Razlog nadijevanja sure ovim imenom i druga imena jeste da je ova sura nazvana surom El-Hudžurat jer Svevišnji Allah njome odgaja one koji su dozivali Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ispred soba, kuća (hudžurat) njegovih supruga, čime su uznemiravali Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegove supruge. Pojedini komentatori Kur’ana spominju da se ova sura još naziva „Sura ahlaka i adaba“. (Et-tefsirul-munir od Zuhajlija, 26/211.)
Posebnost ove sure
Pet njenih ajeta otpočinje riječima: „O, vjernici!“ i to kada je riječ o:
● pokornosti Allahu i Njegovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem,
● uvažavanju i poštivanju Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem,
● provjeravanju vijesti koje se prenose i šire,
● zabrani ismijavanja s ljudima i
● zabrani lošeg mišljenja o ljudima, uhođenja i ogovaranja.
Sadržaj sure
Pored spomenutog, ova sura govori još o: načinu kako suzbiti i riješiti postojeći sukob i spor među vjernicima, pojašnjava kakva to veza postoji među vjernicima i kako je trebaju čuvati, ne smiju je kidati ismijavajući i omalovažavajući jedni druge, izdižući se jedni iznad drugih jer –kako dalje govori- svi ljudi su jednaki, nema razlike među njima kod Allaha, subhanehu ve te’ala, osim po bogobojaznosti, dobrim djelima i plemenitom moralu. I sura završava govorom o arapima, pravi razliku između imana i islama, spominje osobine potpunog vjernika (iman u Allaha i Njegovog poslanika i borba na Allahovom putu imetkom i životom), kori prigovaranje Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na islamu, i napominje sve da Allah, subhanehu ve te’ala, poznaje gajb nebesa i zemlje, da Allah dobro vidi sve što mi radimo. Sura El-Hudžurat govori o svemu ovome i sve ovo smo spomenuli da bismo podstaknuli vjernike da izučavaju ovu suru u cijelosti, a ovom prilikom mi ćemo kratko prokomentarisati početak ove plemenite sure koja govori o edebu, lijepom ponašanju prema Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Svevišnji Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja:
1. „O vjernici, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna.“ Allah, subhanehu ve te’ala, otpočeo je ovaj ajet s pozivom vjernika, riječima: „O, vjernici“, želeći im privući pažnju, ukazati im na bitnost onoga što dolazi. Tako na bitnost propisa koji dolazi ukazuje: dozivanje „O“, a zatim dozivanje vjernika, ljudi koji kod sebe imaju iman. Njima se upućuju ove riječi, pa stoga sprovođenje propisa koji dolazi od dijelova je imana i utiče na njegovo povećanje, dok njegovo zapostavljanje utiče na smanjivanje imana. Ibnu Mes’ud, radijallahu ‘anh, rekao je: „Kada čuješ da Allah kaže: ‘O, vjernici!’, tada dobro slušaj, jer nakon tih riječi ili se naređuje dobro ili se zabranjuje zlo.“ (Tefsir Ibni Ebi Hatim, 1/196.)
Značenje ajeta: O, vjernici, koji ste povjerovali u Allaha i Njegovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svojim srcima i jezicima, i to vjerovanje dokazali i svojim djelima, ne iznosite svoje mišljenje, ne presuđujte, ne govorite i ne činite ništa, prije nego što Allah i Njegov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, presude, ne činite ništa od toga prije nego što čujete Allahov govor i govor Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o tome, ustegnite se od svoga mišljenja, svoje presude, svojih riječi i svojih djela koji nisu zasnovani na Allahovim riječima i riječima ili djelima Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, inače ćete unositi novine u vjeru. Bojte se Allaha po pitanju svih svojih riječi i svojih postupaka, tako što ćete govoriti i raditi samo ono što vam je naređeno i ostaviti ono što vam je zabranjeno. Ovako postupajte, jer, uistinu Svevišnji Allah je Es-Semi’u, Onaj Koji sve čuje pa tako čuje sve vaše riječi čak i kada se sašaptavate, pa čak i ono što vaše grudi kriju i Allah, subhanehu ve te’ala, je El-‘Alim, Onaj Koji sve zna pa zna i za sve vaše postupke koje činite i čak zna vaše namjere na koje se odlučujete.
