Legenda cecenskog otpora: Hattab

Bio je jedan od onih koji je ratovao tamo gdje su se drugi predavali, koji je pomagao potlačene kada su ih svi ostavili i pobjegli, koji se je borio bez ikakve želje za novcem i slavom, na tom putu bio je ranjavan nekoliko puta, mladost je proveo u afganistanskim, tadžikistanskim i kavkaskim planinama, brdima i šumama, ali bio je istrajan na svome putu, putu koji je završio šehadetom i InšaAllah Džennetom.

Njegovi dani su bili na Allahovom putu i njegove noći su bile na Allahovom putu i njegov kraj je bio na Allahovom putu, a zaista nema ljepšeg kraja od onoga na Allahovom putu.

Njegovo ime je Samir Sa­leh Abdullah Al­-Suwailem, a u historiji Islama ostaće poznat kao Hattab, vođa čečenskih mudžahida na ovom svijetu i predvodnik čečenske karavane šehida, čije ime je izazivalo jezu među ruskim vojnicima, kojima se od njegovog imena ledio dah i Allahova zemlja u bježanju postajala tijesna.

U vremenu kada je islamski ummet napadnut sa svih strana, u vremenu kada su mnogi sagnuli glavu pred neprijateljima islama, kada se mudžahidi diljem svijeta protjeruju, ubijaju, omalovažavaju, sakate, zlostavljaju od strane ljudi koji sebe smatraju muslimanima, kada su se neprijatelji oko nas okupili kao gladni vukovi,a mi se ponašamo kao mulj koji nosi voda-on će ostati zapamćen kao onaj koji nikad nije pokleknuo pred kjafirom, koji se borio protiv njih imetkom svojim i životom, na tom putu osvićao i na tom putu dočekivao noć, na tom putu gladovao, mrzao se, patio, bivao na stalnom oprezu.

Ostaće zapamćen kao ponosan-dok su drugi pogibali glavu, ostaće zapamćen kao heroj-u vremenu kukavica, ostaće zapamćen kao mudžahid  u vremenu izdajica i murteda. Pisati o njemu se može danima, o njegovoj ljudskosti, islamijetu i herojstvima, a ovom prilikom ćemo navesti govor njegovog brata o njemu i o razlozima njegovog dolaska u Čečeniju.

Živjeće u našim srcima vječno

"Jedna čečenska starica inspirirala je Hattaba da se bori u Čečeniji" kaže nam Mansour Al-Suwailem, stariji brat jednog od napoznatijih čečenskih mudžahida Hattaba.

Samir tj, Hattab, rođen je u Araru, na sjeveru Saudijske Arabije 1969. godine. Bio je briljantan student, a za razliku od ostalih članova familije, bio je puno zainteresiran za islamsku historiju i za islamsko učenje. Bio je veoma impresioniran sa životopisom drugoga halife Omera ibn Hattaba te je uzeo za sebe nadimak Hattab.Poslije srednje škole pridružio se kursu koji je predvodila firma Aramco i planirao je da nastavi svoje studije u SAD-u.Mensur nije mogao navesti neke specifične razloge zašto se Hattab predomislio u vezi svojih studija i zašto se otišao u Afganistan. U Afganistan je otišao 1987 i pridružio se borbi Afganistanaca protiv ruskog okupatora, a tada je imao 17 godina.

Mansour nam dalje opisuje kako je Hattab došao na ideju da ide u Čečeniju.Gledajući neku emisiju na afganistanskoj TV koja je govorila o Čečenima, vidio je nekoliko čečenskih mudžahidskih grupa koji su oko glava nosili trake na kojima je bili ispisano "La illahe illallah, Muhammedun resulullah". Oni su uzvikivali tekbire. Tada se je zainteresovao za Čečene i odlučio je da ode u Čečeniju te da vidi šta se tamo stvarno događa. Ali nije ni znao gdje je Čečenija, te je njegov put do tamo bio ispunjen mnogim poteškoćama i dugo je trajao.

Uspio je da dođe u Čečeniju gdje je uspio da uđe kao tv reporter, gdje je pričao sa ljudima i ispitivao njihove stavove i stajališta, posebno ona o džihadu. Njegovo poznavanje arapskog,ruskog, engleskog i Paštu jezika, pomoglo mu je da stupi u kontakt sa različitim profilima ljudi. Na tom svome putovanju susreo je i Ĺ amila Basajeva.

U to vrijeme susreo je jednu staru čečensku nenu koja ga je uvjeravala u potrebu džihada protiv Rusa. Ona mu je rekla u povjerenju:"Želimo da nas ostave na miru tako da se možemo vratiti islamu i biti slobodni u svojoj vjeri." Kada ju je upitao kako će ona da pomogne džihad protiv Rusa, ona mu je odgovorila da od imetka ima jedino jednu jaknu (jer je siromašna) i ona će je pokloniti na Allahovom putu.

Mensur kaže da je njegov brat plakao poslije toga sve dok  "mu brada nije bila mokra od suza", i ovaj sastanak je bio prekretnica u njegovom životu. Nakon toga je počeo svoj ratnički put u Čečeniji, a sve ostalo je legenda. Priča o njegovoj neustrašivosti, o svim akcijama koje je vodio i u kojima je učestvovao, o njegovoj ljubavi prema islamu i svojim čečenskim suborcima, je druga i vrlo duga priča.

Mensur dalje kaže: "Njegove akcije su bile zasnovane na snažnim principima koje je izvlačio iz Kurana i Sunneta. Oni se mogu sažeti u sljedeće: ciljevi džihada trebaju biti da se uspostavi Allahov zakon, nema pregovaranja sa neprijateljima, a borba se ne smije prekinuti sve dok neprijateljska prijetnja ne bude u potpunosti otklonjena, džihad ne ovisi o ličnosti lidera, a liderstvo ne znači neki povlašteni i ugodni položaj, jedinstvo je neophodno da bi se uspješno borili protiv Rusa. Takođe je preporučivao lijepo ophođenje sa civilima i zabranjivao je njihovo maltretiranje.

Samir je tražio šehadet . Nije ga postigao u Afganistanu, pa je otišao u Tadžikistan. A kada ga nije ni tamo postigao, došao je u Čečeniju, gdje ga je Allah s.w.t nagradio sa njim" završava njegov brat sa ponosom.

A kako drugo završiti ovu priču nego Allahovim riječima:

" Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju-nisu ništa izmjenili, da Allah nagradi iskrene za njihovu iskrenost, a da, ako hoće, stavi na muke licemjere ili da im oprosti, Allah zaista prašta i samilostan je.." (Al Ahzab 23,24)

"Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za džennet koji će im dati-oni će se na Allahovom putu boriti, pa ubijati i ginuti.On im je zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kuranu-a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste sa Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh." (Tevba 111)

Izvor: KC

Priredio CrniLeptir