Piše: Sabahuddin Sijamhodžić
Na ova i slična pitanja pokušaćemo dati odgovor rukovodeći se, prije svega šerijatskim odredbama o računanju vremena, o početku mjeseca, o njegovom kraju, kao i naučnim dostignućima koja će nam uveliko pomoći u razrješavanju ovog problema koji stvara nemir u dušama mnogih muslimana.
Odmah želimo kazati da je ovaj tekst namjenjen onima koji imaju prosvijetljen um i čisto srce. Onima koji će, uprkos stavu kojeg imaju, bar čistog uma razmotriti naš skromni pokušaj uklanjanja nesporazuma sa ovog kompleksnog pitanja. A oni koji imaju zakovane stavove i slijepo slijede stavova stare po nekoliko stoljeća, i ne promišljajući o vremenu i cjelokupnim prilikama u kojima su se takvi stavovi formirali, neka potraže neku drugu temu.
A za one koji ipak žele ovaj tekst pročitati do kraja molimo se Uzvišenom Koji je o svemu obavješten da im prosvijetli um i otvori srce, a i nama da olakša pero kako bi iz njega izašle krivudave crte koje će nositi shvatljiva značenja.
Allah dž.š. kaže:
“Sunce i Mjesec utvrđenim putanjama plove” (Sura Er-Rahman, 5)
“On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu odredio da biste znali broj godina i računanje. – Allah je to mudro stvorio. – On potanko izlaže dokaze ljudima koji razumiju” (Sura Junus, 5)
Pitaju te o mlađacima. Reci: “Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadžiluk. Ne iskazuje se čestitost u tome da sa stražnje strane u kuće ulazite, nego je čestitost u tome da se Allaha bojite, da biste postigli ono što želite.“(Sura El-Bekare, 189)
Muhammed s.a.v.s. je rekao:
“Postite kada vidite mlađak, i završite sa postom kada ga ponovo vidite. A ako bude zakriven (oblakom ili sl.) onda upotpunite šaban sa trideset dana”(Buhari i Muslim)
“Neka niko ne pristupa postu (Ramazana) dan ili dva dana prije njegovog nastupanja osim onoga ko posti svoj uobičajeni post (svaki ponedjeljak i četvrtak, svaki drugi dan,…prim. S.S.) i on neka posti” (Buhari i Muslim).
Prenosi Kurejb da ga je Ummu-l-Fadl, a kćerka Harisova poslala u Siriju Muaviji. Stigavši u Siriju obavio sam ono zašto me je poslala i utom me je zatekao mjesec Ramazan (a još uvijek sam u Siriji) vidjevši mlađaka u petak navečer. Pred kraj mjeseca sam se vratio u Medinu i upitao me je Abdullah ibn Abbas r.a. o mlađaku: Kada ste vidjeli mlađaka? Na to sam ja odgovorio: Vidjeli smo ga u petak navečer. On je pitao: Da li si ga ti vidio? Odgovorio sam: Da. Vidjeli su ga i ljudi i postili su, a postio je i Muavija. Onda je on kazao: Međutim, mi smo ga vidjeli u subotu navečer i nećemo prestati postiti sve dok ne ispostimo 30 dana ili dok ga (mlađak) ne vidimo. Na to sam ja rekao: Pa zar ti (ili zar nam) nije dovoljno što je Muavija vidio mlađaka i što je postio. Ibn Abbas je odgovorio: Ne, nije nam tako naredio Božiji poslanik s.a.v.s.. (Muslim)
Tradicionalna muslimanska ulema se nezaobilazno navraća na dva već citirana hadisa koje je Poslanik s.a.v.s. kazao u vezi s početkom i krajem mjeseca Ramazana, odnosno na događaj koji prenosi Kurejb a bilježi Muslim. Na tom tragu znatan dio klasične pravne literature tretira i pitanje početka mjeseca Ramazana. Mi smo se koristili sa nekoliko takvih djela.[1]*
Međutim, naš cilj nije da iznosimo hiljadu godina stare stavove. Ako bi to činili bili bi smo samo jedni od hiljadu drugih koji i dalje, svojom riječju i djelom, zagovaraju držanje vrata idžtihada zatvorenim. Isto tako mi ne pokušavamo kazati za sebe da smo od tih koji ih otvaraju. Mi samo pokušavamo misliti svojom glavom postavljajući pitanja koja nas muče. Ovdje ćemo se zadovoljiti iznošenjem glavnih pitanja koja se susreću u takvoj literaturi. To su:
– kako postupiti ako pri kraju 29. dana šabana na zapadu postoji zapreka (magla, oblaci, i sl.)
