Šejha je jedna od najznačajnijih učenjaka u islamskom svijetu i prema Royal Islamic Strategic Studies Centre, na listi najuticajnijih muslimana na svijetu zauzima 24 mjesto. Šejhinu slike je nemoguće pronaći, jer se nikada nigdje nije objavila.
U vrijeme kada su okupljanja islamskog karaktera morala biti tajna u Siriji, Šejha je već uveliko radila na širenju škole i njenog uticaja na društvo. Pokret je okupljao žene iz svih slojeva sirijskog društva, od siromašnih djevojčica koje su na osnovu svoga uspjeha bile izabrane u pokret, do supruga državnih funkcionera, preko kojih se uticaj škole širio na visoke slojeve društva. Pokret slijedi pravnu misao Imama Šafije, a baziran je na sufijskoj tradicionalnoj školi. S tim se u vezu dovode obilježja kojima se označava pripadnost pokretu, kao i stepenu do kojeg se došlo. Primjerice, neke od žena nose duge crne kapute, neke vežu mahramu odredjene boje oko vrata i slično. Studentice navode kako bi na početku nosile bijele mahrame, nakon određenog napredovanja u studijama ta boja bi se promijenila u mornarsko-plavu, dok bi pri značajnom napredovanju boja kojom se obilježavala pripadnost pokretu bila crna.
Statistike navode kako je najmanje 70 žena iz pokreta el-Qubejsijat koje znaju 6 osnovnih zbirki hadisa napamet. O hafizama Kur’ana se ne govori, mada se smatra da sve
ili velika većina zna Kur’an napamet. Studentice također poznaju islamsko pravo i druge grane islamske nauke kako ne bi, po navodima nekih, ostavile imalo mjesta za bilo čiji uticaj ili nametanje kada je Islam u pitanju. U Damasku postoje cijela naselja, gdje se u restoranima ne toči alkohol, gdje je hidzab stvar odanosti Bogu, a ne tradicija, gdje su žene muslimanke uticajne, imućne i ugledne – kao plod rada el-Qubejsijat pokreta. Podršku ovom pokretu pružili su veliki alimi i učenjaci Sirije, među kojima su šejh Ahmed Kuftaro i šejh Said Ramadan el Buti.
Mreža škola el-Qubejsijat pokreta iznjedrila je veliki broj učenih žena na polju islamske nauke, koje djeluju u Jordanu, Kuvajtu i Libanonu, mada je centar i sjedište u Damasku. Veliki uspjeh Šejhe Munire je djelovanje u okolnostima kada su sunijska nauka i pravac bile ograničene, ako ne i potpuno zabranjene i kada je država obavezivala stanovništvo na učenje pravca političke Baath partije, koja danas uništava cijelu Siriju i ubija nevino sirijsko stanovništvo.
Od početka političkih promjena u arapskom svijetu i pojave “Arapskog proljeća”, jedino što se moglo čuti jeste da pokret šejhe Munire ne gubi na snazi niti uticaju. Nažalost, ne znamo stanje Šejhe niti njenih učenica danas, te u svojim dovama molimo Uzvišenog Gospodara da počasti ove odabrane ljude i blagoslovljenu Siriju što skorijom slobodom.
Leila Anwar
(hungryforinspirationblogspotcom)