Od žrtve se traži da legalizira genocid

Piše: Hamid DERONJIĆ

Žrtve srebreničkog genocida stavile su pred veliki izazov/kušnju Stranku demokratske akcije: ili ćete glasati za državni budžet u Domu naroda Parlamenta BiH ili ćete stati na stranu žrtve? Preživjeli Srebreničani traže da i na ovogodišnjim loklanim izborima Srebrenica bude “izuzeta iz izbornih pravila”, odnosno da na izborima za lokalnu vlast mogu glasati svi njeni (preživjeli) prijeratni građani. Inače, žrtva u Srebrenici će biti preglasana i podređena vlasti onih koji osporavaju genocid.

Iako, prema objašnjenju dr. Emira Suljagića, postoje još dvije varijante (bojkot izbora, registracija građana sa drugih područja za izbore u Srebrenici),  čini se da je na najvećem ispitu SDA. Ukoliko, naravno, ne želi da bude još jednom “osuđena” da je žrtve prepustila same sebi.

Neki novi ‘abdić’

“U narednih desetak dana oni koji se kunu u državu (treba da) dobiju kičmu i da se njihovi delegati ne pojave na sjednici Doma naroda na čijem će dnevnom redu biti usvajanje državnog budžeta, bez njih naime, nema kvoruma, i podrškom budžetu uslove stalnu izmjenu izbornih pravila za Srebrenicu tako da svi prijeratni žitelji mogu glasati na izborima u Srebrenici”, istako je Suljagić.

Dakle, zadatak SDA je jasan: ako nema izmjene  izbornih pravila za Srebrenicu nema ni državnog budžeta. A ako nema budžeta nema ni lokalnih izbora.

Mada Suljagić strahuje  da bi se u Domu naroda, pored delegata sa kičmom, mogao pojaviti neki novi “abdić”, SDA, ako je dosljedna, ne bi trebala imati problema sama sa sobom da usvajanje državnog budžeta uslovi pravednijim izbornim pravilima za Srebrenicu, pravilima koja neće nagraditi genocid.

Utoliko prije što je Sulejman Tihić, predsjednik SDA, i sam predlagao odlaganje lokalnih izbora. Tu bi se čak interes vlasti i žrtve mogao i poklopiti. Doda li se tome i Tihićeva izjava da se” lako može dogoditi da na čelo Srebrenice dođe predstavnik politike koja negira  genocid”, te da bi “to bi bilo loše i za povratak, a pitanje je šta bi bilo i sa Memorijalnim centrom u Potočarima”, onda se od predsjednika SDA očekuje da svoje delegate u Domu naroda, umjesto na sjednicu Parlamenta, ako ništa drugo, pozove na roštilj u Šamac.

Naravno, kad se prvi put čula ova Tihićeva zabrinutost za “negiranje gonocida”, ona je mogla izazvati samo podsmjeh, jer je upravo Tihić, ne tako davno, poručio da prošlost ostavimo historičarima a zločine sudovima. Otkud sad da se političar poziva na prošlost – genocid, kako bi izrazio zabrinutost za budućnost – Memorijalni centar i povratak? Zar to nije pogled iz prošlosti na budućnost?

Ali to je druga, šira i dublja tema, jednaka “shvatanju vremena” za koje još nikad niko, osim neukih domaćih i stranih političara i politikanata, nije rekao da se može sjeći k’o nožem na prošlost, sadašnjost i budućnost. Pored tih genijalaca i filozof “bitka i vremena” Martin Hajdeger bi bio budala.

No, za Srebreničane je sad važnije šta će političari (SDA, ali SDP) uraditi od toga šta su nekad govorili.

“Srebrenička inicijativa” potekla, očigledno, od Emira Suljagića, daje priliku SDA da se pokaže na djelu. Ako će već biti preglasana prilikom usvajanja budžeta, onda SDA ne smije dozvoliti novu nepravdu za Srebrenicu.

Primjer Distrikta Brčko

Može se, naravno, pitati šta će biti sa izborima u Srebrenici nakon četiri godine? Hoće li se opet tražiti “izuzeće od stalnih izbornih pravila”?

Suljagić kaže da je “Srebrenica jedino mjesto u ovoj zemlji u kojem se zbog izuzetka od izbornih pravila jedno vrijeme nije provodila politika nagrađivanja masovnog zločina”. Treba, ipak, podsjetiti da ima još jedno mjesto u ovoj zemlji gdje zločin nije nagrađen, barem ne onako kako su to zamišljali oni koji su planirali i provodili zločine – u Distriktu Brčko koji ima poseban status u državi.

Sve pojedičane presude za genoicid u Srebrenici, a pogotovo presuda Međunarodnog suda pravde o genocidu kojeg su u Srebrenici počinili “dijelovi vojske i policije RS”, ostale su, čini se, stvar dnevnopolitičke (manipulativne) pa i medijske utakmice: ko priznaje, a ko negira genocid.

Kao da je to stvar ličnog ubjeđenja?

U međuvremenu, osim simboličnih pokušaja, nije se, na temelju haških presuda, pokrenula ni jedna ozbiljnija inicijativa da se Srebrenci, ako ne u državi, kao u slučaju Brčkog, onda barem u RS-u osigura poseban status. Status koji garantira pravedne izbore, makar na jedan razuman rok.

Bez tako definiranog statusa, samo se može ponavljati pitanje: Ko to od žrtve može tražiti da svojim glasom legalizira genocid?

(bportalba)