A šta poslije jacije?
Dobro pitanje, samo da li bi bili dobri odgovori. Šta radimo nakon što klanjamo jaciju namaz? Da li odmah spavamo, gledamo TV, sjedamo za računar i budemo na internetu (nekoliko sati, pa i do zore), družimo se s porodicom? Da li je s klanjanjem jacije namaza tvoj ibadet za taj dan završen? Da li se tvoj vjerski život sveo sam na puko klanjanje pet dnevnih namaza? Istina, izvršio si ono što je Gospodar naredio, ali da li je to dovoljno za slast imana, za napredak i imansko jačanje.
Koliko njih „smlati“ onaj farz dok ga klanja, koliko njih kad je u džamiji klanja sve sunnete, čim je sam u kući, samo na brzinu klanja farz i to je to. Koliko njih ne prouči ni tespih nakon farza, odmah se diže i daljinski u ruke ili sjeda za računar ili izlazi vani zbog neke „preče“ obaveze.
Šta je s učenjem Kur’ana poslije jacije, šta je s ostavljanjem vitra za kasno u noć, šta je s noćnim namazom? Ako nisi spreman za noćnog namaza, nemoj poslije jacije odmah da prekidaš nit ibadeta, ako si jaciju klanjao u džematu (u džamiji), kad dođeš kući, otvori Allahovu Knjigu i uči iz nje ma koliko god stranica, zapamti – svaki harf je deset sevapa. Onda klanjaj nafila koliko budeš mogao, završi s vitrom i onda spavaj. Pokušaj da svoju dušu navikneš na ovaj sistem, nećeš se pokajati.
Naša stanja poslije jacije su, nažalost, identična: večera, TV, internet, priča, sijela, osim onih kojima se Allah smilovao. A kad bi mu neko od ukućana spomene za noćni namaz, vallahi, duša mu nađe hiljadu razloga da ga ne klanja; kako je umoran, kako će drugu noć, kako mora rano na posao, kako, kako… Međutim, da mu je tada došao prijatelj ili njegovo društvo, sjedio bi s njima do kasno u noć i tada ne bi bio umoran.
Pa kad mu prijatelj kaže: “Izvini, možda smetamo i ti si umoran, trebaš na posao rano?“ On im kaže: “Ne, vallahi niste, drago mi je da ste došli.“ Nažalost, to je naša stvarnost.
Tuga, golema tuga. On smatra da je na gubitku ako stane dva rekata pred svoga Gospodara, da, smatra to gubitkom. Dok sijela s prijateljima smatra uspjehom. I onda se čudimo što su nam srca puna tuge, brige, zavidnosti, pohlepe… A učenje Kur’ana da ne spominjemo. Učenje Allahovih riječi zbog kojih te Allah, dž.š., vadi iz svake nevolje, otklanja ti brige i probleme… Vidiš ga kako duboko u noć se smije i priča šale i to umoran, jedva gleda očima, ali nema snage da otvori Kur’an i da očima koje mu je Allah podario, prouči nekoliko ajeta.
Ali, tako mi Allaha, doći će vrijeme kada ćeš žaliti za izgubljenim i propuštenim prilikama. Koliko ima ljudi kojima se srce kida jer ne mogu ustati na noćni namaz, bolesni, invalidi… ljudi u pustinjama koji nemaju vode, prelaze kilometre i kilometre da bi našli vode za abdesta i namaza.
Dakle, ako nisi još spreman za noćnog namza, počni s manjim nafilama i učenjem Kur’ana pred spavanje, vidjet ćeš kako će ti se povećati bereket i želja da nastaviš. Nakon određenog vakta, duša će sama tražiti da ovu praksu povećaš na pola sata, to je lijep početak. Onda će ti Allah podariti bereketa pa ćeš povećati na čitav sat, a onda na dva.
Ovakva stanja će ti dati neopisivu sreću u blagostanje, posebno u duši. A onda ćeš se zapitati, zašto Allahovi robovi ustaju na noćni namaz u zadnjoj trećini noći, a ja klanjam s početka noći? Pa će ti Allah olakšati, podarit će ti da rano legneš, a da ustaneš odmoran polovinom noći ili zadnju trećinu.
Vjeruj, da će tvoje lice drugačije da izgleda, osjećati nećeš ni trunku umora, ne može duša koja ustaje na noćni namaz izgledati umorno, ni duša ni tijelo. U tom jednom satu kojeg si odspavao tokom noći ili poslije sabaha, Allah, dž.š., ti može dati neopisivi bereket i odmor.
Šejh Muhamed Muhtar eš-Šenkiti, govoreći o noćnom namazu, spominje slučaj svoga oca kojeg se sjeća dok je bio mlađi. Kaže šejh: “Moj otac, rhm, kad bi se probudi poslije sabaha, više nije spavao, čitav dan bi bio u poslu, a navečer bi posjetio neke rođake ili prijatelje i vrati bi se kući vidno umoran. Međutim, nikada ga nisam vidio da je propustio klanjati noćni namaz u zadnjoj trećini noći, bez obzira na njegov umor. I subhanAllah, kad bi se ustani ujutro, lice bi mu tako bilo odmorno, svježe, nasmijano, kao da je čitavu noć spavao i odmarao. Ustvari, on je jedan dio noći spavao a drugi dio noći dušu napajao i odmarao slaveći Allaha, s.v.t. Nikada ga nisam čuo da se žali kako je umoran, kako mu se spava, nikada.“
Ovo je blagodat od Allaha,dž.š., i nije dovoljno da samo čitaš hadise Poslanika, s.a.v.s., ili poučne priče o selefu salihu; kako su oni ibadetili, pa onda glavu oboriš od stida i nemarnosti. Da samo nakon nekoliko sati, kao da nisi ništa pročitao i još gore; ne postupaš onako kako su oni postupali. To je sve labavo.
Zato počni da opskrbljuješ svoju dušu ibadetima poslije jacije namaza. Počni da pred spavanje klanjaš dva rekata i prouči jednu stranicu Kur’ana. Drugu noć, opet dva rekata, ali povećaj na dvije stranice i tako dok duša ne osjeti slast i naviku. Jer taj dio noći poslije jacije, posebno zadnja trećina noći, je ahiretska pijaca, na njoj se trguje i dobro se može zaraditi.
Piše: Saudin Cokoja