– koliko ljudi (šahida) treba da vidi mjesec da bi na osnovu njihovog svjedočenja kadija mogao proglasiti početak mjeseca ramazana, odnosno prvi dan bajrama
– osobine tih ljudi i da li to mogu biti i žene
– kako treba osoba ili osobe koje su vidjele mlađak formulisati svoje svjedočenje o viđenju mlađaka
– da li je obavezna osoba čije se svjedočenje odbije postiti ako je sigurna da je vidjela mlađak, itd.
Pored ovih pitanja neki od klasičnih autora razmatraju i pitanje koje se nas direktno ovdje tiče, te ćemo mu i mi posvetiti malo više pažnje i prosora. Naime to pitanje je: Da li su obavezni postiti svi muslimani, ma gdje bili, ukoliko na jednom mjestu mlađak bude viđen?
Usuđujemo se stavove naših starih šejhova kritički razmatrati. Žao nam je što se i savremeni autori uglavno mukallidski vežu za nekad davno zgotovljene odgovore. Iščitavajući spomenutu literaturu došli smo do zaključaka da se ona vrlo malo razlikuju jedna od drugih, kada je u pitanju prilaženje postavljenom problemu.
Iz tog razloga zadovoljit ćemo se citiranjem Zuhajlija koji se u svom djelu, El-fikhu-l-islami, priklanja i smatra odabranim stav da su svi muslimani obavezni postiti ukoliko se mlađak vidi u bilo kojem mjestu.
“Pravnici se razilaze u dvije grupe kada je u pitanju obaveznost (vudžub) ili ne obaveznost posta svih muslimana, sa istoka ili sa zapada, u isto vrijeme. Odnosno, kada se viđenje mjeseca podudari ili ne. Većina pravnika (džumhur) smatra da u početku mjeseca ramazana svi muslimani trebaju biti jedinstveni, a to što se mlađak pojavljuje u različito vrijeme nema nikakvog značaja (za početak posta). Međutim, po mišljenju šafijskih pravnika početak posta i Bajram će biti različit shodno različitom viđenju mlađaka na većim udaljenostima…”[2]
Ta udaljenost treba da bude veća od 89 km, kako se u nastavku kaže. Šafijski pravnici smatraju da je nesporno da postoji razlika kod viđenja mlađaka, da je to normalna stvar slična izlasku i zalasku sunca.
Šafije svoj stav podupiru dokazima iz sunneta, kijasa i drugim predajama. Oni se oslanjaju na dva hadisa. Prvi je onaj koji prenosi Kurejb i mi smo ga već citirali, a drugi prenosi Ibn Omer r.a. u kojem je Muhammed s.a.v.s rekao:”Mjesec ima 29 dana, i ne počinjite sa postom dok ne vidite mlađak, i ne prestajte s njim dok ga ponovo ne vidite. A ako vam se zakloni (ne budete ga mogli vidjeti zbog neke prepreke), onda procijenite (tj. upotpunite mjesec na 30 dana).” Ovaj hadis bilježi Muslim i Ahmed.
A kada argumentiraju svoje stavove analogijom oni porede nužnu različitost namaskih vremena sa nužnom različitošću viđenja (ru’jeh) mlađaka. Kao što nisu obavezni muslimani u Medini klanjati akšam-namaz onda kada to čine muslimani u Sidneju, nego znatno kasnije (oko 7 sati kasnije), što je potpuno normalno i prihvatljivo, tako isto nisu obavezni čekati kada će muslimani u Medini vidjeti mjesec i shodno tom saznanju početi postiti.
Većina pravnika (džumhur) argumentira svoje stavove hadisom i kijasom. Oni citiraju hadis koji je prvi citiran i koji prenose Buharija i Muslim (Postite kada vidite mlađak…). Nakon citiranog hadisa Zuhajli kaže: “Hadis upućuje (dokazuje) da je obaveza svim muslimanima postiti (u isto vrijeme) zbog izraza viđenje (ru’jeh) koje je upotrebljeno na opšti način …”[3]
A što se tiče dokaza iz kijasa većina pravnika (džumhur) porede dva daleka grada, jedan koji je blizu i drugi koji je daleko od grada u kojem je viđen mlađak. Tada (u određivanju početka posta) nema razlike. A pravljenje razlike (u početku mjeseca posta) je slobodno rasuđivanje, i nije utemeljeno na dokazu, kako to oni kažu.
