Pravac ehlus-sunneta u pogledu ashaba

Tačka kaže da su muhadžiri bolji od ensarija jer su spojili dvije stvari: požrtvovanost za islam i hidžru. Otuda su četverica pravednih halifa i deseterica obradovanih Džennetom upravo bili muhadžiri. Allah, subhanehu ve te ala, u suri Et-Tewba i El-Hašr prvo je spomenuo muhadžire a onda ensarije. Ovo prednost je opštenitijeg karaktera tj. ne znači da je svaki muhadžir bolji od svakog ensarije.

Niko od hiljadu i četiri stotine ashaba koji su dali prisegu pod drvetom neće ući u Vatru, o čemu nas je obavijestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Muslim bilježi da Džabir ibn Abdullah pripovijeda (2496): “Izvjestila me je Ummu-Bešir kako je čula Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da u Hafsinoj kući govori: ‘U vatru akobogda neće ući niko ko je dao prisegu pod drvetom.’” Isti hadis bilježi Tirmizi u nešto izmjenjenoj verziji.) Allah, subhanehu ve te ala, je njima zadovoljan a i oni Njime.

Svjedočimo da će u Džennet ući svako onaj za koga je posjedočio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kao što su desetorica obradovanih Džennetom, (Ebu Davud 4649 i 460, Tirmizi 3748 i 3757, Ibn Madždže 134, Ahmed 1/187, 188, 189 kao i u Fedailus-sahabe 87, 90 i 225) Sabit ibn Kajs ibn Šimas (Buhari 3616 i Muslim 119 i 187 od Enesa, radijallahu anhu)

Potvrđujemo ono što je do nas dospjelo mutevatir predanjima od vladara pravovjernih Alije, radijallahu anhu, i drugih da je najbolji čovjek ovoga ummeta Ebu Bekr, zatim Omer, Osman a potom Alija, radijallahu anhum. (Ovo je predanje vjerodostojno. Bilježi ga Ahmed u Musnedu 1/106, 110 i u Fedailus-sahabe 396 kao i njegov sin Abdullah u Ez-Zevaidu alel-musned 1/106, 110, 127 a svi autentičnim i dobrim putevima. Zabilježio ga je Ibn Ebu Asim u Kitabus-sunne 1201.)

Svi su ashabi bili jednoglasni u tome da je Osmah, radijallahu anhu, preči od Alije, radijallahu anhu, u pogledu hilafeta. Neki sljedbenici Ehlus-sunneta razilaze se po pitanju da li je bolji Osman ili Alija; jedni preferiraju Aliju, drugi Osmana a treći su, opet, neodređeni po tom pitanju. Međutim, svi su složni da su Ebu Bekr i Omer bolji od njih dvojice. Ipak, zvaničan stav Ehlus-sunneta jeste da je Osman bolji od Alije, radijallahu anhum. Pitanje preferiranja Osmana nad Alijom ne spada u temeljne stvari islama zbog kojih se neistomišljenici smatraju zabludjelim. Ovako je ustanovila većina islamskih učenjaka.

Stvar koja u vezi s ovim pitanjem vodi u zabludu jeste pitanje vlasti (hilafeta). Vjerujemo da je redoslijed halifa nakon Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti sljedeći: Ebu-Bekr, Omer, Osman i Alija, radijallahu anhum. Ko iznosi bilo kakve kritike u vezi s hilafetom ove četverice imama – daleko je zalutao.

