Put u slobodu pretvorio se u put smrti za 200 Bošnjaka i Hrvata

Preživjeli članovi porodica žrtava i sugrađani danas će na Korićanskim stijama obići mjesto masakra i jedno od najvećih stratišta u ovom dijelu BiH. Kao i svih prethodnih godina, baciće ruže u provaliju, koja još uvijek krije posmrte ostatke ubijenih.

Za Alić Mehmeda, Alić Muju, Alić Seada, Bajrić Damira i još 196 njihovih sugrađana,  put na slobodu nakon zatočeništva u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje,  pretvorio se u put smrti. Iz konvoja u kojem je blizu hiljadu Prijedorčana, muškaraca, žena i djece krenulo prema Travniku, izdvojeno je dvije stotine muškaraca.

Strijeljanje na Korićanskim stijenama je preživjelo njih dvanaest. Uspjeli su se spasiti bacivši se ranije u provaliju. U svjedočenju pred Haškim tribunalom, preživjeli su naveli kako su srpski policajci civilima naredili da stanu na rub provalije, a potom su im pucali u leđa. Nakon što su civili popadali u provaliju, policajci su nastavili sa bacanjem bombi i dodatnim pucanjem kako niko ne bi preživio.

Na suđenju optuženim za ovaj ratni zločin, kao svjedok odbrane jednog od optuženih Petra Čivčića, Nebojša Pantić, nekadašnji osnovni javni tužilac u Banjaluci, ispričao je da je u augustu 1992. godine bio na Korićanskim stijenama radi “obavljanja uviđaja”.

“Prvo što sam primijetio kad sam izašao iz vozila bila je određena količina čahura, a kada sam došao na ivicu puta, vidio sam veliki broj ljudskih tijela. Bili su jedni preko drugih i već se počeo širiti neugodan miris, bilo je očigledno da su već nekoliko dana mrtvi”, prisjetio se svjedok.

Pantić je dodao da je u pratnji vojnika na Korićanskim stijenama vidio i jednog preživjelog civila.“Taj vojnik, kada je vidio plavo policijsko vozilo, rekao nam je: Evo, junaci, ubijte i ovoga. Bilo je očigledno na šta aludira. Preživjeli je bio mršav, umoran i uplašen”, rekao je Pantić.

Preživjeli civil odveden je u Banju Luku, gdje je od njega i još nekoliko preživjelih uzeta izjava, ali nikada zvanično tokom 1992. godine nije otvorena istraga o zločinu na Korićanskim stijenama, izjavio je ovaj svjedok.

Prema Pantićevom svjedočenju, njegov tadašnji zamjenik Marinko Kovačević tražio je od Centra službi bezbjednosti (CSB) Banja Luka da otkrije i uhapsi počinioce.

“Nakon mjesec dana od tog događaja dobili smo krivičnu prijavu protiv nepoznatih izvršilaca. Cijeli spis je nakon toga vraćen CSB-u Banja Luka jer se istraga ne može voditi protiv nepoznatih počinilaca”, rekao je svjedok Pantić.

Predstavnik NVO Izvor iz Prijedora Edin Ramulić, u izjavi za agenciju Anadolija kazao je da su do sada identifikovani posmrtni ostaci 124 ubijena.

„Riječ je o nepotpunim skeletima, odnosno u većini slučajeva samo nekoliko kostiju ili čak jednom zubu, pa je tako, uz saglasnost porodica, obavljeno oko 70 ukopa“, pojasnio je Ramulić.

Podsjetio je da je od 14 optuženih za ovaj ratni zločin do sada osuđeno njih četiri. Na podizanje prvih optužnica za ovaj ratni zločin čekalo se punih 14 godina, a Sud BiH je u junu ove godine osudio Sašu Zečevića, Radoslava Kneževića i Marinka Ljepoju, bivše pripadnike Interventnog voda prijedorske policije, na po 23 godine zatvora zbog zločina počinjenog na Korićanskim stijenama.

Petar Čivčić i Branko Topola su oslobođeni krivice da su učestvovali u zločinu na Korićanskim stijenama, 21. augusta 1992. godine. Niko od onih koji su naredili izvršenje ovog zločina, upozorio je Ramulić, do danas nije optužen niti procesuiran.

Predsjednica udruženja prijedorčanki Izvor Fatima Fazlić, u ime porodica žrtava,  već niz godina apeluje na vlasti RS i BiH da pokrenu pitanje odgovornosti i onih koji i do danas skrivaju podatke o mjestima na kojima se nalaze tijela žrtava.

Jedan od njih je i Čedo Vuković, aktuelni načelnik opštine Kneževo (ranije Skender Vakuf), koji je 1992. godine bio na čelu civilne zaštite te opštine.

„On je bez ikakvih posljedica pred Sudom BiH priznao da je godinama skrivao podatke o tijelima četvorice ubijenih koja su nađena tokom asanacije terena nakon streljanja i koja su premještena u neidentifikovanu masovnu grobnicu“, istakla je Fazlić. „Građani Kneževa trebalo bi da se stide.Tijela ubijeni na Korićanskim stijenama godinama su ležala uz samu ribarsku stazu. Iako su stanovnici  tuda prolazili niko od njih nije nalazio za shodno da to prijavi nadležnim organima“ kazala je Fazlić.

Opština Keževo danas prostor ovog stratišta, koje je izolovano od putnih komunikacija, pretvara u deponiju otpada, upozorio je Ramulić. „I još uvijek ne dozvoljava Prijedorčanima da postave spomen ploču u znak sjećanja na nastradale sugrađane“, istakao je predstavnik udruženja Izvor.

Tako će spomen ploča i danas, kao i svih prethodnih godina, biti donijeta do provalije nad kojoj su ubijeni nevini ljudi i ponovo se vratiti u Prijedor sa preživjelim Bošjacima ovog grada.

(doznajemocom)