Za nas niti jedno objašnjenje Zuhajlija ili većine pravnika (džumhur) nije dostatno niti smjerodavno. Ono ne nudi nikakav valjan dokaz za ispravnost njihovog stava. Oni se očito suprostavljaju predaji koji prenosi Kurejb, a što je nama ovdje bitno naglasiti – takav stav se suprostavlja zdravom razumu danas, kada je sa sigurnošću moguće osporiti takvo stajalište.
Zuhajli pravda ovakav stav pravnika kao segment jedinstva svih muslimana. On kaže…”ovo mišljenje (većine pravnika) je jače jer zastupa jedinstvenost u vršenju ibadeta kod muslimana, i zbog toga što spriječava razilaženje koje nije prihvatljivo u naše vrijeme, te zbog toga što je obaveznost posta vezana za viđenje mlađaka, bez razlike o kojoj se teritoriji radilo“.[4]
Ovakav nas stav u najmanju ruku čudi. Zašto? Zuhajli je naš savremenik i vrlo dobro zna da danas ummet nije jedinstven po ovome pitanju. Nije jedinstven upravo iz razloga što neka današnja ulema (pravnici) neće da razgovaraju o ovome pitanju sa naučnicima koji nude svesrdnu pomoć i koji mogu sigurno pomoći sveukupnom rješavanju ovog pitanja. Dijelimo mišljenje sa Zuhajlijem, da je razilaženje u ovome vremenu najmanje što nam je potrebno, ali ne treba zaboraviti da je Poslanik s.a.v.s. rekao da se ummet neće suglasiti u pogrešnom. A ovoga puta smatramo da je stav koji zastupa Zuhajli oslanjajući se na autoritete od prije 1000 godina kada se ovo pitanje nije moglo misliti kao što je to danas moguće, upravo pogrešan.
Autor ovoga teksta je uvjeren da bi Allahov Poslanik Muhammed s.a.v.s. u ovome vaktu sigurno mnogo držao do mišljenja astronoma i nauke. Jer, doista bi bilo apsurdno osporavati metode utvrđivanja početaka lunarnih mjeseci, što je stvar Allahovih zakona, sa stavovima starim 1000 godina i koji, kako smo vidjeli nemaju tako čvrstu osnovu. Jedina osnova jeste mišljenje i promišljanje Poslanikovih hadisa kao što i mi to danas pokušavamo činiti. Za kraj ovoga poglavlja parafrazirao bih Muhammeda Abduhua koji kaže da nas Uzvišeni Allah neće na Sudnjemu danu pitati kako su ashabi shvatali Kur’an, nego će nas pitati kako smo ga mi shvatali.
Želimo naglasiti da nam ni u kojem slučaju ne pada na pamet uzimanje suprotnog stava muslimanskom interpretativnom mišljenju. Naprotiv. Zalažemo se da se muslimanskoj tradiciji prilazi kritički i otvorenog uma.
Islamski kalendar[5]
Islamski kalendar je baziran na lunarnim mjesecima. Lunarni mjesec počinje kada se mladi mjesec doista ugleda na zapadnom nebu nakon zalaska sunca i traje do ponovnog viđenja slijedećeg mladog mjeseca koji označava početak drugog mjeseca. Takav mjesec traje 29 ili 30 dana. Da budemo precizniji takav mjesec tačno traje 29,531 dana. Iz ovoga proizilazi da je lunarna godina kraća za 11 dana od sunčeve (gregorijanski kalendar). Kada već spominjemo duljinu lunarnog mjeseca postavlja se pitanje: da li je moguće tačno odrediti, unaprijed, koliko će koji mjesec imati dana, 29 ili 30? Shodno praćenju i istraživanju ovoga pitanja, koje ima čak i hiljadugodišnju tradiciju, može se sa sigurnošću kazati da NE POSTOJI NIKAKAV ŠABLON po kojem bi unaprijed mogli kazati koji će lunarni mjesec imati koliko dana.[6] Kakve posljedice po islamski kalendar će imati ovaj fenomen vidjećemo u nastavku ovoga rada.
