Imam Ibn el-Kajjim je rekao: “Dove su poput oružja, a oružje je dobro onoliko koliko je dobra osoba koja ga koristi. Nije bitno samo koliko je oružje naoštreno. Ako je oružje savršeno i bez mana, a ruka osobe koja ga koristi snažna, te ne postoji ništa što mu smeta, onda može uništiti neprijatelja. Ali ako nedostaje ijedna od ovih osobina, u skladu s tim će nedostajati i rezultat.”
Iz ovoga postaje jasno da postoje pravila koja se odnose na dovu i osobu koja je čini. Također postoje stvari koje mogu spriječiti da dova bude uslišana. Ove stvari se moraju ukloniti kod osobe koja čini dovu i iz same dove. Kad svi od sljedećih navedenih uvjeta budu ispunjeni, dova će, Allahovom milošću biti uslišana:
– Iskrenost u činjenju dove. Ovo je najvažniji uvjet. Allah nam je naredio da budemo iskreni kad činimo dovu, jer kaže:
Klanjajte se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko. (Kur´an, 40:14)
Iskrenost u dovi znači da čvrsto vjerujemo da nam jedino Onaj koga molimo, Allah Veličanstveni i Uzvišeni, može dati ono što tražimo. Iskrenost također podrazumijeva i izbjegavanje bilo kakvog pretvaranja u našim dovama.
– Pokajanje i okretanje Allahu. Grijesi su jedan od glavnih razloga zbog kojih nam dove nisu primljene. Zbog toga bi osoba koja čini dovu trebalo da požuri s pokajanjem i traženjem oprosta prije nego što počne doviti. Allah nam govori da je poslanik Nuh, a.s., rekao:
Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilatu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati. (Kur´an, 71:10-12)
– Molitva u poniznosti, te nada u Allahovu nagradu i strah od Njegove kazne. Ovo je narav, suština i svrha dove. Allah kaže:
Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole. ( Kur´an, 7:55)
– Uporno moljenje i ponavljanje dove, ali bez osjećaja ozlojeđenosti ili dosade. Ovo postižemo ponavljanjem dove dva ili tri puta. Ograničavanje na tri puta je preporučljivo, jer je to u skladu sa sunnetom Poslanika, s.a.v.s. Ibn Mesud, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., volio tri puta reći dovu i tri puta tražiti oprost. (bilježe Ebu Davud i En-Nesai).
– Činiti dovu kad smo zadovoljni, a posebno činiti više dova kad smo u izobilju. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Sjeti se Allaha kada si u obilju, Allah će te se sjetiti kada si u oskudici.” (Ahmed)
– Težnja da se približimo Allahu kroz Njegova najljepša imena i uzvišene atribute na početku i na kraju dove. Allah kaže:
Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima… (Kur´an, 7:180)
– Biranje najjasnijih i najsažetijih riječi i najboljih dova. Najbolje dove su Poslanikove, s.a.v.s., dove, ali dozvoljeno je činiti i drugačije dove ovisno o specifičnim potrebama osobe koja dovi.
Drugi propisi u činjenju dove, iako nisu obavezni, su: okrenuti se prema Kibli, činiti dovu dok smo čisti, početi dovu slavljenjem Allaha i salavatima na Poslanika, s.a.v.s. Također je pravilo podići ruke kad činimo dovu.
Jedna od stvari koje pomažu da se dova primi je da se traži najbolje vrijeme i mjesto. Neka od najboljih vremena su: vrijeme neposredno prije zore, zadnja trećina noći, poslije džume, kad pada kiša i vrijeme između ezana i ikameta. Generalno su najbolja mjesta džamije, a posebno Mesdžidul-haram u Mekki.
Neke od situacija u kojima je vjerovatnije da će nam dove biti primljene su: kad je čovjek ugnjetavan ili mu je učinjena nepravda, za vrijeme putovanja, za vrijeme posta, kad je čovjeku očajnički potrebna pomoć i kad neki musliman dovi za svog brata u njegovom odsustvu.
