Zuhdija Adilović, dekan IPF-a u Zenici:Despotski režimi koče napredak muslimana

Despotski režimi poput onog u Siriji, protiv kojih se digao muslimanski narod, glavni su kočničari ekonomskog, političkog i društvenog napretka islamskog svijeta, izjavio je u bajramskom intervjuu za “Dnevni avaz” Zuhdija ef. Adilović, dekan Islamskog pedagoškog fakulteta (IPF) u Zenici i član Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Govoreći o proteklom ramazanu i velikom muslimanskom blagdanu, Ramazanskom bajramu, ef. Adilović upozorava da se neki muslimani ovih dana bore za slobodu i goli život. 

– Sirija je posljednji, ali očit primjer gdje vojska i uprava ruše svoju zemlju, ubijaju direktno svoj narod radi očuvanja jednog oligarha na vlasti. No, ovo je velika prekretnica, vjerujem u pozitivnom smislu – kaže on.

Ef. Adilović je ugledni javni djelatnik, trenutno angažiran na razvoju ove visokoškolske institucije, pridružene članice Univerziteta u Zenici, stručnjak za islamsko vjerovanje (akaid), a koji je doktorirao izučavajući učenje jednog od najvećih bošnjačkih učenjaka svih vremena, Hasana Kjafije Pruščaka. Ef. Adilović se u intervjuu osvrće na mnoga važna pitanja ne samo Bošnjaka nego i muslimana u cjelini, naglašavajući pozitivne trendove kod mladih ljudi.

Povratak vjeri

Bajram dolazi kao kruna i nagrada za vjernike koji su ispostili ramazan. Smatrate li da smo kao pojedinci i narod kvalitativno više nego kvantitativno ispunili sve ramazanske obaveze i iskoristili taj blagoslovljeni mjesec, kako bismo u miru i s radošću dočekali Bajram? Mnogi porede ramazane tokom agresije i u današnje vrijeme. Kako Vi na to gledate?

– Ramazan je mjesec pobjede nad sobom. Komparacija je skoro pa nemoguća, jer je ratni period, kada su nas izdali i ostavili svi osim Allaha, dž. š., bio period povratka vjeri, jednog euforičnog i intenzivnog spoznavanja onoga što je dio nas propuštao.

Nakon rata ljudi se okreću, logično, materijalnom, egzistenciji, dolazi do pada intenziteta, ali posljednjih godina primjetan je povratak, jer ljudi shvataju da u vjeri mogu naći odgovore na mnoga pitanja koja im ne daju društvo i država. U mom džematu, gdje živim, znakovito je povećanje broja mladih kako na sabahu tako i na noćnim namazima. Broj ljudi na sabah-namazu izjednačio se s brojem prisutnih na teraviji, što govori o interesu, prije svih mladih za vjeru.

Kultura ramazana i onoga što on donosi, prednost ibadeta lagano zaživljava upravo u mlađoj populaciji. Ono što želim naglasiti jeste da ramazan nije sam sebi svrha. Želim vjerovati da će se ono primjenjivano u ramazanu, ispoštovati u narednih jedanaest mjeseci. Da ćemo biti vredniji, samosvjesniji, željni znanja, privređivanja, napretka, više koncentrirani na ono što nas uči vjera, radi primjene u svakodnevnom životu. Tek tada ramazan dobiva na svojoj praktičnoj vrijednosti.

Primjer Turske

S druge strane, svjedoci smo da su mnoge, upravo islamske zemlje, baš u ramazanu poprište krvavih međusobnih obračuna muslimana. Sirija je posljednjih sedmica posebno u fokusu.

– Moramo to promatrati globalno. Upravo ti despotski, nemuslimanski organizovani režimi, protiv kojih se digao muslimanski narod u tim zemljama, bili su glavni kočničari ekonomskog, političkog, društvenog napretka. Sirija je posljednji, ali očit primjer gdje vojska i uprava ruše svoju zemlju, ubijaju direktno svoj narod radi očuvanja jednog oligarha na vlasti.

Ovo je velika prekretnica, vjerujem u pozitivnom smislu. Primjer tim zemljama može biti Turska, zemlja koja doživljava ekonomski procvat, ne odričući se onoga što je skoro cijela njena populacija. Arapske i sjevernoafričke zemlje zaista u Turskoj mogu imati vodilju, uzor, primjer nekog budućeg ustroja.

Prije godinu dana rekli ste za naš list da će “priča o rascjepu unutar vjerničke strukture, novim i drugim muslimanima u BiH uskoro postati prošlost”. Skoro da ste bili stoprocentno u pravu, jer se sve manje govori o tim podjelama, a više o borbi protiv nepravde i borbi za bolji život svih u BiH.

– To je prirodan slijed. Pojedini mediji su tu stvar s “novim i starim muslimanima” napuhali, praveći međunarodni problem od toga. Ljudi s malo drukčijim shvatanjem i poimanjem određenih postupaka, ako ne pokušavaju svoje vjerovanje nasilu nametnuti većini, nisu problem ni u jednoj vjeri, ni u jednom sistemu. Ako je čovjek sam po sebi problematičan, sve dalje je nebitno.

Islamska zajednica je solidnom dozom tolerancije, ne dozvoljavajući da se naruše osnovni principi, uspjela pokazati veličinu i staviti se iznad dnevnopolitičkih optuživanja. Ti ljudi, koji neke stvari drukčije prakticiraju, i dalje su tu, u istim džamijama, veličina vjere i jeste da ima mjesta za sve, kojima su osnovne i bitne stvari u vjeri iste, identične i nesporne. Način na koji neko drži i podiže ruke u namazu, u suštini je periferna stvar i to je došlo na svoje mjesto.

Osjećaj nesigurnosti

Profesor ste i dekan na fakultetu, radite s mladima. Opći je trend da većina mladih želi otići iz BiH, jer ne vidi perspektivu u ovoj zemlji. Kako Vi to komentirate?

– Nažalost, tako je. Osjećaj nesigurnosti, pa i bezizlaznosti, prisutan je, ma koliko ga probali anulirati. Nikada i nigdje ovoliko mladih, školovanih, s fakultetskom diplomom nije bilo bez posla. A država, što je još gore, ne čini ništa ili čini vrlo malo da se to promijeni.

Nerijetko čujemo pozive da se vjera drži “daleko od politike”. Kako Vi gledate na taj odnos, posebno u našim okolnostima?

– Vjernik ne može biti apolitičan. Vjera je skup svjetonazora, a ono što ekstremni sekularizam naziva vjerom ustvari je ovaj sakralni, bogobojazni dio koji se odvija u džamijama ili crkvama.

Vjernik nije samo čovjek u džamiji, pa kada izađe, on to prestaje. Vjernik je čovjek i u privredi, u donošenju odluka, u mjesnoj zajednici, i u finansijskim odlukama. Zašto bi u sekularnom društvu bio problem da se vjerniku omogući da klanja i da ide na džumu? Zar je nemoguće prilagoditi raspored ispita da profesor ili student koji ide na džumu ne bude ometan u tome, ne ugrožavajući prava drugih? Svjedoci smo praznih kafana za vrijeme ramazana. Zašto država ne bi omogućila prilagodbu radnog vremena stanju u kojem se realno život grada odvija nakon iftara? To nije uplitanje vjere, nego realno, objektivno stanje.

Često se govori o tome da se intelektualci ne oglašavaju dovoljno o pojavama u bh. društvu. Kako to komentirate?

– U pravu ste. Nisam zadovoljan oglašavanjem intelektualaca u bitnim pitanjima, ekonomskim, ekologiji, itd. Ljudi koji sigurno imaju šta reći, šute. Islamska zajednica pokriva dio aktivnosti, siguran sam dobro i kvalitetno, ali nedovoljno da bi se bilo prisutno u javnosti. Jednostavno se taj glas ne čuje.

Kakva je Vaša bajramska poruka Bošnjacima, i posebno mladim ljudima?

– Prije svega, želim Bajram šerif mubarek olsun svim Bošnjacima, muslimanima, uz poruku s početka razgovora, da nam protekli ramazan bude prilika i primjer da pobijedimo sebe, a kada pobijedimo ono unutar sebe, onda ćemo drukčije, lakše gledati na sve oko sebe. Braća Turci imaju običaj reći da “budemo u hizmetu drugima”, to jest da budemo posvećeni društvu, okruženju, napretku kako na intelektualnom tako i na svakom drugom planu.

Ko god bude novi reis, nastavit će graditi IZ

Kao prvi čovjek islamske obrazovne institucije učestvujete u izboru novog reisu-l-uleme Islamske zajednice. Za koga ćete glasati?

– Islamska zajednica pokazala je da je organizovana, snažna, uređena institucija. Jasno je da će svaki od kandidata, kada i ako bude izabran, slijediti osnovne crte politike razvoja i unapređivanja IZ, pa uprkos nadanjima, željama nekih, neće to biti spektakl niti neki novi kurs.

Aktuelni reis Mustafa ef. Cerić učinio je mnogo toga na međunarodnoj afirmaciji bh. muslimana i BiH u cjelini, kako u islamskom tako i zapadnom svijetu. Novi poglavar to će trebati nastaviti, unapređujući unutarnju organizaciju, normative, struktura IZ. Ko god da bude izabran, trebat će raditi s devizom “nastaviti započeto”.

Historijski projekt gradnje nove zgrade IPF-a u Zenici

Najavili ste gradnju nove zgrade Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici, koja će omogućiti nove odsjeke i veći broj studenata. U kojoj je fazi taj projekt?

– Hvala Allahu, dobili smo građevinsku dozvolu. Tender je u toku, vrlo brzo ćemo izabrati izvođača i, vjerujem, u ovoj sezoni započeti radove. Dvije godine je najbolja, tri realna, a četiri najduža opcija za gradnju i opremanje, sve do useljavanja.

Neću pretjerati kada kažem da je to stoljetni, historijski projekt IPF-a i Islamske zajednice. Naglašavam da će sva sredstva za gradnju i opremanje biti iz fondova islamskih zemalja za obrazovanje, opremanje i edukaciju, što je u ovim vremenima krize vrlo bitno naglasiti, kako zbog prijatelja tako i zbog neprijatelja ovog projekta.

(dnevniavazba)