Pomaganje vojnika Dodika
Proteklih dana na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, kako onoj domaćoj, tako i međunarodnoj, sustizalo se mnogo događaja, splelo se mnogo toga u čemu se i dalje, i sve više, iskušavaju granice našeg udesa, ali i sposobnosti da (pre)živimo političku ironiju, apsurd i paradoks. Teško je sve što se ovih dana zbiva, a u čemu se ova zemlja “izluđuje” i nabrojati.
U pripremama za popis stanovništva u Bosni Hercegovini koji će se održati sljedeće godine na djelu imamo neke kvazipolitičke, naivne, sadomazohističke inicijative kojima se nastoji jedan broj, to je i vrapcima na grani jasno, isključivo Bošnjaka, navesti da se odreknu svoje narodnosne pripadnosti. Takve inicijative, pozivajući se na, formalno-pravno neospornu slobodu svakog građanina da se izjasni kako želi, s jedne strane, na neki karikaturalan način polaze od one estetičke maksime da se o ukusima ne raspravlja. A s druge strane, takve inicijative, pozivajući se na interes Bosne i Hercegovine i zagovarajući izjašnjavanje u kojem neće sudjelovati bosanski Hrvati i bosanski Srbi, prema realnim političkim učincima, koliko god to na prvi pogled zvučalo pretjerano, slične su inicijativi Dodika o demilitarizaciji Bosne i Hercegovine.
I ovog 25. novembra obilježili smo dan državnosti Bosne i Hercegovine u pola države. Na svečanom prijemu u Predsjedništvu BiH sudjelovali su predstavnici međunarodne zajednice, ali bez člana Predsjedništva iz RS-a gospodina Nebojše Radmanovića. Politički predstavnici Srba iz RS-a omalovažavaju i ignoriraju jedan od najznačajnijih epohalnih događaja iz borbe naših naroda protiv fašizma i jedan od najvažnijih datuma iz moderne političke i državne povijesti Bosne i Hercegovine. Oni bi htjeli da povezivanjem Dana državnosti ove zemlje s Dejtonskim mirovnim sporazumom Bosni i Hercegovini oduzmu višestoljetnu povijest. Uzgred, Bosna i Hercegovina je u ustavnopravnom poretku jugoslavenske federacije bila ravnopravna s drugim republikama. Zašto Republika Srbija nije za dan svoje državnosti uzela datum na koji se iz Savezne Republike Jugoslavije razdružila s Crnom Gorom? Pitanje je, zapravo, suvišno. Političkom vodstvu RS-a nije stalo do bosanskohercegovačke državnosti. Ono radi protiv ove države.
Da je to tako potvrđuje i izvještaj koji je visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini gospodin Valentin Inzko nedavno podnio Vijeću sigurnosti UN-a o tome kako vodstvo RS-a otvoreno potkopava Dejtonski mirovni sporazum i javno zagovara raspad Bosne i Hercegovine. Ali, ironija je u tome da visoki predstavnik međunarodne zajednice Vijeću sigurnosti podnese izvještaj o tome da neko u Bosni i Hercegovini ugrožava njen suverenitet, bezbjednost i ustavnopravni poredak i – nikom ništa. Kao da je gospodin Valentin Inzko na nekom skupu filologa pročitao esej o etimologiji neke riječi. Poslije toga, kao i hiljadu puta u proteklim godinama, ponovo nam dođu predstavnici međunarodne zajednice i razvlače nam pamet s frazama kako nam oni žele pomoći, kako je odgovornost na domaćim političarima, kako bh. političari moraju početi raditi u interesu građana, kako ovo, kako ono.
Dok nas predstavnici međunarodne zajednice drže zatočene u “privremenom” ustavnopravnom rješenju sadržanom u Aneksu Dejtonskog mirovnog sporazuma, u kojem nam je nit’ mrijeti nit’ živjeti, Savez logoraša Republike Srpske hoće da na Zlatištu, brdu iznad Sarajeva, odakle, kako je jučer u svojoj kolumni napisao Boris Dežulović, puca i odakle je onomad tri i pol godine pucao predivan pogled na Sarajevo, podignu križ visok dvadeset šest metara.
Dok od nas predstavnici međunarodne zajednice traže da se dogovorimo a na kvaziustavnoj i defektnoj osnovi iz Daytona, prema kojoj se, uzgred rečeno, uz ugrađene mehanizme blokada, ne može niko živ na svijetu dogovoriti, Okružno tužilaštvo u Bijeljini, po naredbi tužioca Kerovića, poziva na saslušanje aktiviste Inicijative Glasaću za Srebrenicu Emira Suljagića, Zekerijaha Hadžića i Almira Salihovića i isljeđuje ih s pitanjima karakterističnim za totalitarna vremena i režime. Ipak, ako je za utjehu, gotovo da je sasvim bezazleno isljeđivati građane u vezi s njihovim građanskim udruživanjem na koje po Ustavu i zakonima ove zemlje imaju pravo – u poređenju, recimo, s genocidom.
Iako je Centralna izborna komisija BiH na sjednici od prije dva dana većinom glasova donijela odluku kojom se zahtjevi Koalicije za Republiku Srpsku i SNSD-a za poništavanje rezultata lokalnih izbora u Srebrenici odbijaju kao neosnovani, Dodik najavljuje da će nastaviti s osporavanjem rezultata lokalnih izbora u Srebrenici, u kojoj je za načelnika izabran kandidat političkih stranaka koje ne poriču genocid počinjen nad Bošnjacima u ovom gradu.
Možda Dodik ima osjećaj da su predstojeće dvije godine, koliko je preostalo do narednih izbora 2014. godine u Bosni i Hercegovini, vrijeme Koalicije za Republiku Srpsku – neka mu zbivanja i okolnosti, neki mu sporazumi idu naruku.
Tim prije, bit će značajno, u ove dvije godine, možda najznačajnije, da se svi kojima je stalo do ove zemlje i njene budućnosti uključe u građansku koaliciju civilnog društva, koju je najavio gospodin Suljagić, a koja će raditi na registraciji birača za opće izbore 2014. godine i stvaranju pretpostavki za osiguravanje prava povratnika, prognanih i izbjeglih da glasaju. Takav sporazum nam je potreban, kao protuteža aktualnim političkim procesima, kao odgovor i kao realna nada.
Piše Dževad Hodžić
(Oslobođenje)