Volimo Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu (Ehlul-bejt) i smatramo ih svojim prijateljima. Vodimo računa o Resulullahovoj, sallallahu alejhi ve sellem, oporuci na dan Gadir-hummi: “Podsjećam vas na Allaha, vodite računa o mojoj porodici, podsjećam vas na Allaha, vodite računa o mojoj porodici.” (Muslim 2408 od Zejda ibn Erkama, radijallahu anhu)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svome je amidži Abbasu, nakon što mu se ovaj požalio kako neke kurejšije omaložavaju Benu-Hašim, rekao: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, oni neće biti pravi vjernici sve dok vas ne budu voljeli u ime Allaha ali i zbog rodbinske veze sa mnom.” (Ahmed u Fedailus sahabe 1756 slabim, prekinutim senedom. Recenzent spomenutog djela kaže da je hadis na drugome mjestu prenešen vjerodostojnim spojenim lancem do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem)

Takođe je kazao: “Zaista je Allah odabrao Ismailovo potomstvo, od njega Kenanu, između Kenane (pleme) Kurejš, između Kurejša (porodicu) Benu-Hašim a mene između Benu-Hašima.”

Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, žene su majke vjernika. One će biti njegove žene i na budućem svijetu. Posebno Hatidža, koja je Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, rodila najviše djece. Prva je povjerovala i pomogla mu u realizaciji poslaničke misije. Kod njega je uživala posebno mjesto. Njegova će žena također biti iskrena, Aiša,, Ebu-Bekrova, radijallahu anhu, kćer. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pohvalio Aišu rekavši: “Vrijednost Aiše nad drugim ženama je kao vrijednost potkriže (popare) nad ostalim jelima.” (Buhari 3770 i Muslim 2446 od Enesa, radijallahu anhu)

Sljedbenici Ehlus-sunneta odriču se šija, koji mrze i psuju ashabe. Također se odriču nasibija koji riječima ili djelima vrijeđaju Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu.

Suzdržani smo u vezi izvjesnih nesporazuma koji su se desili između ashaba. Za predanja koja negativno govore o ashabima tvrdimo da su neka lažna, od drugih oduzeto, trećima opet, dodato a neka su u potpunosti izmijenjena. U vezi nesuglasica među njima tražimo im opravdanje. Ono što se između njih desilo stvar je idžtihada; svi su bili mudžtehidi, neki su pogriješili a neki pogodili.

I pored toga, vjerujemo da niko od njih nije bezgriješan, kako po pitanju malih, tako i velikih grijeha; pored njihove vrijednosti moguće je da pogriješe. Zbog tih vrijednosti i toga što su prvaci u islamu zaslužili su Allahov, subhanehu ve te ala, oprost, ako su i pogriješili u nekim stvarima. Bit će im oprošteno ono što neće onima poslije njih zato što imaju dobra djela koja nemaju oni poslije njih; ona će pobrisati loša djela.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za njih je rekao da su najbolja generacija. (Buhari 3651 i Muslim 212 i 253 od Ibn Mesuda, radijallahu anhu. Prenose ga i brojni drugi ashabi. Otuda je Ibn-Hadžer u uvodu djela El-Isabe rekao da je ovaj hadis mutevatir)

Njihova je udjeljena pregršt kod Allaha, subhanehu ve te ala, vrijednija nego da neko poslije njih udijeli zlata koliko brdo Uhud.

Ako je neko od njih počinio kakav grijeh on se pokajao ili je uradio dobro djelo koje ga je izbrisalo ili će mu biti oprošteno jer je od prvih muslimana ili će mu biti oprošteno usljed Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimanja na Sudnjem danu, tim prij ejer su oni najpreči zauzimanju ili mu je Allah, subhanehu ve te ala, dao kušnju koja će ga pobrisati.

Ovo se odnosi na jasne grijehe koje su počinili. Ako je tako, onda je objektivnije i preče da pogrešan idžtihad budu oprošten. Već smo rekli da mudžtehid koji pogodi ima divj enagrade a koji pogriješi jednu. Ono čemu se prigovara u vezi nekih ashaba sitnica je u odnosu na njihove brojne vrline i vrijednosti kao vjerovanje u Allaha, subhanehu ve te ala i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, borba na Allahovom putu, hidžra, potpomaganja (na dobru), islamsko znanje…Svako ko dobro prostudira njihovu biografiju zaključit će da su zbog svoje požrtvovatnosti za islam najbolj ljudi nakon poslanika.

Niti je prije a niti će poslije njih doći generacija njima slična.

Šejhul islam Ibn Tejjmije