Živjeti kao stranac ili putnik namjernik
IslamBosna.ba– Abdullah ibn Omer r.a kaže:“ Poslanik s.a.w.s me je uzeo za ramena i rekao:“Budi na ovom dunjaluku kao stranac ili putnik namjernik.“ (Bilježi Buhari)
Zamislimo da svi mi putujemo avionom. Neki od nas sjede u prvoj klasi, dok je većina sabijena pozadi. Gledamo naprijed da bi stigli na naše odredište, prelijepo odmorište gdje ćemo svi podjednako uživati, bez obzira gdje sjedili u avionu. Međutim, neki ljudi misle da je putovanje avionom sve što imaju od odmora. Oni se bore i svađaju oko vrećica kikirikija i zavide onima koji imaju bolja sjedišta i mjesta. Oni se ljute na svoje saputnike zbog toga što kvare ili uništavaju putovanje, na ovaj ili onaj način, zbog toga što je ono njihova jedina šansa da se odmore i uživaju. Oni zaboravljaju da je to samo nekoliko sati neudobnosti i strpljenja, nakon koje će avion sletjeti. Kada mi postanemo preokupirani ovim svijetom, to je kao da putovanje avionom pretvaramo u odmor, umjesto da strpljivo sačekamo dok ne stignemo na veličanstveno i vječno odredište.
Ovaj svijet je samo sredstvo da bi se stiglo do vječnog cilja. On će proletjeti tako brzo, da kada prođe i kada pogledate unutrag pomislićete da je sve trajalo nekoliko sati ili dana. Pošto život na ovom svijetu nije namjenjen niti predviđen da zadovolji naša najdublja stremljenja niti ispuni naše najdublje želje, Poslanik s.a.w.s nam savjetuje da ga proživimo smisleno, sa ciljem, bez da postanemo preokupljeni ili previše zabavljeni sa njim. Kao stranac ili putnik namjernik, mi hodamo ovom zemljom sa osjećajem svrhe, prema našoj konačnoj destinaciji, bez stranputica. Bez obzira da li je Allah s.w.t propisao da nam se povjeri velika količina bogatstva, ljepote ili ugleda, ili nam je propisao da kroz život prođemo sa malo, to u biti nije važno jer mi samo putujemo sa jednog mjesta na drugo.
Ovo ne znači da samo putovanje nije važno. Ono je izuzetno važno! Kako mi koristimo ono što nam je povjereno, ili koliko smo strpljivi ako nam je dat manji dio dunjaluka, odrediće koliko će biti veliko mjesto koje ćemo dobiti na budućem svijetu. Sve materijalne stvari na ovome svijetu namjenjene su kao alati koji pomažu ljudima da teško rade radi sticanja Allahovog zadovoljstva. Mi moramo da teško radimo, a ne da skupljamo stvari radi uživanja ili hvalisanja pred drugima, nego shvatajući da ono što nam je dato je dato kao prilika da steknemo Allahovo zadovoljstvo.
Jedna od opasnosti prevelike okupacije ovim svijetom jeste da izgubimo osjećaj blagodati koje nam je Uzvišeni Allah dao. Kada mi puštamo „trajne“ korijene na ovom dunjaluku, mi postajemo frustrirani zbog nedostatka zadovoljenja materijalnim stvarima koje imamo. Zbog toga mi skupljamo još više, trudeći se da tu prazninu ispunimo prijateljima, ovisnostima ili novim stvarima. Postajemo slijepi na ono što trebamo raditi, i gubimo osjećaj zahvalnosti. Fokusirani na naš idući dunjajlučki cilj, nadamo se da će on ispuniti našu potrebu za završetkom. Ali to se neće desiti, jer mi nismo stvoreni da živimo dugo vremena. Mi smo samo prolaznici.
Biti stranac ili putnik namjernik na ovom svijetu je put unutrašnjeg mira. Kada svoje poglede usmjerimo prema Bogu, umjesto da zaokupljamo naša srca sa sticanjem novih materijalih stvari na ovom svijetu, mi možemo živjeti naš život bez tjeskobe i saosjećajući sa drugima. Možemo opraštati i pustiti da stvari idu mnogo lakše i opuštenije. Možemo biti darežljiviji sa onim što posjedujemo i možemo biti strpljiviji u vremenima teškoća. Možemo imati jaču sposobnost da gajimo i razvijamo one nematerijalne stvari u ovom svijetu koje su važne, poput saosjećanja, poniznosti, zahvalnosti i savjesnosti. I da cijenimo te stvari kod drugih ljudi.
Kada shvatimo da je cijeli ovaj svijet manje od krila mušice u Božijim očima, vidimo da je zaista nije vrijedno crpiti našu energiju i mladost u stalnoj trci i jurnjavi. Umjesto toga usmjerimo naše poglede na naš pravi dom, našu zadnju destinaciju, tamo gdje zaista pripadamo i gdje ćemo naći odgovore na naše najdublje, najdraže čežnje. Ovaj svijet je samo putovanje prema tome cilju, i živjeti sa tim saznanjem nas dovodii do dubokog smirenja i zadovoljstva.
Pišu: Dr. Hazem Said i Maha Ezzeddine
Izvor: Onislam.net
Prevod i obrada: IslamBosna