Kao početak računanja vremena je uzeta hidžra Muhammeda s.a.v.s. i njegovih sljedbenika iz Mekke u Medinu (622.godina po Isau a.s.). Taj datum je izabrao drugi halifa Omer ibn al-Hattab r.a., tokom svog hilafeta, smatrajući da je to najbitniji datum za ustanovljavanje Islama i za njegovo dalje širenje na sve četiri strane svijeta. Za prvi dan prve godine hidžretskog kalendara je uzet 1. muharrem. Iz ovoga proizilazi da su muslimani prije početka računanja vremena na ovakav način računali vrijeme onako kako su ga računali predislamski Arapi koji su imali više načina računanja vremena. Čak su pojedina plemena imala sama svoje kalendare. Iz ovog razloga postoji više mišljenja kojem datumu u gregorijanskom kalendaru je odgovarao 1. muharrem 1. godine poslije hidžre (p.h.). To je bio 18. april ili 18. maj 622.godine, odnosno 16. juli 622.godine.
Najraniji datum u hidžretskom kalendaru koji tačno korespondira nekom datumu u gregorijanskom kalendaru je 9. zu-l-hidždže 10. godine p.h., a to je bio 6. maj 632.godine, kada je Muhammed s.a.v.s. održao poznati govor na Arefatu tokom Oprosnog hadždža.
Računanje vremena i vrste mjeseci
S obzirom kako računamo vrijeme možemo razlikovati slijedeće vrste mjeseci
a) prirodni mjesec – on je vezan za kruženje Mjeseca oko Sunca i traje od mijene do mijene, odnosno od uštapa do uštapa.
b) računski mjesec – on ima 30 ili više ili manje dana. Na ovaj način su građena oba kalendara: julijanski i gregorijanski
c) prirodan mjesec – on je vezan za mlađak. Ako je vezan za mijenu onda se zove astronomski.
U vjerskim poslovima: 1) vršenje dužnosti hadždža, koji pada 9-10 zul-hidždžeta, 2) postu jednog mjeseca, koji pada 1-29 odn. 30 ramazana i 3) u iddetu žene upotrebljava se prirodan mjesec vezan za viđenje mlađaka koje se zbova na raznim mjestima Zemlje u različito doba. Zbog toga se ovakav kalendar zove lokalni (mehallijj) ili prorodni (hilalijj).[7]
Vidljivost mlađaka
Vidljivost mlađaka je usko vezana za njegov položaj u odnosu na Sunce. Imajući to u vidu razlikuju se tri vrste vidljivosti mlađaka:
a) astronomska
b) optička i
c) faktička vidljivost.
“Astronomska vidljivost je vremenaska razlika u zalasku Mjeseca i Sunca.” Ona može biti pozitivna, negativna i može imati nultu vrijednost. Pozitivna je u onome slučaju ukoliko Mjesec zalazi nakon zalaska Sunca. Negativna je u onom slučaju ukoliko Mjesec zalazi prije zalaska Sunca. Astronomska vidljivost Mjeseca je nula kada istovremeno zalaze i Sunce i Mjesec.
Optička vidljivost zavisi od dva uslova: a) debljine mjesečevog srpa i b) sferne udaljenosti Mjeseca od Sunca. Donja granica debljine mjesečevog srpa je 10″ lučnih sekundi, a donja granica sferne udaljenosti Mjeseca i Sunca jeste 11º stepeni. Sferna udaljenost Mjeseca od Sunca jeste ustvari ugao Mjesec-mjesto posmatranja mlađaka-Sunce (M-mp-S). Znači da je Mjesec nevidljiv sve dok taj ugao ne dostigne vrijednost 11º.
A da bi mjesečev srp dostigao debljinu od 10″ lučnih sekundi potrebno je 16 sati 32 minute, a to znači da će mjesečev srp moći vidjeti oštro oko 16 sati i 32 minute nakon mijene.
Ova dva uslova su uzajamna; što se povećava ugao M-mp-S to se povećava i debljina mjesečevog srpa.
Faktička vidljivost je prava vidljivost Mjeseca. Ona uključuje prethodne dvije, koje ne moraju biti dovoljne. Faktička vidljivost, nakon ispunjene prethodne dvije, zavisi i od meteoroloških faktora.[8]
U nastavku ćemo pokušati malo bolje pojasniti šta ovo znači.
Promatranje mjeseca sa aspekta nauke
Postoje brojne nesuglasice ili pogrešna razumijevanja koja se tiču viđenja mlađaka. Ovom prilikom ćemo ih pokušati razjasniti.[9]
Mogućnost viđenja (ru’jeh) mlađaka ovisi o njegovoj “starosti”. Njegova “starost” je ustvari vrijeme koje je proteklo od trenutka kada možemo govoriti o mladom mjesecu. Formiranje mlađaka zavisi od ugla koji čini Mjesec-mjesto promatranja-Sunce (sl. 1). Ali krenimo redom.
Zemlja se kreće oko Sunca, koje se nalazi u sredini, u eliptičnoj orbiti. Nešto slično je i sa Mjesecom koje se kreće oko Zemlje. Kada nastupi mladi mjesec onda se Sunce, Mjesec i Zemlja nađu u istoj liniji i ni tračak svjetlosti koja pada na Mjesec ne može doći do Zemlje. Tada je mjesec taman i za nas na Zemlji nevidljiv. (Podsjetimo se da vidimo samo one stvari koje su prethodno osvijetljene). Tek nakon 16,5 i više sati mladi mjesec se pomjera sa linije Sunce-Zemlja i obrazuje ugao koji uzrokuje da Mjesec bude vidljiv sa Zemlje jer se dio sunčevih zraka odbija o površinu Mjeseca.(vidi sliku 1.) Nemoguće je, golim okom, vidjeti mjesec prije 16. sata njegove “starosti”, odnosno 13. sata ako se koristimo dvogledom ili teleskopom[10]. U nekim godišnjim dobima mlađek se ne može vidjeti prije 24 sata svoje starosti. Da bi se formirao mlađak i da bi se mogao vidjeti sa Zemlje ovaj ugao mora nužno biti veći od 10 stepeni. (sl 1.)
Nekad je mlađak vrlo tanak, a nekad nešto naglašeniji. Prvi slučaj se dešava kada ga vidimo u periodu od 15-25 sata njegove “starosti” i tada se pojavljuje iznad horizonta u vrlo kratkom periodu. Tada je spomenuti ugao veoma mali (ali svakako veći od 10 stepeni). Na drugoj strani, mlađak je jače naglašen tj. njegov srp je znatno deblji, onda kada je viđen u period od 35-45 sata njegove starosti. Implicitno ovome, što je mlađak “stariji” to se i ugao (M-mp-S) povećava.(sl 1.)
Drugi veoma bitan faktor viđenja mlađaka jeste njegov položaj iznad horizonta. Ako je debljina mlađaka dovoljna, tj. ugao je veći od 10 stepeni, ali se ne nalazi iznad horizonta u to vrijeme kada njegova debljina dostiže dovoljnost za vidljivost – on nije vidljiv. Ovo se dešava kada se mlađak nalazi u južnoj hemisferi, gledano iz perspektive Bosne i Hercegovine, a to se dešava u jesen, tačnije u septembru i oktobru, i tada iz sjeverne hemisfere nije vidljiv, unatoč što su ispunjeni svi uslovi za optičku vidljivost.
Pored dovoljne debljine mjesečevog srpa i veličine ugla M-mp-S postoji još jedna vrlo bitna znanstvena činjenica. Ako je Mjesec vidljiv iz nekog mjesta na Zemlji, on se nužno mora bolje vidjeti u svakom mjestu koji se nalazi zapadno u odnosu na mjesto gdje je Mjesec viđen naravno imajući u vidu da je nebo čisto i bez smetnji za moguće viđenje Mjeseca. A sve ovo je vrlo logično, ako imamo u vidu da Sunce zalazi kasnije u svim mjestima koja se nalaze zapadno u odnosu na mjesto prvog viđenja mlađaka. Iz ovoga nužno slijedi da ona mjesta koja se nalaze istočno od mjesta gdje je prvi put viđen mlađak neće postiti dan koji slijedi, nego tek onaj sljedeći.
Ovdje postoji jedna, ako možemo tako reći, zamka. Ona je lahko rješiva ako zatražimo pomoć od nauke. Naime, radi se o tome da je moguće da se onome ko posmatra mjesec učini da ga je vidio a to ustvari bude nešto drugo. Proračuni za optičku vidljivost Mjeseca mogu pomoći i ukazati na ona područja Zemlje u kojima se treba očekivati viđenje Mjeseca.
