Šta pije stanovništvo u BiH: Voda se dezinficira hlorom koji nije za ljudsku upotrebu?!
Na adresu “Dnevnog avaza” stigao je e-mail koji je poslao hemičar (ime poznato našoj redakciji) u kojem se iznose ozbiljne primjedbe o (ne)čistoći pitke vode u našoj zemlji, što nas je ponukalo da istražimo kakvu vodu pijemo. Riječ je o stručnjaku koji se dugo godina bavi analizom pitke vode u BiH.
Desetak dana provjeravali smo na svim relevantnim adresama u BiH navode našeg sagovornika koji nam se obratio i, nažalost, na osnovu svih argumenata koje smo dobili došli smo do zaključka da se bh. vodovodi neadekvatno održavaju i da hlorisanje vode negativno utječe na zdravlje stanovništva.
Praćenje parametara
– U mnogim dijelovima svijeta ljudi pate i umiru zbog nedostatka pitke vode, što, srećom, u BiH nije slučaj, ali je ironično da u našoj zemlji ljudskom zdravlju prijeti opasnost od hemikalija koje se dodaju u vodu – tvrdi naš sagovornik.
Indikativno je, prije svega, da u bh. Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, objavljenom 2010. godine, nije navedeno koje hemikalije se za tretiranje vode smiju koristiti niti kakvog kvaliteta one trebaju biti, a ni koje količine istih se smiju u vodu dodavati. Ovaj pravilnik obuhvata samo mikrobiološke, fizikalno-hemijske i hemijske parametre koje treba redovno u vodi pratiti, te propisuje načine njihovog mjerenja.
Međutim, koliko je bitno praćenje ovih parametara isto toliko su bitna i sredstva kojima se postiže u Pravilniku navedena mikrobiološka i hemijska ispravnost vode. A, prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće zahtijeva se dezinfekcija vode hlorom, jer voda nije za piće ako ne sadrži 0,3-0,5 mg/l slobodnog hlora.
Vrelo Bosne: Zagađeno izvorište direktno ugrožava pitku vodu na području Kantona Sarajevo
Naš sagovornik, dobro upućen u propise o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, pojašnjava da se u BiH za dezinfekciju pitke i bazenske vode u 99 posto slučajeva koriste sredstva na bazi aktivnog hlora, tj. plinski hlor ili natrijumhipohlorit.
– To ne bi bio problem da te hemikalije nisu takvog tehničkog kvaliteta da su pogodne samo za pranje ulica i, eventualno, sanitarija, a ni u kom slučaju za pitku vodu! Dodatni problem jeste to što se kod nas i do 10 puta veće količine hlora ubacuju u vodu kako bi se na krajnjoj tački vodovoda postigla u Pravilniku navedena koncentracija – tvrdi naš sagovornik.
Opasne bakterije
Iako su nam iz Agencije za sigurnost hrane kazali da je bh. Pravilnik napravljen po uzoru na one iz Evropske unije, naš izvor tvrdi da je problem što u njemu nisu utvrđene hemikalije koje se za tretiranje vode smiju koristiti, u skladu s kojim standardom one moraju biti i u kojim koncentracijama se smiju u vodu ubacivati.
S druge strane, Snježana Balta, direktorica Zavoda za javno zdravstvo KS, u izjavi za “Avaz” tvrdi da je voda koju pijemo potpuno ispravna.
– Ono što mi kontroliramo je dobro, ali za neke manje vodovode ne znam – kazala je Balta.
No, naš sagovornik podsjetio je da je Odjel za zaštitu životne sredine u Zavodu za javno zdravstvo Kantona Sarajevo utvrdio da zagađeno izvorište rijeke Bosne direktno ugrožava pitku vodu na području Kantona Sarajevo. Ovaj zavod ispitivanjem je utvrdio da voda s izvorišta Vrela Bosne nije za piće, pa čak ni za diranje, jer je u njoj pronađen veliki broj bakterija, među kojima i ešerihija koli.
Ne mjere se trihalometani, koji su kancerogeni
– Pitanje koje su to otrovne materije u vodi i šta najviše šteti građanima ukazuje na još jedan naš problem, a to je da se samo nekoliko u Pravilniku navedenih parametara mjeri. Naprimjer, ne mjere se trihalometani (THM), za koje je dokazano da su kancerogeni i kojima se u svijetu zbog toga posebno velika pažnja pridaje. Trihalometani su nusproizvodi dezinfekcije vode hlorom, natrijumhipohloritom, kalcijumhipohloritom i ozonom, tj. nastaju u reakciji između jedne od navedenih hemikalija i organskih tvari – upozorava naš izvor.
Šta su svjetski stručnjaci rekli o hloru
• Dr. Martin Foks (Fox), autor knjige “Zdrava voda za duži život”
– Ukratko, kad bih morao preporučiti samo jednu stvar koju bi svaki čovjek što se tiče pitke
vode trebao učiniti, rekao bih: “Nemojte piti hlorisanu vodu. Samo ova jednostavna zaštitna mjera mogla bi spasiti hiljade osoba od srčanih bolesti i raka – dvije najveće ubice.”
• Dr. Herbert Švarc (Schwartz), naučnik i istraživač
– Sipanje hlora u vodu je kao pokretanje vremenske bombe. Rak, srčani problemi, prerana senilnost, i mentalna i fizička, stanja su koja se mogu pripisati hlorisanoj vodi
• Dr. J. M. Price, MD., doktor na “Sainow” klinici u SAD-u
– Hlor je najveći ubica modernog vremena. Dva desetljeća nakon što je započelo
hlorisanje vode 1904. počela je epidemija srčanih problema, raka i senilnosti
• Vijeće kvaliteta okoliša u SAD-u ( U.S. Council of Environmental)
– Pitka voda iz slavine koja je hlorisana je opasna, ako ne i smrtonosna za vaše zdravlje
Firma “Hemija Patenting”, koja radi sa više od 90 posto bh. vodovoda, ima certifikat o kvalitetu natrijumhipohlorita. Taj certifikat poziva se na ISO standard 904:1976, koji se, ustvari, odnosi na hlorovodoničnu kiselinu, što znači da nema veze s natrijumhipohloritom.
Ne odgovarajući konkretno na naš upit o standardima koje primjenjuje, iz ove firme su nam kazali da proizvodnja hemikalija za dezinfekciju pitke vode ne postoji u BiH. Hemikalije se uvoze iz zemalja EU, što znači da, kako navode u odgovoru, proizvođači rade po EU standardima.
– Zdrava voda ne zavisi samo od čina dezinfekcije vode. Zdrava voda zavisi, osim od bakteriološke, i od fizičko-hemijske ispravnosti vode te od niza drugih faktora, stanja infrastrukture, procesa pretpripreme vode – kazali su nam iz “Hemija Patentinga”.
(dnevniavazba)
