Bosanska trakavica (Halil Senusija)
IslamBosna.ba – Kažu da haman sve pojave u ljudskom društvu mogu da se nađu već u obliku odnosa među životinjama. Euhaplorchis californiensis živi u području slanih jezera na obali Kalifornije.
Radi se o veoma interesantnom parazitu. Parazit kao odrastao živi u pticama ovog područja. Njegova jaja u ptičjem izmetu postaju poslastica puževima. U puževima se razvijaju larve, koje, nakon što sazriju, napuštaju puža i naseljavaju ribe po imenu kalifornijske zrakoperke. Ribe bivaju pojedene od strane ptica, gdje larve dobijaju mogućnost da se razviju u odraslog parazita i tada se ciklus ponavlja. Parazit može opstati samo kroz ovaj ciklus. Odrastao parazit se može razviti samo u pticama, a larva samo u pužu i ribi.
Gledajući unazad na stremljenje Bosne da se priključi proširenju Evropske Unije, krajnji bilans izgleda krajnje devastirajuće. Bosna prvih nekoliko godina nakon rata je barem ličila na državu. Privreda je počela da se oporavlja, nije bilo protesta niti štrajkova. Postepeno, stanje se pogoršavalo do neslućenih razmjera.
Bosna je krenula u pravcu pristupanja Evropskoj Uniji i bila je suočena s brojnim zahtjevima, koji možda donekle i imaju smisla, ali s ugrađenim Dejtonskim sporazumom njihovo zadovoljavanje postaje sizifovski posao koji iscrpljuje zemlju i daje priliku brojnim sitnim dušama, kojih u međuvremenu ne manjka na svim važnim pozicijama, da zemlju rasture do kraja.
Grubo gledano, jedini vidljivi napredak koji je Bosna ostvarila u svojoj povezanosti s EU jeste ukidanje viznog režima, koje je omogućilo Bosancima i Hercegovcima da posjete svoje rođake po Evropskoj Uniji ili da ju posjete kao turisti bez da moraju čekati kao stoka u redovima pred ambasadama ispunjenim arogantnim službenicima.
Međutim i ovaj prividni uspjeh je prije svega korist za EU, jer svaka posjeta u EU će uzrokovati trošenje, odnosno izvoz kapitala zarađenog u Bosni -u EU.
S druge strane, Bosna je morala otvoriti svoje tržište uvozu konkurentnih proizvoda, doprinoseći time uništenju vlastite privrede. Sličan poduhvat EU je prije par dana ostvarila u Kolumbiji. U predstojećoj “saradnji” Kolumbije i EU, Evropa, mada je poznata po tome da izvozi svoju tehnologiju, a uvozi sirovine, ovaj put je u ugovor progurala i uslov da joj se omogući izvoz evropskog mlijeka u Kolumbiju, što je već izazvalo socijalne nemire u toj zemlji i najavilo propadanje oko 500 000 seljaka koji su do sada živjeli od proizvodnje mlijeka.Korist od ovog sporazuma na kolumbijskoj strani će imati samo velike internacionalne korporacije.
Nekako u isto vrijeme eskalira i sukob sa Islandom. Jedna od posljedica globalnog zagrijavanja jeste i to da se jata skuša u sjevernom Atlantiku pomjeraju još sjevernije, krečući se prema hladnijoj vodi i pravo u ribarske mreže Islanđana. Još 2005. godine je Island uspijevao da ulovi jedva 4.200 tona skuše. Ove godine će ta cifra da se popne na 150.000 tona. Sa značajkom da te ribe bježe iz mreža evropskih kompanija.
Mudri Evropljani sada tvrde da oni zapravo posjeduju jata riba, bez obzira gdje se one nalazile, te prijete Islandu ekonomskim sankcijama, te blokadom pristupa Evropskoj Uniji ukoliko ne dozvoli evropskim ribolovcima ribolov u vlastitim vodama. Konkretnije se prijeti Islandu zabranom uvoza islandske ribe u EU, a izvoz ribe čini 75 % državnog izvoza Islanda. Island za sad obećava da se neće pognuti pred evropskim zahtjevima.
Čini se da nedostatak jednog ključnog igrača još uvijek sprječava Evropljane u dobitku ribe, a omogućava ulov pticama u Kaliforniji. Ime mu je Euhaplorchis californiensis, a na evropskom, odnosno bosanskom području mu možemo dati i neko alternativno ime.
Nakon što se larva, koja je izašla iz puža, zakači za riblje škrge, slijedeće što uradi jeste da se uputi prema mozgu ribe i sa tog mjesta počne manipulisati ponašanje ribe prema kljunu ptica. Ekolog Kevin Lafferty je ustanovio da se infestirane ribe ponašaju neuobičajeno i rizično, te da četiri puta češće dolaze na površinu nego zdrave ribe, čineći ih odličnim plijenom za ptice, stalne domaćine parazita. Na taj način ova trakavica sebi osigurava opstanak unutar svojih domaćina i to na njihov račun.
U islandskim “ribama” međutim, čini se da trakavica još uvijek nije dospjela do mozga. U bosanskim, čini se, da osim trakavičinih larvi u glavi ništa drugo i ne postoji.
Halil Senusija
