El-Karadavi o posjeti egipatskog muftije Kudsu
Osvrt uvaženog šejha na posjetu egipatskog muftije Kudsu
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog poslanika, njegovu porodicu, ashabe i one koji slijede njegovu uputu, a zatim:
Odavno je izdata fetva o zabrani posjete Kudsu, koju sam objavio u svojoj knjizi «Savremene fetve» prije desetak godina, a utemeljena je na nekoliko stvari:
Prvo: Islam obavezuje muslimana na bojkot njegovih neprijatelja, ekonomski, društveno i kulturno, što ujedno predstavlja jednu vrstu oružja kojim se muslimani suprotstavljaju neprijatelju.
Drugo: Naša suradnja sa neprijateljima pojačava njihovu snagu i osnaživa njihovu ekonomiju, što im ujedno daje novu snagu da nastave svoja neprijateljstva prema nama. Oni to od nas uzimaju, a nisu u mogućnosti da to ostvare od svoje zarade. S druge strane tu je i moralna strana čija se vrijednost ne mjeri novcem. Takvog je oblika suradnja sa njima, a njihovo potpomaganje je bez sumnje zabranjeno, jer je to potpomaganje u grijehu i neprijateljstvu, kao što kaže Uzvišeni: «I ne potpomažite se u grijehu i neprijateljstvu…» (El-Maide: 2)
Treće: Suradnja sa neprijateljem i okupatorom, pozivajući ih nama i odlazeći njima u posjete, ruši tu duhovnu barijeru među nama i utiče vremenom da zaboravljamo ono što su oni uradili okupacijom i neprijateljstvom. A Allah Uzvišeni je rekao: «O vjernici, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijeteljujte i ljubav im ne poklanjajte…» (El-Mumtehine: 1)
Ovo oni opisuju kao «normalizaciju» čime žele da odnose između nas i njih učine «normalnim», kao da se nije desila okupacija ili neprijateljstvo. Oni se ne zadovoljavaju samo normalizacijom na ekonomskom nivou, nego idu ka «normalizaciji» društvenog, kulturnog i vjerskog aspekta života, a zadnje od ovoga krije najveću opasnost.
Četvrto: Mješanje ovih ljudi sa nama i naše mješanje sa njima, bez uslova i ograničenja, za nas predstavlja opasnu štetu, čime potkopava naše arapsko i islamsko društvo. Time se širi nemoral i ostale loše pojave koje oni planski i stručno ubacuju među nas, a zatvaranje prilaza ovakvim uticajima jeste obavezujuća i neophodna, obavezujujća od strane vjere, a neophodna zbog trenutnog stanja u kojem se nalazimo.
Na osnovu ovoga što je rečeno smatramo da je odlazak na putovanje i turizam u neprijateljsku i cionističku zemlju, mimo posjete palestincima koji u njoj žive, šerijatski zabranjena stvar. Ukoliko bi to bilo s namjerom «vjerskog turizma», kako to danas nazivaju, ili zbog posjete džamije El-Aksa, pa Allah ne obavezuje muslimana da posjećuje ovu džamiju, pogotovo zbog toga što je ta džamija «zatočenik» jevrejske države i pod stražom cionističke vojske. Zato je obaveza na muslimanima da je oslobode iz njihovih ruku i da je vrate, sa njenom okolinom, pod zastavu islama.
Svi mi žalimo džamiju El-Aksa, žudimo za putovanjem na to mubarek mjesto, ali ostajemo baklja koja svijetli u želji da obavi namaz u toj džamiji, uz Allahovu dozvolu, nakon što bude oslobođena sa svojom okolinom i vraćena njenim stvarnim domaćinima, a to je arapski i muslimanski narod.
Ovo su neke riječi koje sam rekao u ovoj fetvi, za koje bih volio da na njih obrati pažnju šejh Ali Džum’a lično, kao jedan od muslimanskih učenjaka, a ne kao muftija Egipta, najveće arapske zemlje. Da iznese svoj stav o onome što je skoro pa koncenzus među islamskim učenjacima u današnjem vremenu.
Veće od ovoga jeste da su oko zabrane posjete Kudsu, koji je pod cionističkom okupacijom, složni i kršćani i muslimani. Al-Azhar se oglasio sa tom zabranom muslimanima Egipta i čitavog svijeta, a Pravoslavna crkva je zauzela isti stav i preporučila ga svojim sljedbenicima, a nedavno je potvrdila da je i dalje na tom stavu.
Zatim, kako shvatiti nastojanja nekih strana da muslimani svijeta, a naročito arapi, posjećuju džamiju El-Aksa u vrijeme kada izraelske vlasti zabranjuju posjetu šejhu Raidu Salahu, koji je palestinac porijeklom, ili u vrijeme kada se muslimanima u palestini na razne načine otežava dolazak na namaz u ovu džamiju.
Očekivao sam od šejha Ali Džum’a da se ugleda na Osmana, radijallahu ‘anhu, kojem su Kurejšije ponudile da obavi tavaf oko Ka’be, pa je odbio da to učini sve dok to ne uradi Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem.
Da je bogdom šejh Ali Džum’a odgodio svoju posjetu džamiji El-Aksa, dok ne bude oslobođena iz ruku Jevreja i da je posjeti sa svim muslimanima. Da bude predvodnik u namazu onima koji oslobode Kuds iz ruku Jevreja ili da sretne Allaha, subhanehu we te’ala, a da bude svjedok svoje ljubavi prema ovoj džamiji.
Kakve god bile riječi koje je izgovorio šejh Ali Džum’a ili ih rekli oni koji opravdavaju ovaj njegov postupak, mislim da je ipak iznevjerio dato povjerenje. Neka Allah oprosti i nama i njemu za ono što se desilo i da sačuva muslimane od ovakvih posjeta.
Jusuf el-Karadavi
(islamimancom)