Stvari zbog kojih dova možda neće biti primljena:
– Kad je dova sama po sebi slaba, jer uključuje nešto neprikladno, ili ružan odnos prema Uzvišenom Allahu, ili kad dova nije primjerena, jer se njome traži nešto što nije dozvoljeno tražiti: naprimjer, kad čovjek traži da vječno živi na ovom svijetu, ili ako traži nešto što je grijeh, ili kad se moli da umre i slično. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Sve dok čovjek moli, Allah će mu davati ono što traži ili će od njega otklanjati nevolju u istoj mjeri, sve dok ne bude molio za grijeh ili kidanje rodbinskih veza.” (Muslim)
– Kad je osoba koja dovi slaba, jer je neodlučna u svom okretanju prema Allahu. Ovo može biti zbog lošeg ponašanja prema Uzvišenom Allahu, kao što je podizanje svog glasa u dovi ili činjenje dove na način kako čini osoba koja misli da joj ne treba pomoć od Allaha, ili zato što previše pažnje posvećuje stilu i pokušava smisliti slikovite fraze, bez obraćanja pažnje na značenje, ili zato što se previše trudi da plače ili uzvikuje, a da to zaista ne osjeća, ili ako pretjeruje u tome.
Razlog zašto nečija dova nije primljena može biti taj što je čovjek učinio nešto što je Allah zabranio, kao nepošteno stečeno bogatstvo – bilo da je u pitanju hrana, piće, odjeća, smještaj ili prijevoz, ili se bavi nepoštenim poslom, ili je mrlja njegovog grijeha još uvijek na njegovom srcu, ili slijedi novotarije u vjeri, ili mu je srce postalo nemarno.
– Trošenje bogatstva stečenog na nepošten način. Ovo je jedan od glavnih razloga zbog kojih se dova ne prima. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik., s.a.v.s., rekao:
Allah je dobar i ne prihvata nista osim dobra, i Allah je zapovijedio vjernicima, kao sto je i poslanicima svojim zapovijedio, rekavši: ´O poslanici, jedite dopuštena jela i činite dobra djela , jer Ja dobro znam šta vi radite.´ (Kur´an, 23: 51). ´O, vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ako se samo Njemu klanjate!´ (El-Beqare: 172). Čovjek koji pođe na dalek put (hadz, umru i sl.) nepočešljan i prašnjav podiže ruke prema nebu (i govori): ´Moj Gospodaru! Moj Gospodaru!´, a pri tome jede haram hranu, pije haram napitke, nosi haram odjeću i okrepljuje se haram sredstvima – kako da, onda, njegove dove budu primljene?” (Muslim)
Čovjek kojeg je Poslanik, s.a.v.s., opisao je imao neke od karakteristika koje pomažu da dova bude primljena: putovao je i trebala mu je pomoć Veličanstvenog i Uzvišenog, ali s obzirom da je trošio imetak koji je haram njegova dova nije bila primljena. Molimo Allaha da nas sačuva od toga.
– Nastojanje da požurimo uslišenje dove. Ebu Hurejre, r.a., je rekao: “Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ´Dova će biti uslišavana sve dok čovjek ne bude požurivao govoreći: ´Molio sam ali mi dova nije uslišana!”” (Buhari i Muslim)
– Činjenje uslišenja dove uslovnim. Naprimjer, govoriti: “O Allahu, oprosti mi ako hoćeš”, ili “O Allahu, imaj milosti prema meni ako hoćeš”. Osoba koja čini dovu mora biti odlučna u svojoj molbi, snažno se truditi i uporno ponavljati svoju dovu. Poslanik, s.a.v.s, je rekao: Neka niko od vas nipošto ne rekne: – Bože moj, oprosti mi ako hoćeš! Bože moj, smiluj mi se ako hoćeš! – već neka u dovi bude odlučan, jer Allah i čini što On hoće, Njega niko ne može prisiliti! (Muslim, Buhari)
Da bi nam dova bila primljena, nije najvažnije da se čvrsto držimo svih ovih tačaka ili da se oslobodimo svih onih zbog kojih nam dova možda neće biti primljena, jer to je nešto što se u rijetkim slučajevima može ostvariti. Ali čovjek se mora uporno i marljivo truditi da bi sve ovo postigao.
Na kraju je još važno spomenuti da odgovor na našu dovu može biti u različitim oblicima: ili će Allah ispuniti želju čovjeka koji ga je molio, ili će odagnati neko zlo od njega zbog njegove dove, ili će učiniti da mu nešto dobro postane lahko dostupno zbog njegove dove ili će je Allah sačuvati s Njim da mu služi na Sudnjem danu kad mu bude najviše potrebna.
Napisao: Muhammed Salih el-Munadžid
Izvor: Islam-qa.com
Za IslamBosna prevela: E.D.