Egzodus u Pakistanu

Jezik je već ionako biblijski, a sada i razmjere onoga što se dešava su, također, biblijske. Egzodus ljudi koji su prisiljeni da napuste svoje domove u pakistanskoj dolini Swat i drugdje na sjeverozapadu zemlje mogle bi dosegnuti brojku od 2,4 miliona ljudi, kažu humanitarni djelatnici na ovom području. Diljem svijeta, samo nekoliko ratom zahvaćenih zemalja – Sudan, Irak i Kolumbija – ima veći broj raseljenih lica. Brzina raseljavanja dnevno – negdje oko 85.000! – ravna je onoj za vrijeme genocida u Ruandi. Sada je ovo jedna od najvećih iznenadnih izbjegličkih kriza koje je svijet ikad vidio.

Sve do sada, većina problema držala se daleko od očiju javnosti. Od cjelokupnog broja raseljenih lica za vrijeme vojne operacije protiv talibana – armija je jučer tvrdila da je izvršila ključni prodor, preuzimajući glavni grad Swata, Mingoru – 200.000 je prisiljeno da živi u izbjegličkim šatorskim naseljima koji se nalaze oko sjevernog ruba zone sukoba. Ogromna većina drugih raseljenih lica smještena je kod rođaka i članova familije, te lokalnih stanovnika koji žele pomoći.

Ali ovaj običajni osjećaj prema dobročinstvu počinje da pokazuje realne posljedice. U sedmici kada je opasnost od militanata istaknuta masivnim bombaškim napadom u Lahoreu, u kojoj je poginulo najmanje 30 ljudi i ozlijeđeno više od stotinu, humanitarne grupe su upozorile da zajednice koje prihvataju raseljena lica – u kojima već žive neki od najsiromašnijih ljudi na planeti – mogu uskoro i sami postati raseljena lica dok očajno prodaju svoju skromnu imovinu da bi pomogli beskućnicima.

U ovim situacijama, gdje se vrata otvaraju zbog postojanja plemenskih veza između raseljenih i lokalnog stanovništva, negdje oko 10-15 ljudi mora biti smješteno u jednu sobu. Jedan toalet dijeli u prosjeku oko 35 ljudi. Humanitarne grupe su zatražile hitnu i veliku injekciju sredstava da bi se pomoglo onim lokalnim porodicama koje su otvorile vrata svojih domova raseljenim licima da bi pomogle onima koji nemaju ništa.

Graham Strong, direktor dobrotvorne organizacije World Vision u ovoj zemlji, kaže: „Familije su obezbijedile sklonište za oko 90% onih koji su pobjegli od borbi. Oni dijele s njima svoje domove, hranu, odjeću i vodu. Ali oni su siromašni i postaju još siromašniji u ovom procesu. I dok se katastrofa nastavlja, domaćini moraju da prodaju svoju zemlju, stoku i drugu imovinu za manju cijenu od tržišne vrijednosti da bi obezbijedili sredstva za ugošćavanje svojih gostiju. Kulturalna etika gostoljubivosti i darežljivosti sada znači da se domaćini suočavaju sa agonizirajućim izborom između traženja od gostiju da idu ili da i sami uskoro ostanu bez sredstava za život i postanu raseljena lica.”

Među onima koji se suočavaju s mogućnošću ostanka bez sredstava za život kao rezultat svoje susretljivosti i ljubaznosti jeste i Rizwan Ali, 59, koji živi u jednom selu distrikta Buner – još jedna oblast gdje vojska izvodi velike operacije protiv militanata. Kada je čuo da je veliki broj ljudi iz okolnih sela bio prisiljen da bježi, poslao je kamion da ih pokupi. Sada on dijeli svoj dom sa 37 stranaca.
Suočen sa ovim velikim prilivom, gospodin Ali (nije njegovo pravo ime) već je prodao dio svoje zemlje da bi izišao na kraj sa dodatnim teretom. On je gledao kako drugi seljani, koji su primili raseljena lica, sami dolaze do ivice siromaštva. On kaže da se sada suočava sa situacijom da traži od svojih gostiju da idu – nešto što mu se gadi da uradi.

