Bogati Arapi žele promijeniti filozofiju evropskog klupskog fudbala: Uspjeh s mirisom nafte

U modernom fudbalu novac govori. Najveći klubovi su toliko dobri da skautiranje, klupske omladinske akademije ili dobri treneri ostatku svijeta više nisu dovoljni da bi se s njima nadmetali. Naravno, postoje primjeri ekipa koje s vremena na vrijeme nešto urade na račun vlastitog potencijala i pameti, ali s filozofijom oslanjanja na talente i kvalitetan rad ti kolektivi teško da mogu pronaći čvrsto mjesto pored evropske kreme.

Recept za uspjeh u svijetu fudbala danas je jednostavan – spiskati nekoliko stotina miliona eura. Nisu više bitni tradicija ili broj navijača, važne su novčanice i malo sreće da se u početku ostvare dovoljno dobri rezultati da novi vlasnik ne bi odlučio trezor premjestiti negdje drugo.

Počelo od Rusa

Investiranje stranih bogataša u neke od najvećih evropskih fudbalskih klubova postalo je popularno nakon što je Roman Abramovič kupio Čelzi. On je bio pionir, koji je otkrio novi način razonode. Nekoliko godina nakon ruskog milijardera došli su i Arapi sa svojim naftom stečenim kapitalom i željom da u što kraćem roku stignu do evropske kreme.

Prije četiri godine, šeiku Mensuru bin Zajedu iz Emirata dosadilo je gledati fudbal na televiziji, pa je odlučio uzeti malo svoje ušteđevine, kupiti klub u Engleskoj i načiniti ga slavnijim i boljim od Mančester junajteda, Reala, Bajerna i ostalih.

Najbogatija liga, porezne pogodnosti, raspodjela novca između klubova… sve je to Englesku činilo najboljim izborom za investiranje. Četiri godine i stotine miliona eura potrošenih kasnije, Siti je pokorio Englesku i sebi postavio novi cilj – osvajanje Evrope.

U međuvremenu, horizonti bogatih Arapa su se proširili. Mensurovim stopama krenuo je Abdulah bin Naser, ali, valjda da ne bi kvario zabavu svom kolegi, odlučio se za posrnulu Malagu, klub koji je do tada nosio epitet tek trećeg ili četvrtog u Andaluziji.

Iako je ovaj klub još daleko od Sitija kad su u pitanju investicije, ove sezone izborio je prvi nastup u Ligi prvaka, a mjesto u Evropi je prva etapa putovanja do španskog vrha. Kupovina nekoliko dobrih igrača u sprezi sa dva-tri talenta i pokojim kvalitetnim veteranom poput Ruda van Nistelroja (Ruud Nistelrooy), pokazalo se dovoljno dobrim receptom za osvajanje četvrtog mjesta u Primeri.

Arapski šoping

Gazda Cityja: Šeik Mensur bin Zajed

Ipak, ako je Malaga bila proljetni povjetarac, agresivni Pari Sen Žermen je bio cunami. “Qatar Investment Group” je nakon preuzimanja kluba odriješio kesu i odmah iskrcao 43 miliona eura za Havijera Pastorea (Javier), a potom kupio još niz zvučnih pojačanja. Kada im rezultati nisu bili zadovoljavajući, na klupu su doveli trofejnog Karla Ančelotija (Carlo Ancelotti).

Siti, Malaga i PSG su najpoznatiji primjeri arapskog ulaganja u evropske klubove, ali stručnjaci tvrde da je ovo samo početak šopinga. Za očekivati je da u rukama Arapa bude sve više klubova, naročito onih finansijski posrnulih, kojih se vlasnici zbog gubitaka budu željeli riješiti.

Pokretani neiscrpnom arapskom naftom, obećano im je gorivo za atak na evropski vrh.

Mnogi će reći da se uspjeh i tradicija ipak ne mogu kupiti novcem, ali novac može biti od velike pomoći u pohodu na uspjehe, što potvrđuje primjer Sitija.

Italija im nepoželjna

Dok se šire u Engleskoj, Španiji i Francuskoj, pa čak ulaze i u Njemačku (mladi jordanski investitor Hasan Ismail kupio je 49 posto dionica Minhena 1860), Arapima Italija nije nimalo zanimljiva iz nekoliko razloga.

Prvo, tu je afera namještanja rezultata. Serija A u svijetu biznisa nema reputaciju sigurne za investicije. Stadioni u gotovo svim slučajevima nisu u klupskom vlasništvu, što u startu ograničava mogućnosti i potencijalnu zaradu. 

Led je ipak probio Amerikanac italijanskog porijekla Tom di Benedeto (Benedetto), koji je kupio Romu, ali je pitanje kako će njegova avantura završiti. Nedavno je i predsjednik Palerma najavio mogućnost da se klub otvori arapskim investicijama.

Barca zbog Arapa prekinula tradiciju

Pred najezdom Arapa poklekla je i Barcelona, koja se zbog njihovog novca odrekla tradicije s dresom bez sponzora. “Qatar Foundation” je za mjesto na prednjem dijelu dresa do 2016. godine platila 125 miliona funti ili 25 miliona godišnje, što je rekord kada je riječ o reklami na majicama fudbalera.

Mančester siti

Vlasnik: “Abu Dhabi United Group”

Od: Avgust 2008.

Potrošeno na pojačanja: 585 miliona eura

Najveći transferi: Serhio Aguero (Atletiko, 45), Robinjo (Real, 43), Edin Džeko (Volfsburg, 37), Jaja Ture (Barcelona, 30), Mario Baloteli (Inter, 29,5), Karlos Tevez (Vest Hem, 29), Emanuel Adebajor , David Silva (Valensija, 28,8), Samir Nasri (Arsenal, 27,5), Džoleon Leskot (Everton, 27,5), Žo (CSKA, 24), Aleksandar Kolarov (Lacio, 22,7),

 

Naslova: 2

Pari Sen Žermen

Vlasnik: “Qatar Investment Group”

Od: Juni 2011.

Potrošeno na pojačanja: 106 miliona eura

Najveći transferi: Havijer Pastore (Palermo, 42), Tijago Mota (Inter, 11,5), Kevin Gameiro (Lorijen, 11), Žeremi Menez (Roma, 8), Blez Matuidi (St. Etjen, 8).

Naslova: 0

Malaga

Vlasnik: Šejk Abdulah bin Naser

Vlasnik od: Juni 2010.

Potrošeno na pojačanja: 83 miliona eura

Najveći transferi: Santi Kazorla (Viljareal, 21), Žeremi Tulalan (Lion, 11), Isko (Mestalja, 6), Načo Montreal (Osasuna, 6).

Naslova: 0

(RSE)