Za hadžincu Mevlidu Vojić, Bajram je uvijek bio i ostao poseban dan kojem se radovala. Iako ima 70 godina, nije joj bilo teško da se prisjeti nekadašnjih bajramskih praznika i da ih uporedi sa današnjim.
– U Čavkićima, mjestu u kom sam odrasla, Bajram se uvijek dočekivao sa radošću. Danima su se pripremala tradicionalna bosanska jela, uglavnom je to bila trahana, pečena pita, burek i halva bez koje nije mogla da se zamisli bajramska sofra. Posebno se sjećam kako se halva pravila, tako što se uprži brašno pa sva kuća zamiriši, a neki su posipali po plehu od šporeta i travu ćabenku kako bi namirišali kuću za goste – prisjeća se hadžinca Mevlida.
Bajram se, prepričava ona, dočekivao sa posebnom radošću, što se moglo primjetiti na svima, a najviše na djeci i omladini.
– Sjećam se da mi djeca nismo mogli zaspati dugo u noć od dragosti što dolazi Bajram, a najviše me kao curu veselilo ono nekadašnje bajramsko spremanje i ukrašavanje. Cure bi odlazile u tadašnje verande tzv. hajate, ljuljale se i pjevale a momci bi ih slušali. Znalo se veseliti – Priča nam Vojić.
Kaže da su za Bajram obavezno obilazili rodbinu, komšije i prijatelje, kao i mezarja.
Izvori:
(kipba)