IslamBosna.ba – Vjerovatno je nama svima u BiH odavno jasno da je naša nesreća što imamo veoma loše i pakosne, a vrlo često i neprijateljski prema nama raspoložene komšije. Vjerujem da nije došlo do miješanja komšija ’92 i da se komšijama nije osladila kruška i jabuka u našem vrtu nikada ne bi bilo ono što je bilo. Mislili smo da će komšije nakon međunarodne intervencije, nakon priznavanja zločina i genocida, nakon haškog tribunala i kompletne međunarodne javnosti, koja je kroz različite rezolucije ukazala na poštovanje, ponajprije, bošnjačke žrtve, jer su Bošnjaci bili ti koji su bili meta jedne stravične ideje njihovih komšija, promijeniti svoju politiku, medije, ideje, lidere… Ali, malo šta se od toga desilo.
Hrvatska je pokazala i potvrdila visoke pretenzije za članstvo u EU što je značajno utjecalo na promjenu njene politike prema BiH, kada je predsjednik te zemlje nekoliko puta osudio svaki vid narušavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, i kada su Hrvati, kao obrazovan i kulturan narod, odlučili da se brinu o sebi i da svoju sudbinu preuzimaju u svoje ruke bez da svoju energiju troše na komšiluk. Iskazali su na razne načine da im je dovoljno zemlje onoliko koliko imaju. Šta se krije iza Pelješkog mosta, ne znamo. Ono što znamo jeste da se taj projekat spominje pred izbore i nakon toga se o njemu i ne priča. Naravno, Hrvatska će još puno mudrovati dok njen suficit u trgovinskim relacijama sa BiH iz godine u godinu raste na štetu komšija. Zašto da se buni kada sve ide kao po loju?!
Što se tiče našeg istočnog susjeda Srbije, stvari se nikako nisu promijenile. Da, preko tv ekrana nam se šalju poruke ljubavi, milosti, „razumevanja“, ali ujedno i glas kritike što iste te parole ne dolaze od strane Sarajeva. Međutim, na terenu je stvar totalno drugačija. Isticanje entiteta RS kao države, međudržavna saradnja na relaciji Beograd – Banja Luka, hapšenje naših državljana, tajne optužnice protiv bivših funkcionera države BiH… I da nije Žena u crnom, Nataše Kandić i još nekih malobrojnih zaista bi bilo pravo remek-djelo pronaći svijetlu tačku u toj susjednoj zemlji i njihovom odnosu prema nama. Posljednja dešavanja u Sandžaku, gdje je srpska obavještajna služba, instalirajući Zilkića na čelo neke srpske Islamske zajednice, podijelila jedan narod u cjelini kako bi suvereno vladala tim područjem i tim narodom koji svakim danom sve više nastanjuje Sarajevo i napušta Novi Pazar. Iako, da podsjetim, zakon o vjerama Srbije nalaže samo jednu Islamsku zajednicu, a oni su priznali obje.
19. maja, dolazio je potpredsjednik SAD-a Joseph Biden u službenu posjetu BiH. Odavno oči nisu bile jače uprte u nekog zvaničnika kao što su bile uprte u njega. Naravno, radi se o dobrom prijatelju
Harisa Silajdžića, o osobi koja je bila pobornik američke intervencije protiv Srbije, koji je zagovarao ukidanje embarga na oružje Armiji BiH i čovjek koji nikada do sada nije podržao bilo kakvu srbijansku ideju na Balkanu. Jedan od prvih koji je podržao nezavisnost Kosova i koji se u srbijanskim medijima spominje kao „glavni muslimanski lobista”. Srbijanski zvaničnici i zvaničnici srpskog naroda u BiH ne mogu govoriti o Biden-u ružnim govorom, ali je panika pred njegov dolazak bila vidno prisutna. Bošnjaci ne bi trebali puno očekivati da se ne bi razočarali kao što su se razočarali u Christiana Schwarz-Schillinga koji je kao ministar u vladi Njemačke za vrijeme agresije na našu zemlju podnio ostavku u znak protesta protiv onoga što se dešava u BiH i što velike sile ništa ne poduzimaju. Nakon što je imao mogućnosti da lično ispravi grešku svojih pretpostavljenih iz prošlosti on je dovršio ono što su oni počeli. Kraj je školske godine pa se bojim da i Biden ne dođe na popravni ispit za ono što je nekada radio.
Potpomognuti i podržani od strane Srbije na čelu sa kvazi-intelelektualcem i kvazi-analitičarem izvjesnim Darkom Trifunovićem koji je svojim pljuvanjem po genocidu u BiH i svojim četničkim „opredjelenjem“ dobio jedno posebno mjesto na fakultetu na kojem predaje, u srbijanskim medijima i naravno u Ćosićevskoj ideološkoj akademiji. On je za banjalučki Fokus izjavio da će Biden iznenaditi mnoge, pogotovo bošnjačke političare, kada im saopći da centralizirana BiH ne dolazi u obzir i da RS ostaje po svaku „cenu“. Naravno, mi u BiH se ništa ne iznenađujemo u zadnje vrijeme, ali ono što kvazi analitirač navodi jeste utjeha Srbima i još jedno mazanje očiju svome narodu da je „ceo svet uz njih“, upravo kao što je Milošević radio kada je slao svoje vojnike u rat. Trifunović kaže: „Oni, koji se nadaju da će centralizacija BiH biti ključna tema razgovora američkog potpredsjednika sa zvaničnicima BiH, grdno će se razočarati. Diplomatski izvori, bliski Vašingtonu, tvrde da će ključna riječ biti federalizacija.“ Zaista smiješan komentar! S vremena na vrijeme nas ovaj mladoliki dečko sa pročetničkim opredjeljenjem često zna nasmijati, a nekada, zajedno sa svojim kolegama Esadom Hećimovićem i Dževadom Galijaševićem, i šokirati lažima, optužbama i klevetama na račun Bošnjaka i njihove navodne uloge u međunarodnom terorizmu.
