom u Beogradu da je državni vrh do kraja marta 2002.godine bio obaviješten da je Mladić živio u Beogradu i da su ljudi iz njegovog obezbjeđenja koristili vojne objekte.
“Sve je to bilo legalno. Imali smo nekoliko vozila, 20 zolja, sanduke municije, kao da smo krenuli na Sinaj. Mladić se 2001. godine slobodno kretao po Beogradu, išli smo na fudbalske utakmice, u Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), u restorane”, rekao je Puhalo u nastavku suđenja optuženima za pomaganje u skrivanju Mladića.
Istakao je da je država tada lako mogla da uhapsi Mladića da je htjela, i da je oko 50 ljudi zaduženih za obezbjeđivanje Mladića spavalo u Kasarni u Topčideru, a da je o tome i o njihovoj opremljenosti morao biti obaviješten državni i vojni vrh.
Puhalo je naveo da je 1997. godine, po dolasku Mladića u Srbiju, ukazom tadašnjeg predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića, a po naređenju načelnika Generalštaba Momčila Perišića, ustanovljen 30. kadrovski centar Vojske Jugoslavije koji je bio zadužen za obezbjeđivanje Mladića, smještenog u kuću u beogradskom naselju Banovo brdo.
Advokat optuženih Svetozar Vujačić pitao je Puhala da li su o obezbjeđivanju Mladića bili obaviješteni tadašnji predsjednik SR Jugoslavije Vojislav Koštunica i ministar odbrane Boris Tadić, na šta je svjedok odgovorio da su oni to morali znati do 31. marta 2002. godine, kada je 30. kadrovski centar rasformiran.
“Svi su to znali, Milošević, Dragoljub Ojdanić, Nebojša Pavković. Znalo se kada ptica uleti u kasarnu da li je carić ili vrabac, a ne 50 ljudi sa sanducima bombi, oružjem i vozilima”, rekao je Puhalo.
Boris Tadić izabran je za ministra odbrane u martu 2003. godine, poslije ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića.
Puhalo je naveo da on i njegovi ljudi nisu bili zaduženi za čuvanje Mladića lično, nego su dobili zadatak da čuvaju komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, i da bi oni kao profesionalci i uhapsili Mladića samo da su dobili takvo naređenje.
“Mi smo štitili Mladića od kriminalaca i lovaca na ucijenjene glave, a ne od države”, rekao je Puhalo.
Svjedok je rekao da je Mladića posljednji put vidio 2001. godine u Stragarima i da je 1. april 2002. godine prešao u službu u vojsci u Požarevcu, a da je kasnije dobio otkaz.
Puhalo je rekao da su oružje i vozila “puh”, kombi “ford”, “golf 2” i “audi A6”, dopremljeni iz Republike Srpske sa registarskim oznakama Vojske Republike Srpske, a kasnije su dobili registarske tablice Vojske Jugoslavije i da su imali radne naloge za točenje goriva Kasarni u Topčideru.
Suđenje grupi od deset optuženih za pomaganje u skrivanju Mladića počelo je ispočetka u aprilu poslije prekida koji je trajao više od godinu i po dana, pošto se Drugi opštinski sud dva puta oglašavao nenadležnim za vođenje tog postupka.
Optuženi su bivši oficiri Vojske Republike Srpske Marko Lugonja i Ratko Vučetić, Tatjana Vasković, njena majka i brat Ljiljana i Bojan Vasković.
Optuženi su i Stanko Ristić, Blagoje Govedarica, Saša Badnjar, Predrag Ristić i Borisav Ivanović.
Izvor: Onasa