Starost Mjeseca u vrijeme akšama Područje vidljivost mjeseca Oko 10 h istočna i jugoistočna Azija, Australija nemoguća Oko 16 h Bliski istok, Evropa Moguća Oko 30 h Sjeverna i Južna Amerika sigurna
Starost Mjeseca u vrijeme akšama Područje vidljivost mjeseca
Oko 10 h istočna i jugoistočna Azija, Australija nemoguća
Oko 16 h Bliski istok, Evropa Moguća
Oko 30 h Sjeverna i Južna Amerika sigurna
Iz ovoga se da vidjeti da bi se viđenje Mjeseca trebao očekivati u jednom dijelu Evrope i Bliskom istoku, kao i svim zapadnijim predjelima. U istočnoj i JI Aziji u vrijeme akšama mjesec nije moguće vidjeti. Evo još jednog primjera:
Pretpostavimo da čujemo da je mjesec viđen na Srednjem Istoku, i iste noći nekoliko sati poslije u Sjevernoj Americi, unatoč čistom horizontu on nije viđen. Ovo se suprostavlja znanstvenim činjenicama i govori nam da ono što je viđeno na Srednjem Istoku nije nikako mogao biti mlađak, već neko drugo nebesko tijelo, i sl.
Ovdje je bitno napomenuti da su uvijek na Zemlji u toku dva različita dana. Npr. nastupanjem akšama i viđenjem mlađaka muslimani u Moskvi su ušli u, recimo, mjesec muharrem, i kod njih je već 1420.godina, dok u isto vrijeme sunce u Sarajevu još nije zašlo i do svoga zalaska ima nešto manje od 2 sata. Muslimani u Sarajevu su još uvijek u posljednjem danu mjeseca zu-l-hidždžeta.
Da li je moguće tačno utvrditi početak mjeseca naučnim putem?
Imajući u vidu iznesene šerijatske i naučne stavove na postavljeno pitanje bi mogli odgovoriti i sa DA i sa NE. Sa DA ako ne bi postavljali pitanje sa aspekta interesovanja Islama, nego samo iz perspektive naučnog istraživanja. Naučnim metodama je moguće skoro do perfekcije izračunati sami početak mladog mjeseca. Odstupanja u smislu tačnosti kod svih korištenih metoda utvrđivanja nastupanja mladoga mjeseca nisu veća od dva minuta.
Međutim kada bi ovo pitanje postavi iz onog ugla koji se duboko tiče muslimana širom svijeta onda bi tražili da se ovo pitanje nešto detaljnije i jasnije postavi.
Kazali smo da postoje tri različita načina viđenja mlađaka. Stoga bi šerijatski pravnici trebali postaviti pitanje: koju od te tri vidljivosti (astronomsku, optičku ili faktičku) uzeti za početak hidžretskog mjeseca . Ovo i jeste ključno pitanje. u odgovoru na njega se krije riješenje problema koji upravo razmatramo. Ako bi se držali doslovnog teksta hadisa Muhammeda s.a.v.s. kojeg prenosi Ibn Omer r.a.: “ Ne postite dok ne vidite mladi mjesec (hilal), i ne prestajte postiti sve dok ga ponovo ne vidite” onda bi mogli kazati da se za početak hidžretskog mjeseca uzima faktička vidljivost. Međutim, ako ovome i drugim hadisima priđemo sa drugog aspekta gdje je najbitnije osvjedočenje početka hidžretskog mjeseca onda bi ostale dvije vidljivosti isto tako mogle biti polazište za označavanje početka novoga mjeseca. Bilo kako bilo opet se pred nas predmeće pitanje razumijevanja Poslanikovih s.a.v.s. riječi. Različita, ali ne i suprostavljenja razumijevanja su, kako bi to neki kazali – blagodat (misleći na razlike u mezhebima), ali mi postavljamo pitanje da li bi to isto bio slučaj sa ovim pitanjem.
Postoje tri vrste ljudi i isto toliko odgovora na postavljeno pitanje. Prvi kažu da se treba držati izričitog teksta hadisa i nauku u potpunosti isključiti u određivanju početka mjeseca Ramazana. Drugi se pozivaju na nauku pozivajući se na argumente koje koriste pravnici šafijske pravne škole. Treći traže rješenje u sintezi ova dva naizgled suprostavljena stava. Mi prihvatamo stav ovih trećih.
Naime, nećemo odstupiti od teksta hadisa Muhammeda s.a.v.s., a i nauku ćemo uzeti u obzir. Kako? Koristićemo se naučnim proračunima koji nam sa sigurnošću mogu ukazati na ona područja na Zemlji gdje bi se mlađak mogao vidjeti (imajući u vidu gore postavljene uvijete njegovog mogućeg viđenja), a kao početak mjeseca ćemo uzeti faktičku vidljivost što je u skladu sa tekstom hadisa. Smatramo da kategoričnost i isključivost stavova prvih dviju grupa ne mogu doprinijeti jedinstvu muslimana.
