SAFF 333: Ko je Arape protjerao u Srbiju

Piše: Semir Imamović

Hoće se reći da ti Arapi i nisu neki muslimani čim su im preči Srbi i Hrvati nego Bošnjaci, tj. muslimani u Bosni. Najveći krivci zbog čega su Arapi odustali od Bosne jeste upravo antiarapska i antiiislamska kampanja koju su „Dani“, zajedno s drugim medijima, vodili godinama. Dokaz za to je ratno i poratno, prvo humanitarno, a onda i ekonomsko prisustvo arapskih donacija i kapitala u BiH. Kako bi i zašto bi neko ko je dobrovoljno bio u Bosni, najednom poželio ne biti u Bosni? Mi smo narod kratkog pamćenja pa zaboravljamo šta je bilo i prije desetak godina, kada je vlast SDP-Alijanse oformila tim za borbu protiv tzv. islamskog terorizma, odakle je javnost obavještavana koje su sve muslimanske humanitarne organizacije, navodno, povezane sa Al-Kaidom. Bilo je to vrijeme kada su američke snage iz SFOR-a upadale u muslimanska sela oko Visokog, maltretirale muslimane na namazu, hapsili nevine ljude i držali ih u svojim bazama (slučaj „Fijuljanin“, npr.), dok je javnost, predvođena magazinom „Dani“, aplaudirala toj demonstraciji siledžijstva. Bestijalnost započeta prije desetak godina traje i danas, u vidu tzv. imigracionog centra, gdje također, bez ikakve dokazane krivice, samo na osnovu sumnje, leže zatočeni nevini ljudi. Za to vrijeme našom zemljom paradiraju četničke paravojne formacije, ali ministri sigurnosti Sadik Ahmetović i Fahrudin Radončić, k’o dva brata rođena, nemaju hrabrosti ni da spomenu četničku paravojsku u BiH, a kamo li da traže hapšenje. Sve je to ambijent koji je godinama arapskom kapitalu slao poruku da nije dobro došao u našu zemlju. Paradoks je da je taj ambijent kreiran od strane srpskih i hrvatskih obavještajaca, po zapadnim instrukcijama, a da danas i Srbija i Hrvatska s radošću primaju arapske investicije. Kad se radi o parama, Srbima i Hrvatima ne smetaju Arapi i islam. Ne smetaju im ni Turci, koji javno u Srbiju ulažu stotine miliona, a u BiH nemaju ni jednog većeg projekta. I u toku agresije Srbima i Hrvatima nije godila činjenica da muslimanske zemlje pomažu Bošnjake. Muslimanske zemlje se nisu na to osvrtale, već su nastavile pomagati, kao što bi pomagale i danas da upravo bošnjački političari, u svome dodvoravanju Srbima i Hrvatima, nisu okrenuli leđa braći iz islamskog svijeta. Nije problem, dakle, u s-h namjeri da se islamsko prisustvo, pa i sam islam, isjetraju iz BiH, već je problem kad politički predstavnici bosanskih muslimana ili aktivno ili šutnjom podržavaju islamofobiju. Tek sad vidimo koliku je štetu Bošnjacima nanijela islamofobija, da nas naša braća zaobilaze u širokom luku, i da bez puno dvoumljenja investiraju u Srbiji i Hrvatskoj. Veliki dio odgovornosti pada na bošnjačke političare koji su i sami učestvovali u toj kampanji, a ako nisu, onda su bili nijemi posmatrači svega što se bh. javnosti plasira u zadnjih desetak godina. Činjenica je da bi svi narodi i građani u BiH od finansijske podrške iz arapskih zemalja mogli bolje živjeti, ali se očito radi o nekoj bolesnoj zluradosti. Jer ako su arapske pare dobre Srbiji, zašto ne bi bile dobre i Srbima u BiH? Zato što bi od tih para koristi imali i Bošnjaci, a ovdje se sve čini da Bošnjaci nemaju ništa. Isključiva odgovornost je na bošnjačkoj politici koja je za saveznike prihvatila srpsko-hrvatsku pobratimstku dvoličnost, namjesto bratske iskrenosti iz islamskih zemalja. Vidimo to upravo po tome što Srbija i Hrvatska arapske investitore dočekuju raširenih ruku, a iz Bosne su, uz pomoć islamofobije i bošnjačkih kompleksaša, uspjeli istjerati i bivše i buduće arapske investitore, koji bi, baš zbog Bošnjaka, ovdje ulagali više i srčanije. Možda će konačno bošnjački političari razumjeti kako Arapi nisu nikakve baba-roge, jer ako se mogu Beograd i Zagreb graditi arapskim parama, zašto ne bi moglo i Sarajevo?!