Povod objave ajeta: Imam Buharija u svome Sahihu (4367) bilježi slučaj povodom kojeg je objavljen ovaj ajet. Abdullah b. Ez-Zubejr, radijallahu ‘anh, rekao je: „Delegacija iz plemena Temim došla je Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa je Ebu Bekr, radijallahu ‘anh, rekao: ‘Odredi im za vođu El-Ka’ka’a b. Ma’beda’, a Omer, radijallahu ‘anh, rekao je: ‘Ne, već im odredi El-‘Akre’u b. Habisa’. Ebu Bekr, radijallahu ‘anh, reče Omeru: ‘Ovim riječima nisi ništa drugo želio do da mi se suprostaviš’. Omer, radijallahu ‘anh, uzvrati: ‘Nisam ti se mislio suprostavljati’. Počeše se raspravljati i podigoše pri tome svoje glasove pa se povodom toga objavi: ‘O vjernici, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna.’“
Zaključak: Vjernik i vjernica ne smiju imati svoj stav, ne smiju ništa govoriti o vjeri i činiti u vjeri sve dok ne potraže dokaz za isto u Allahovim riječima i riječima ili djelima Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Niko ne smije unositi novine u vjeru i propisivati ono što Allah, subhanehu ve te’ala, nije dozvolio.
Svevišnji Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja:
2. „O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primjetite.“
Značenje ajeta: Ponovo Allah, subhanehu ve te’ala, doziva vjernike i traži od njih da pokažu svoj iman radeći po Njegovim, subhanehu ve te’ala, propisima. Traži od njih da ne dižu svoj glas iznad Vjerovjesnikovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, glasa kada razgovaraju s njim jer se u tome ogleda njihovo poštivanje i uvažavanje Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Također, Svevišnji Allah traži od vjernika da ne dižu svoj glas kada dozivaju Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i da ga ne dozivaju kao što jedni druge dozivaju po svojim imenima već da ga dozivaju po vjerovjesništvu ili poslanstvu. Traži od njih da naprave razliku između Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i ostalih ljudi prilikom dozivanja i razgovora kao
što je i Allah, subhanehu ve te’ala, napravio razliku između Svoga Poslanika i drugih ljudi po pitanju poslanstva i vjerovjesništva, po pitanju obaveznosti vjerovanja u njega, obaveznosti iskazivanja ljubavi prema njemu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pokoravanja njemu i slijeđenja njega, Allahovog Poslanika. Svi ovi ajeti podstiču vjernike na poseban edeb-odnos i ponašanje prema Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i Allah, subhanehu ve te’ala, podstiče vjernike na ovakav odnos prema Svome vjerovjesniku iz ljubavi prema njemu ali i iz ljubavi prema vjernicima koji su istinski povjerovali u Allaha, subhanehu ve te’ala. To zato jer nepriličan odnos prema Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, iznošenje svoga mišljenja ne vodeći računa je li Allah zadovoljan time i je li Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zadovoljan time, izdizanje glasa iznad Vjerovjesnikovog glasa prilikom razgovora s njim u njegovo vrijeme ili izdizanje svoga glasa i svoga mišljenja iznad riječi i djela Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u naše vrijeme, dozivanje imenom Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mimo vjerovjesništva i poslanstva u njegovo vrijeme, predstavljalo je nepoštivanje, omalovažavanje Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i prijestup zbog kojeg bi dobra djela mogla biti poništena a da to –oni koji čine slične postupke- i ne primjete, ne osjete. Stoga, oni koji danas prilikom govora o Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upotrebljavaju za njega riječ „prorok“ –Allah nas sačuvao takvih izjava- trebali bi dobro razmisliti o ovim Allahovim, subhanehu ve te’ala, riječima.
Zaključak: Pošto je Allah, subhanehu ve te’ala, uzeo Sebi Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i među nama nije ostao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da razgovaramo s njim i da ga dozivamo pa da pri tome stišamo svoje glasove, na nama je obaveza da kada se pred nama spomene Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ili se spomene njegov hadis, njegove riječi, da iskažemo svoje poštovanje prema tim riječima, da ih uvažavamo i radimo po njima, a ne da se smijemo, dižemo svoj glas kada nam se citiraju hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, izdižemo svoje mišljenje iznad njegovih hadisa ostavljajući ih po strani i –na taj način- omalovažavajući ih. Postupimo li tako –Allah nas sačuvao toga- bojati se da nam se djela ne ponište, a da mi to i ne osjetimo.
