Isto tako, Francuska se nikada ne bi usudila poslati više od 2500 vojnika u Mali bez garancija da im supersila Amerika ne čuva leđa. Bez pomoći američkih zračnih snaga i drugih oblika logističke podrške, niti Francuska niti druge zapadnoafričke nacije u regionu ne bi se mogle nadati brzoj pobjedi protiv pobunjenika, Tuarega i islamista, u sjevernom Maliju, kao što se sada nadaju.Rat u Maliju je direktan rezultat rata u Libiji. Tuarezi su narod koji živi u dubokom siromaštvu. Mnogi od njih su našli zaposlenje u Libiji, kao što su našli posao diljem Afrike, kao imigranti. Neki od njih su radili u sigurnosnim službama Muamera el Gadafija. Kada je srušena libijska vlada Tuarezi su pokupili oružja koliko su mogli i uputili se nazad kući.
Mnogi Tuarezi nisu nikad napuštali Mali i bili su zaposleni u armiji Malija i njihovog gospodara- SAD. Godinu dana nakon 11. septembra američka vojska je uspostavila svoju Pansahelsku inicijativu, uključivši vojske Malija, Nigera, Čada i Mauritanije u američki tzv „rat protiv terora“ u Africi. Do 2005. godine Amerika je dodala Alžir, Maroko, Senegal, Nigeriju i Tunis u organizaciju koja je tada nazvana „Transsaharska protivteroristička inicijativa“ (Trans-Saharan Counterterrorism Initiative). Bio je to početak AFRICOM-a, Afričke vojne komande američke vojske, koja je preuzela kontrolu 2008. godine.
U Maliju Amerikanci su se oslanjali na Tuarege da vode njihov rat protiv islamista i boraca za nezavisnost u sjevernom dijelu zemlje. Međutim nakon povratka njihove braće Tuarega iz Libije, ¾ vojnih komandanata na sjeveru Malija prebjeglo je pobunjenicima, što je dovelo do kolapsa armije Malija. Sada Francuzi, kao bivši kolonijalni gospodari, šalju svoje avione da bombarduju Tuarege i pripremajuju se da pošalju 2500 vojnika u Mali. Nije bilo predviđeno da okolne afričke zemlje daju bilo kakvu pomoć vojsci Malija sve do septembra ove godine, ali sa napredovanjem pobunjenika i francuskim vojnim odgovorom, pripreme za pomoć su ubrzane.
I Amerikanci stižu ubrzo, sa svojom jakom zračnom pomoći. Uskoro će Amerika čvrsto stati na tlo Afrike, kada 3500 vojnika iz Fort Rajlija, Kanzas, stigne da održava vojne vježbe sa vojnim jedinicama iz 35 afričkih zemalja. A kako se sada čini ta brigada će biti direktno poslana u rat koji se vodi u Sahelu (prelazni dio između pustinje Sahara i sudanskih savana).
Još u oktobru 2011. godine napisao sam da „napad na Libiju prijeti da zapali cijeli zapadni dio Afrike“, obezbjeđujući „preduslove za buduće američke i francuske operacije.“ Na istoku rog Afrike već je u plamenu, a centralna Afrika je postala groblje za milione ljudi. Sada je vrijeme da Sahel gori.
Piše: Glen Ford
Izvor: Black Agenda Radio
Preveo i prilagodio: Denis Rizvić