Kako su se Rusi iživljavali nad Čečenima

„Tukli bi ih šakama i štapovima sve dok ne bi pomodrili", izjavio je 26. aprila za „The Sunday Times" Vladimir, oficir ruskih specijalnih snaga, govoreći o brutalnim metodama koje su koristili protiv čečenskih boraca.

„Jedna od najefektnijih metoda je ‘grand piano’, kad bi neko od nas razmrskao prste zatvorenika čekićem", dodao je on. „To je prljav i težak posao. Ne možeš biti čovjek ako uživaš u njemu, ali to je bio jedini način da se ta ‘nečist’ natjera da progovori." Zatvorenici su često prisiljavani na razne seksualne činove, sa scenama koje su kružile među čečenskim borcima kao dio psihološkog rata.

Čečenija je opustošena ratom koji traje od 1994. godine, sa samo tri godine relativnog primirja, nakon prvog rusko-čečenskog rata koji je završio u augustu 1996. godine. Drugi rat je naredio ruski predsjednik Boris Jelcin 1999. godine, nekoliko mjeseci prije njegove ostavke, nakon koje ga je naslijedio Vladimir Putin, tadašnji premijer.

Međunarodne grupe za praćenje kršenja ljudskih prava u zajedničkoj izjavi istakle su da su ruske trupe izvršile nad Čečenima silovanja, mučenja i izvansudske egzekucije (što je svakodnevna pojava u Čečeniji). Pretpostavlja se da je najmanje 100.000 civila – oko 10% sveukupne populacije – ubijeno u oba rata, iako razne grupe za ljudska prava ističu da je taj broj mnogo veći.

Raznošenje na komadiće

Oficiri ruskih odreda smrti, također, svjedoče o uobičajenim tehnikama koje se koriste protiv Čečena, poznatim kao „pulverizacija". U jednom incidentu, teško naoružani muškarci s maskama i maskirnim uniformama provalili su u usamljenu kuću malog sela duboko u čečenskoj teritoriji. Prilikom akcije uhapsili su tri žene pod optužbom da regrutiraju borce. „Isprva je najstarija nijekala sve optužbe," kaže jedan viši oficir specijalnih snaga. „Onda smo je zavezali i mučili strujom. Ona nam je obezbijedila dobre informacije. Kad smo završili s njom, upucali smo je u glavu."

Nakon toga ruski vojnici su iznijeli njeno tijelo vani. „Stavili smo artiljerijsku granatu među njene noge i jednu preko njenih prsa, dodali malo TNT-a i raznijeli je na komadiće," kaže on. „Trik je u tome da se pobrinete da apsolutno ništa ne ostane. Nema tijela, nema dokaza, nema problema." Ta tehnika je poznata kao „pulverizacija" (raznošenje, razbijanje na najmanje dijelove). Druge dvije žene su odvedene na daljnja ispitivanja, nakon čega su i one pogubljene. Andrei, treći oficir specijalnih snaga, uzeo je učešća u najbrutalnijoj osvetničkoj operaciji u Čečeniji, 2002. godine, u kojoj su ruske snage ubile 200 ljudi kao odmazdu za ubijena dva ruska agenta i dvojicu vojnika.

„Borci koji su bili dovoljno dobro da bi mogli biti ispitivani su odvedeni. Druge smo pogubili, zajedno sa ženama." Andrei insistira da su brutalne metode koje su koristili odobrili nadređeni. „Naši šefovi su znali za metode koje koristimo, ali bilo je jasno i razumljivo da mi trebamo uništiti tragove", kaže on. „Ono što je bilo najvažnije jeste da se „posao" odradi profesionalno, da se ne ostave tragovi koji bi mogli dovesti do nas."

Izvor: IslamOnline
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba