Moj prvi ramazan: priča nove muslimanke u Holandiji

Kako me je Allah uputio u islam?  

Ozbiljna promjena u mom životu desila se prije više od tri godine. Nakon nepodnošljivog života u braku i mnogih depresija, smogla sam napokon snage da se odlučim na razvod. Znala sam da neće biti lahko, ali nisam znala da će biti tako teško. Tada sam počela da tragam za kontaktom sa Bogom sve više i više. Svaki dan sam molila Gospodara da mi da snagu da izdržim i da zaštiti moju djecu i mene. To je trajalo oko godinu dana i osjetila sam da sam se u toj godini više približila Bogu.

 Kada su svi problemi nestali, preselila sam u drugu kuću sa svojom djecom. Počela je jedna nova godina u kojoj sam razmišljala o sebi, o svom životu u budućnosti. U toj godini sam mnogo puta zamolila Boga da mi pomogne i da me uputi jer nisam znala šta da činim.

Odgajana sam kao katolkinja, ali moji roditelji su imali svoje čudne ideje. Ja sam znala da me to ne privlači. Ali šta sam mogla tada? Nakon nekoliko mjeseci počela sam se interesovati za islam i počela tražiti na internetu. Tada sam uvidjela da ima različitih muslimana ovdje u Holandiji i htjela sam znati: šta je zaista islam?

Svaki dan sam razgovarala sa Bogom i molila Ga da me uputi u mom životu. Onda sam ove godine upoznala neke muslimane na internetu i počeli smo pričati o islamu. Kupila sam Kur’an na holandskom jeziku i počela da čitam jer sam željela da znam šta tu piše.

 Kada sam počela čitati, osjetila sam se divno. Cijeli život sam imala neko osjećanje praznine u sebi i nikad nisam znala zašto, niti kako ću to popuniti. Mnogo puta sam pokušala razne stvari ali osjećanje je uvijek bilo tu. Kada sam počela čitati Kur’an, osjećanje praznine je počelo nestajati, a kada sam došla do pola, potpuno je nestalo.

 Dobila sam želju da pređem na islam ali još nisam bila sigurna kada. Znala sam da me ljudi oko mene neće shvatiti. U Holandiji ljudi te prihvataju ako si rođen/a kao musliman ili si rođen/a u drugoj zemlji, ali prema ljudima rođenim i odgojenim u Holandiji koji postanu muslimani nema razumijevanja.

Tokom odmora u Egiptu dobila sam ozbiljan napad astme i pomislila da ću umrijeti. Mnogo sam se prepala. Nakon toga sam znala da ne želim više čekati – željela sam odmah preći na islam. Jedan dan mi je trebao da se oporavim od napada, pa sam dva dana kasnije otišla na Al Azhar Univerzitet da bih prešla na islam. Riječima ne mogu opisati šta sam tada osjećala, tako sam bila sretna.

Ali istovremeno sam znala da me čeka težak period kada se vratim kući. Nakon prelaska na islam izgubila sam najstariju kćerku i moju najbolju prijateljicu. İ moja druga kćerka ima problema sa mojim izborom; kaže da će napustiti moju kuću čim mogne. To me rastužuje jer ja nisam odgajala svoju djecu na ovaj način. Učila sam ih da nikada ne osuđuju druge i da poštuju svačiji izbor jer i oni imaju pravo na svoj izbor.

Znam da me Allah uputio na ovaj put i sretna sam što me uputio. Naravno, boli me ono što ljudi misle ili kažu, ali inšaAllah neću nikad napustiti islam zbog njih.

Sada da vam ispričam kako je prošao moj prvi Ramazan.

Moj prvi Ramazan

Uvijek me je zanimalo kako se ljudi osjećaju kada poste svakog Ramazana. Nisam nikad ranije postila, a sada sam mogla steći svoje prvo iskustvo kao muslimanka. Bila sam veoma sretna što ću početi postiti.

Prvi dani bili su teški za mene jer sam bila veoma žedna. Od žeđi sam imala i glavobolje. Ali nakon četiri dana sam se navikla.

 Svaki dan sam bila ponosna što mogu da postim za Allaha. Sada sam mogla osjetiti makar malo patnju siromašnih u svijetu.

Nakon što sam mogla da se omrsim navečer za iftar, počela sam da gledam na hranu na drukčiji način. Sada mnogo više cijenim hranu i shvatam više nego ikad da smo jako sretni što imamo hranu i piće kadagod to želimo.

Ponekad sam se osjećala usamljeno jer sam cijeli Ramazan postila sama. Ja sam jedina muslimanka u mojoj kući (primila sam islam tek 20. augusta ove godine). Moja djeca nisu muslimani, pa sam morala za njih kuhati ručak i sjediti s njima za stolom. To mi je bilo teško prvih dana ali sam izdržala.

Sada kada je prošao Ramazan, osjećam da je moj prvi Ramazan bio jako poseban za mene. Ponekad bih ostala duže u noći da klanjam više jer sam se tad osjećala bližom Allahu.

Moj prvi bajram

Onda je došao bajram i mislila sam da ću ga sama proslaviti. Ali jedna žena (majka prijatelja mog sina), koja je znala da sam postala muslimanka i da sam sama, pozvala me u svoju kuću kako ne bih bila sama na bajram i kako bih vidjela kako ga oni proslavljaju.

Otišla sam njenoj kući sa sinom i oni su nas divno dočekali, bilo im je drago da smo došli. Bilo je lijepo biti tu, razgovarati i dijeliti iskustva kao muslimani.

Na kraju želim reći da sam tako zahvalna Allahu što me uputio na islam i što sam imala priliku da postim ovaj Ramazan i prakticiram islam. Znam da ima još mnogo što treba da naučim, ali uz Allahovu uputu i sve prijatelje koje sam upoznala na internetu, znam da ću naučiti više, inšaAllah.

U mojoj zemlji ima jedna izreka: kada imaš volju da nešto učiniš, uvijek se nađe način.

Hvala što ste pročitali moju priču i da vas Allah sve blagoslovi.

 Za Islambosnu napisala: Marianne Van Vilsteren, Holandija

E-mail: almaresare@hotmail.com