Prelazak na drugu stranu u Afganistanu

Čovjek duge, crne brade izlazi iz tojote, u pratnji druga četiri talibanska borca. Svakom ko je došao da se pozdravi s njim kaže “hello” (zdravo). Izgleda prijateljski nastrojen i puno prijatniji nego što bi se to očekivalo od jednog talibanskog borca. Obučen je u skupocjenu odjeću, kraseći je crnim turbanom, te nosi skupocjeni pištolj ruske marke Makarov, rijetko i cijenjeno oružje u Afganistanu. Odmah se vidi da nije Afganistanac.

Drugi talibanski borci kažu da je on Arap koji je došao u Afganistan sa “nevjerničkim borcima”. Ali nikada se nije borio zajedno s njima – pobjegao je iz distrikta Sangen gdje je bio stacioniran, te se predao talibanima, sa cijelom ratnom opremom. To je bilo prije dvije godine.

Talibani ga poštuju

Prišao sam mu i prozborio na paštunskom, jednim od dva oficijelna jezika Afganistana. Kroz dvije godine ga je naučio perfektno pričati. Predstavio se kao Mustafa. Pitao sam ga za njegovo prezime. Samo me zovi Mustafa, odgovorio je.

Svi me znaju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE). Svi znaju za moju priču, rekao nam je. Pitam ga za intervju, ali nam kaže da ne može dati previše informacija, također odbivši fotografisanje; mogao bi biti ubijen ako bi prihvatio.

Mustafa nam kaže da je došao u Afganistan kao član kontingenta UAE-a u trupama ISAF-a (International Security Assistance Force). UAE, koja je bila jedna od tri države koje su formalno priznale Taliban poslije zauzimanja Kabula 1996. godine, ima oko 25 vojnika u trupama ISAF-a u Afganistanu, prema brojkama predstavljenim u aprilu 2009. godine.

Dana 21. septembra 2001. godine, UAE je povukla svoje priznanje talibana. Mustafa nam kaže da je osjećao sumnju u vezi saradnje sa ISAF-om, osjećao je da je saradnja pogrešna. Tako je, umjesto da se bori protiv talibana, pribjegao na njihovu stranu, gdje su ga dočekali raširenih ruku. Sada se smatra jednim od najpoštovanijih i najcjenjenijih talibanskih boraca u provinciji Helmand.

“Samoubilačka misija”

U početku, Mustafa je želio da se vrati kući, ali je na kraju odustao od toga. Ne znam šta bi uradili sa mnom, kaže nam. Ali ionako, šta bih tamo radio? Džihad je ovdje. Mudžahidi su ovdje. Ne želim da idem nazad.

Gledao sam ga dok je zagrlio svog talibanskog suborca, rukujući se s njim i govoreći: Kad ćemo se zajednički žrtvovati? Teško je reći da li je bio ozbiljan, ali je nesumnjivo ovo običaj za one koji se sprijatelje – da uspostave ovakve ugovore između sebe, za svoju vjeru i ponos. Ovakva je veza i zov džihada za kojeg se ovi borci bore. Mustafa odlazi, ali ne mogu da prestanem razmišljati gdje će završiti svoje dane. Na frontu, boreći se protiv “stranaca”, ili sa eksplozivom oko svoga pasa?

Izvor: El-Džezira
Prijevod i obrada: IslamBosna