U čemu nam mogu pomoći proračuni o nastajanju mladog mjeseca
Gospodin Khalid Shaukat, kao i drugi muslimanski naučnici s čijim smo se tekstovima služili u obličavanju ovoga teksta ne isključuju nužnost posmatranja i viđenja mlađaka. Ali oni pozivaju da se današnja ulema (fakihi) informišu o, pored šerijatskih izvora, i sa onim šta nauka ima kazati o ovome pitanju. Do sada to uglavnom nije bio slučaj.
Danas su muslimanski astronomi u mogućnosti da, pomoću proračuna, izračunaju datume i ukažu na ona mjesta na Zemlji u kojima bi mjesec mogao biti viđen. Također, oni sa potpunom sigurnošću mogu utvrditi na kojim mjestima i kojeg datuma na Zemlji je nemoguće vidjeti mlađak. Npr. naučno se utvrdi da će mjesec biti u 16 satu svoje starosti onda kada bude nastupalo vrijeme akšam-namaza u Bosni i Hercegovini. Tada bi se trebalo očekivati viđenje mlađaka u Bosni ili na onome mjestu koje ima sličan položaj u odnosu na mlađak i Sunce kao što to ima Bosna i Hercegovina. Niko od naučnika ne može tvrditi da će mjesec biti sigurno viđen u BiH, nego će kazati da se očekuje da bude viđen. Te ako mjesec bude sa sigurnošću viđen onda će sva mjesta zapadno od Bosne morati vidjeti mlađak, a ona istočno nisu sigurno mogla vidjeti mlađak, kako je to već prethodno naglašeno.
Zaključak
Možda je riješenje ovoga pitanja upravo u hadisu gdje se navodi da je mekruh postiti posljednji dan šabana (jevmu-ššek). Pitao sam se zašto je to tako. Konsultirao nekoliko pravnih djela u potrazi za odgovorom ali nigdje nisam našao niti jedan logički dokaz za tako nešto. Hadis podstiče muslimane i istovremeno upozorava da ne budu onakvi kakvi baš danas jesu, inertni, slabo obrazovani, nezainteresirani. Muhammed s.a.v.s. je htio da se muslimani bave naukom, istraživanjem, ustanovljavanjem pravih činjenica. Navedimo bar nekoliko nauka koje moraju biti vrlo razvijene da bi muslimani mogli kvalitetno odgovoriti na ovo pitanje. To je prije svega nauka hadisa, jer kako znati za ovaj hadis ako nemammo razvijenu nauku hadisa. Zatim tu je pravna nauka koja će ustanoviti pravnu osnovu propisa koji se tiču viđenja mlađaka i početka mjeseca posta. Naravno ova druga ne može bez oštrog oka, a danas je to astronomija, fizika i matematika. Pa, na kraju krajeva dovoljno je navesti kur’anske ajete koji pozivaju čovjeka na posmatranje neba i nebeskih tijela, te ajete o Suncu i Mjesecu. Ovdje se takođe ustanovljava i etika, te sve ljudske djelatnosti koje se tiču informisanja i medija. Tradicionalni muslimanski šejhovi su ustanovili čitavu galeriju pravila o onima od kojih se može i od kojih se ne može primiti svjedočenje kada je u pitanju viđenje mlađaka. Ovo je dovljan dokaz da se ovome pitanju ima prići veoma ozbiljno. Stoga današnjoj ulemi, poznavaocima šerijatskog prava i hadisa, na jednoj i poznavaocima fizike, matematike i astronomije na drugoj strani, predstoji da zajedničkim snagama duboko promišljajući i razmišljajući o smislu kur’anskih ajeta i hadisa daju konačni odgovor na pitanje: Šta predstavlja početak hidžretskog mjeseca?
Za sami kraj ostavili smo odgovor na pitanje koje smo lično postavili gospodinu Khalidu Shaukatu: Šta je rješenje ovoga problema i da li će ono biti riješeno u bliskoj budućnosti? Khalid Shaukat nam je odgovorio: “Istinsko riješenje ovoga problema jeste da vođe shvate nauku o utvrđivanju početka mjeseca i da na osnovu tih informacija donesu odluku. Ako oni budu mogli (ili htjeli) razumijeti nauku o utvrđivanju početka mjeseca i malo imati povjerenja u naučne proračune, problem je riješen. Narod slijedi ono što njihove vođe odluče”. Da li je ovo doista riješenje ovoga problema, i šta je uopće riješenje ovoga problema, nadamo se da smo Vam uspjeli bar malo približiti ovim tekstom. Molimo dragoga Boga da otvori srce i prosvijetli um svim muslimanima.