Svevišnji Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja:
3. „One koji utišaju glasove svoje pred Allahovim poslanikom – a to su oni čija je srca Allah prekalio u čestitosti – čeka oprost i nagrada velika.“
Značenje ajeta: Oni koji se odazovu ovim Allahovim, subhanehu ve te’ala, naredbama, dokažu još jednom svoj iman-vjeru u Uzvišenog Allaha i sve ono što dolazi od Njega, subhaneh, stišaju svoj glas kada razgovaraju s Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ili kada čuju njegov hadis kažu: „Čujemo se i pokoravamo“; Allah, subhanehu ve te’ala, srca takvih je očistio, nastanio u njima bogobojaznost, odnosno ljubav prema pokornosti i prezir prema grijehu na dunjaluku, a na Ahiretu podarit će im Svoj oprost, oprostit će im grijehe i otklonuti ih od njih a zatim će ih za njihova dobra djela obilno nagraditi uvodeći ih u Džennet, Kuću bogobojaznih, Allaha molimo da nas učini od njih.
Povod ajeta: Imam Buharija (3613, 4846) bilježi od Enesa b. Malika, radijallahu ‘anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, tražio Sabita b. Kajsa, radijallahu ‘anh, ali ga nigdje nije mogao naći, pa mu je jedan čovjek rekao: „Allahov Poslaniče, ja ću ti donijeti vijest o njemu.“ Otišao je i našao ga kako sjedi u svojoj kući pognute glave. Upitao ga je: „Šta ti je?“ Odgovorio je: „Zlo.“ On je bio dizao svoj glas (imao je prodoran glas) iznad Vjerovjesnikovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, glasa pa je mislio da su njegova djela propala i da je on od stanovnika Vatre. Čovjek se vratio Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i obavijestio ga da je on rekao tako i tako. Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao je ovome: „Idi i reci mu: ‘Uistinu, ti nisi od stanovnika Vatre, već si od stanovnika Dženneta.’“ Ibnu Džerir, rahmetullahi ‘alejh, bilježi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pozvao Sabita b. Kajsa, radijallahu ‘anh, i upitao ga: „Zar nisi zadovoljan da živiš dostojnim životom, preseliš kao šehid i uđeš u Džennet?“ Rekao je: „Zadovoljan sam. Nikada više neću dići svoj glas iznad Vjerovjesnikovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, glasa“, pa je Allah, subhanehu ve te’ala, objavio riječi: ‘One koji utišaju glasove svoje pred Allahovim poslanikom – a to su oni čija je srca Allah prekalio u čestitosti – čeka oprost i nagrada velika.’“
Zaključak: Oni do kojih dopru riječi Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, trebaju im se pokoriti drage duše, ne smiju izdizati svoj glas iznad riječi Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao i oni koji se nađu u mesdžidu Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ne trebaju dizati svoje glasove osim ako to potreba bude zahtijevala, poput predavanja, hutbe, ezana i ikameta.
Svevišnji Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja:
4. „Doista, većina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna.“
Značenje ajeta: Doista, oni koji te dozivaju svana, ispred tvojih kuća u vrijeme odmora i dižu svoje glasove pri tome, mnogi od njih nemaju pameti, ne znaju kako treba postupati prema tebi, nemaju poštovanja prema tebi Allahov Poslaniče.
Povod objave ajeta: Zejd b. Erkam kaže: „Došli su neki arapi ispred soba Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i stali ga glasno dozivati: ‘O, Muhammede! O, Muhammede!’ Pa je Svevišnji Allah objavio ovaj ajet.
Svevišnji Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja:
5. „A da su se oni strpjeli dok im ti sam izađeš, bilo bi im bolje, a Allah prašta i samilostan je.“
Značenje ajeta: A da su se oni strpjeli i sačekali dok ti izađeš iz kuće to bi im bilo bolje kod Allaha, subhanehu ve te’ala, strpljenje bi im bilo bolje od požurivanja, jer bi se tim njihovim strpljenjem pokazao edeb prema tebi Vjerovjesniče, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ali, i pored toga, Svevišnji Allah je mnogo milostiv, mnogo prašta, pa ih samo kori za njihov postupak i ne kažnjava ih brzom kaznom.
Allaha Uzvišenog molimo da nas pomogne u izučavanju i primjeni Njegove knjige i Sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Neka je svaka hvala Allahu, subhanehu ve te’ala, na početku i na kraju i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, njegovu porodicu i sve ashabe.