Ovo sve što on i njegovi uposlenici govore mogli bi nazvati običnim „laprdanjem“, ali ono što 
dotični nakon ovih neutemeljenih i potpuno praznih izjava kaže nije ni malo bezazleno, niti bezopasno. Na pitanje: Srpske i hrvatske nevladine organizacije najavljuju mirne proteste i konferenciju o diskriminaciji nebošnjaka u BiH i to baš na dan Bajdenove posjete. Mislite li da će osnovna poruka tih protesta doći do Bajdena? Trifunović odgovara: “Nije konačni cilj da to dođe do Bajdena, već da se i međunarodnoj zajednici i samim Bošnjacima, jasno kaže da ovako više ne može. Kad kažem Bošnjacima, ne mislim na cijeli bošnjački narod, među kojima ima izuzetno poštenih i realnih ljudi, proevropski orijentisanih, već prvenstveno na vladajuću nomenklaturu koja BiH vuče u propast. Zato smo i odlučili da u Sarajevu 19. maja, na dan posjete Džozefa Bajdena, organizujemo konferenciju o diskriminaciji nebošnjaka. Istovremeno, širom Republike Srpske i Federacije BiH ljudi dobre volje izaći će na ulice i trgove gradova i zapaliti svijeće svim žrtvama muslimanskog terora u BiH, a istovremeno će iskazati i veliko nezadovoljstvo zbog ignorisanja brojnih zločina, počinjenih nad srpskim i hrvatskim narodom. Bošnjačka politička elita i dalje istrajava u namjeri da dokaže sve zločine, koji su se desili nad njihovim narodom. Niko im to ne uzima za zlo, ali im zamjerimo što negiraju i zatvaraju oči pred činjenicom da su stradala i druga dva naroda, da postoje i srpske i hrvatske žrtve u BiH.”
Ovakve izjave jednog srbijanskog “repa” očito da žele izazvati nešto više od običnih tenzija. Okupljanje Srba i Hrvata protiv Bošnjaka neće donijeti osim incidenata na ulicama BiH, a to je sigurno cilj. Vjerovatno je Trifunović, kao savjetnik i analitirač, obrazložio svojoj braći srbima da je njihovo okupljanje korisno za vršenje pritiska na Biden-a, što je van svake pameti. I nije im rekao ono što se krije iza ovih protesta i konferencija; dizanje tenzija pred odlučujuće pregovore o Ustavu, gdje će po svemu sudeći Trifunovićeve analize ponovo biti dobar priručnik za viceve. On ovakvim prijedlozima i huškanjem masa izaziva javne nerede i sukobljavanja ljudi koji treba da žive zajedno u ovoj zemlji. Da su ovakve izjave u stvarnosti neistinite dovoljno je da ode u Srebrenicu, Bratunac, Prijedor, Banjaluku… i da vidi šta je učinila “bošnjačka dominacija nad srbima”.
Đorđe Balašević prepričava jedan svoj dijalog sa nekim starijim čovjekom koji mu je rekao: Znaš li ti da su crkve u Amsterdamu i Veneciji nekoliko dana zvonile u čast naše pobjede na Kosovu? Đorđe mu je odgovorio: “Vjerovatno je i tada TV Srbije slala vijesti u svjet, objektivno!” Ove me riječi uvijek podsjete na naivnost običnog čovjeka kome Trifunović i njemu slični pričaju bajke u koje on povjeruje, obećaju mu kule i gradove, upozori ga na mudžahedine i Al-Kaidu i tako ga motivira da mrzi svoga komšiju, izaziva sukobe, a kada treba i ubija i kolje. Ako Srbi misle da će političkom manipulacijom Milorada Dodika, medijskim manipulacijama Trifunovića & co, te 
raznim montiranim procesima protiv rukodovodstva republike BiH kako bi pokazali običnom čovjeku da ima i neka Srpska Srebrenica, da su istim intenzitetom klali i jedni i drugi, da Srbi nisu bili zločinci… dobiti diplomatske i svake druge ratove, žestoko se varaju. Srbi su 1945. imali Jugoslaviju, pa su zbog svojih manipulatora u svim sferama društva ostali i bez Jugoslavije, bez Kosova, bez Slovenije i Hrvatske, i bez BiH. Bjesni zbog takvog poraza žele po svaku cijenu nauditi onima koji su ih u njihovom krvoločnom cilju omeli.
Tako će biti i dalje. Trifunović neka truje svoj narod, a mi ćemo kao i uvijek tom narodu ponuditi ruku spasa, suživot i toleranciju koju su imali od vremena kako postojimo. Jer, dobro kaže jedna poslovica: “Čovjek daje ono što ima.” Jedino što nas rastužuje i što nas ljuti jeste kada komšije huškaju naše ukućane protiv nas i dodatno nam zagorčavaju život. Da ih nije ili da se tako ne ponašaju puno bi nam ljepše bilo živjeti u jednoj kući. To znači da moramo čekati da komšije shvate da smo mi druga kuća, da nikada nećemo prodati ono gdje živimo, da nas prihvate onakve kakvi smo i da nas konačno ostave na miru, jer, tada nam je najbolje! Isto tako, naši ukućani treba da shvate da je njima najbolje u svojoj kući, da su na drugim mjestima uvijek stranci.
Piše: Nazif Horozović
nazif@islambosna.ba