Izvor:
Tekst pisan 1999. godine i objavljen u Mlađaku, listu studenata Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu.
[1]Kitabu el-fikhi ‘ala el-mezahibi el-erbeati, Kairo, 1936.godine, str. 432-437.; Ibn Hamam Kemaluddin, Fethu el-kadir li el-’adzizi el-fekir, Kairo, 1319.h.godine, str. 242-244.; Vehb ez-Zuhajli, El-fikhu el-islami, II tom, Daru-l-fikr, Damask, 1989.godine, str. 97-610.; Abdulgani el-Ganimi Ed-Dimešški el-Mejdani,El-lubab fi eš-šerhi el-kitab,; Ibn Rušd el-Kurtubi, Bidajetu el-mudztehid ve nihajetu el-muktesid,; Durejje el-’Ajtah, Fikhu el-ibadati ala el-mezhebi eš-Šafi’i,; Ibn Ammar eš-Šerenbilali, Meraki el-fellah, ; Muhammed Abdulhajj, En-Nafiu’ el-kebir,; Musa b. Ahmed, Zadu el-mustefti’,; Ibrahim b. Muhammed, Menaru es-sebil,; Malik b. Enes, El-Mudunetu el-kubra,; Abdulvehhab b. ‘Ali el-Bagdadi, Et-Telkin,; Muhammed b. Hasan eš-Šejbani, El-dzamiu’ es-sagir,; Meri’ b. Jusuf el-Keremi, Delilu et-talib,; Abdullah b. Ahmed el-Makdisi, ‘Umdetu el-fikhi,; Sadik b. Hasan, Er-revdatu en-nedijje,; Muhammed b. Ali, Ed-dureru el-behijje,;
* Napominjemo da sva korištena djela koja nemaju mjesto i godinu izdanja su korištena uz pomoć kompjuterskog softwarea gdje te informacije nisu date.
[2] Vehb ez-Zuhajli, El-fikhu el-islami, II tom, Daru-l-fikr, Damask, 1989.godine, str. 605.
[5] Ukoliko se čitaoci žele nešto opširnije informisati o islamskom kalendaru, te kalendaru koji su bili u upotrebi neposredno pred pojavu Muhammeda s.a.v.s., upućujemo na knjigu Enesa Kujundžića, Islamski kalendar i astronomija, El-Kalem, Sarajevo, 1991.godine.
[6] Naravno, ovakav zaključak ima mjesta samo ukoliko prihvatimo faktičku vidljivost mlađaka kao početak novog lunarnog mjeseca.
[7] Enes Kujudžić (priredio), Islamski kalendar i astronomija, El-Kalem, Sarajevo, 1991. godine, str. 125-126.
[9] Za najveći broj informacija i naučnih tvrdnji iznesenih u ovome tekstu zahvalni smo gospodinu Khalidu Shaukatu koji je zapažen naučni radnik na polju nauke i tehnike. Osim što je 7 godina studirao islamske znanosti (hadis, tefsir, fikh,…), kao muslimanski znanstvenik, stekao je specijalizacije u oblasti matematike, programiranja i astronomije. Istraživao je pravac kible, namaska vremena i mogućnost viđenja mlađaka. Već više od 20 godina brine se o takvimu za brojne zemlje širom svijeta (SAD, Kanada, Rusija, Indija, Pakistan,…) kao i o ustanovljavanju takvima za polarne predjele. Objavio je veliki broj članaka o ovoj temi u periodičnoj štampi muslimana Sjeverne Amerike. (www.moonsighting.com)
[10] Primjetna je razlika u određivanju perioda kada je mlađak prvi put moguće vidjeti i veličine ugla koji zatvara Mjesec-mjesto posmatranja-Sunce kod Muhameda Kantardžića (tekst Muhameda Kantardžića u knjizi Islamski kalendar i astronomija koju je priredio Enes Kujudžić) i Khalida Shauketa. Potrebno je naglasiti da je tekst Muhameda Kantardžića objavljen u Prilozima za orijentalnu filofogiju, broj III-IV/52-53., 1953.godine, a istraživanja Khalida Shaukata su znatno novijeg datuma.