Carevo prokletstvo: “Ubiću te demokratski!” (Halil Senusija)
Svaka demokratija ima svoj način diktature. Mubarak svome narodu ponudi sasvim korektan demokratski izbor: „birajte mene ili mene, a ako bih ja nedajbože nekad umro, onda cete imati izbor između moga sina i moga sina“.
Amerikanci nude svome narodu da biraju između Pepsija i Coca-Cole, tako da svaki put kad izaberu „ono drugo“, dođe do promjena koje su tako radikalne da ih lupom moraš tražiti. A narod sav srećan što se i njega za nešto pita. Sve u okvirima demokratije. Ruski car Putin opet ima svoj moto: klaonicu. I demokratija i komunizam su dobili svoje novo ruho. Prilično slično. Da li ga vi možete rezlikovati?
Klaonicu je započeo u Čečeniji, a nakon što je represivnim mjerama broj novinara koji su se protivili genocidu koji provodi nad Čečenima smanjio na minimum, opet klanje: ubio je Anu Politkovskaju, jedan od rijetkih glasova istine o Čečeniji u Rusiji.
Alexandar Litwinenko, bivši visoki službenik obavještajne službe FSB (nasljednice KGB-a), gdje je u 90-im radio na borbi protiv korupcije, je posljednja žrtva ovog ruskog četnika. On je čovjek koji je napisao knjigu koja je potresla Rusiju, u kojoj dokazuje da je FSB bio uključen u seriju bombaških napada na stambene zgrade, koji su koštali života oko 300 ljudi. Ovi napadi su zatim korišteni kao povod za ponovnu okupaciju Čečenije.
No tu svoju knjigu je preživio. Možda više zbog toga što je prešao u egzil, nego što nije sazlužio carevu osvetu. Litwinenko se je u zadnje vrijeme bavio istraživanjem Politkovskajine smrti, i pri susretu sa jednim italijanskim obavještajcem, od kojega je navodno trebao dobiti listu imena ljudi umiješanih u njeno ubistvo, u jednom suši-restoranu, biva otrovan. Više o tome ovdje.
Prema izvještaju novina “Mail on Sunday”, šanse da preživi su 50:50. Tek s naporom može pričati. Kosa mu je u potpunosti opala, bubrezi su mu oštećeni. Za smrt je dovoljno 1 gram Talijuma. Litwinenko je dobio tri puta više nego njegovo tijelo može preraditi. Italijan, za koga se pretpostavlja da je biznismen sa imenom Mario Scaramella, je, prema navodima Litwinenka za „Sunday Times“, pri njihovom susretu bio vrlo nerovozan. Ostaje pitanje da li je i on bio umiješan u pokušaj ubistva.
Kako izvještava „Gazeta.ru“, Scaramella je viđen više puta u sjedištu FSB-a u Moskvi, u Lubjanki.
Otrov je KGB često koristio. Napadi otrovanim pismima su naročito česti bili 1978 i 1981. Bugarski disident Georgi Markov je u Londonu ubijen otrovnom iglom na vrhu kišobrana. Na listi napada otrovom se nalaze poslovni ljudi i ljudi iz medija, jedan poslanik u Dumi, Hattab, heroj čečenskog otpora, pa čak i jedan izuzetno utjecajan političar, i to van Rusije, Viktor Juščenko.
No demokratija se ne da pomesti. Ona korača hrabro naprijed i neće da se vraća u kameno doba. Ona koristi nove metode, uvodi nove “demokratske principe”. Jedan od njih je i diktatura…hm, istinski demokrati će naći neki bolji izraz, neki ljepši, neki za zamazivanje očiju, da bude svima prihvatljiv. The show must go on…
Halil Senusija