„Bilo bi lakše umrijeti nego tražiti od raseljenih ljudi da idu za kampove. To bi bilo srceparajuće i činilo bi se kao da nas je zemlja zatrpala,” kaže gospodin Ali, koji se već brine za svoga unuka novorođenčeta, kojem je majka umrla prilikom porođaja. “Iscrpljen sam, moramo da obavimo toliko poslova – domaćina, snabdjevača, zaštitnika, hranitelja”, rekao je on humanitarnim radnicima.

Suočeni s takvim okolnostima mnoge porodice domaćini u pakistanskoj sjeverozapadnoj graničnoj oblasti počele su prodavati stoku za samo mali dio normalne cijene da bi prikupule sredstva za preživljavanje. Druge rasprodaju zlato i nakit za oko 5% njihove prave vrijednosti. Zaista, oni koji su došli bez ičega u potpunosti ovise od susretljivosti svojih domaćina.

Za sve humanitarne probleme koje je vojna operacija protiv talibana stvorila, pakistanska armija i vlada Asifa Zardarija vjeruje da nema druge alternative nego da se nastavi s napadima i da se pokušaju uništiti militanti koji su bili zauzeli nekoliko oblasti na nešto manje od 60 milja od Islamabada. Pod znatnim međunarodnim pritiskom vojska je započela svoje operacije ranije ovog mjeseca nakon kontroverznog primirja – prema kojem je vlada dozvolila sporovođenje islamskog zakona, šerijata, u dijelovima Swata i drugdje – koji je prekinut.

Vojska je jučer ustvrdila stratešku pobjedu, izjavljujući da je preuzela kontrolu nad skoro cijelom Mingorom. Dok  vojnici još uvijek nailaze na otpor u gradskim predgrađima, Mingora je pod punom kontrolom vojske, izjavio je glasnogovornik vojske general major Athar Abbas. “Što se tiče grada Mingore, sigurnosne snage su je preuzele” izjavio je on. ” Još uvijek postoji otpor, samo na periferijama grada Mingora.”

Kao dodatak humanitarnom problemu, naravno, vojna operacija je – u kojima vojska tvrdi da je do sada ubila negdje oko 1100 militanata – izgleda navela drugu stranu da uzvrati osvetničkim napadima. Nakon što su militanti izvršili bombaški i pješadijski napad na policijske i obavještajne oficire prošle sedmice u Lahoreu, glasnogovornik Baitullaha Mesuda, preuzeo je odgovornost za ove napade – treći veliki incident u Punjabiju ove godine – i rekao da su napadi izvršeni kao odgovor onome što se dešava u Swatu. Militanti su zaprijetili sa još više napada, podižući opasnost od novog vala samoubilačkih napada u velikim gradovima Pakistana. Idućeg dana, najmanje 14 ljudi ubijeno je u samoubilačkom napadu u Peshawaru.

Hakimullah Mehsud, jedan od komandanata Beitullaha Mehsuda, izjavio je reporterima: “Mi smo postigli naš cilj. Ovu metu smo tražili duže vrijeme. Ovo je reakcija na napad u Swatu. Želimo da narod u Lahoreu, Rawalapindiju, Islamabadu i Maltunu napusti te gradove jer planiramo još napada na vladine ustanove u nadolazećim danima.”

Jučer, pakistanski premijer Yousuf Gilani, branio je vladinu odluku da pokrene napade, tvrdeći da vlada nije imala druge alternative.

“Samo postojanje Pakistana je na kocki. Mi smo morali pokrenuti operaciju,” rekao je. I dok je govorio na državnoj televiziji, gospodin Gilani je obećao pomoć u gotovini hiljadama ljudi koji su prisiljeni da napuste svoje domove, kao i masovnu rekonstrukciju. Takve riječi i obećanja, ako su čuli za njih, bit će dočekane dobrodošlicom od Rizwana Alija i 37 ljudi zbijenih u njegovoj kući.

Izvor: Independent
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba